15.11.2014.
Amir Kulaglić
Amir Kulaglić iz Srebrenice. Njegov otac Safet ubijen je 8. maja 1992. godine, pucnjem iz vatrenog oružja u leđa. Imao je više od šezdeset godina. Bio je 100 posto invalid. Bio je na štakama. Imao je obe noge polomljene.
„Moj otac je jedan od primjera zločina bez kazne. Među nama, ovdje, ima dosta sličnih iskustava ‒ imamo saznanje, nemamo priznanje, ali imamo dosta zločina bez kazne koji će sigurno ostati dugo u dušama sviju nas koji smo izgubili. Ja sam mislio da čovjek može samo jednom umrijeti, jednom kad izgubi fizički život. Međutim, pronalaženje kostiju u četiri ili pet masovih grobnica govori nam da možete umrijeti i drugi put. Raskomadaju tijelo, onda ga raznesu tamo negdje okolo. (…) Ne samo što su raskomadali tijelo, već nakon toga ide jedno sistematično negiranje da su ti ljudi uopće postojali. To je ono najteže što vam dođe na kraju, hajde da kažemo, kao završni udarac na vas”.
Na Desetom forumu za tranzicionu pravdu je, kako je rekao, prvi put svedočio kao žrtva. Godinama je aktivan u procesu pomirenja u regionu, i u Inicijativi za REKOM.
