‘Oluja’: Ni nakon 22 godine zločini nisu kažnjeni

Kaznena prijava hrvatske nevladine udruge protiv nepoznatih počinitelja zbog ratnih zločina izvršenih tijekom operacije Hrvatske vojske ‘Oluja’, čija se 22. obljetnica obilježava ovog vikenda, odgovor je na nedovoljan broj dosad podnijetih optužnica.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću sa sjedištem u Zagrebu, u petak je podnijela kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (DORH) zbog ratnih zločina počinjenih tijekom i nakon pobjedničke vojne operacije Hrvatske vojske (HV) ‘Oluja’ sprovedene u kolovozu 1995. godine.

Documenta je podnijela tužbu protiv nepoznatih neposrednih počinitelja koji su u selu Uzdolje i okolnim zaseocima, blizu hrvatskog grada Knina, pucali i ubili deset mahom starijih srpskih civila.

Dok su prikupljali podatke o ljudskim gubicima tijekom rata u Hrvatskoj 1990-ih godina, istraživači Documente razgovarali su i sa svjedocima, od kojih su saznali o ubojstvima počinjenim 6. kolovoza 1995. godine. Kako je priopćila Documenta, vojnici su 5. i 8. kolovoza i u ovim naseljenim mjestima spaljivali kuće.

Prema kazivanju ovih svjedoka, jedan je hrvatski vojnik otvorio vatru u Uzdolju i ubio Milicu Šare, Stevu Berića, Janju Berić, Đurđiju Berić, Krstu Šaru, Miloša Ćosića i Jandriju Šaru, koji su imali između 62 i 79 godina.

Vojnici su, nakon toga, na kućnom pragu ubili i 73-godišnju Savu Šare.

U Vrbniku, jednom od obližnjih zaseoka, nepoznati pripadnici HV-a ubili su Lazu Damjanića, koji je imao 61 ili 62 godine, i 28-godišnjeg Predraga Zarića.

Zarić je prije toga, navodno, neko vrijeme proveo u pritvoru pobunjeničkih Srba u Kninu, jer je odbio da se bori u njihovim redovima. No i pored toga što je imao potvrdu da je odbio boriti se na strani srpskih pobunjeničkih vlasti, on je ipak ubijen.

“Prijavu podnosimo protiv nepoznatih počinitelja, iako su svjedoci otkrili neke stvari u svojim izjavama. Identificirana su trojica (počinitelja) koja su nosila uniforme i bila u izravnom kontaktu sa svojim nadređenima iz pojedinih postrojbi HV“, izjavio je za BIRN Eugen Jakovčić iz Documente.

Jakovčić potencira da ovaj potez Documente ima za cilj pokazati da “činjenice (o zločinima) postoje“ i da ih pravne vlasti samo trebaju procesuirati.

Optužnica podignuta protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, obuhvaćala je i ubojstva sedam srpskih civila u Uzdolju. Sudsko vijeće je oslobodilo Čermaka u travnju 2011. godine, a žalbeno vijeće je oslobodilo Gotovinu i Markača u studenom 2012. godine.

Prema Hrvatskom helsinškom odboru za ljudska prava, broj žrtava operacije ‘Oluja’ iznosi 677.

Iz DORH-a su, međutim, 2012. saopćili da je počinjeno 27 ratnih zločina nad 167 osoba. Od ovih zločina, 24 su izvršili nepoznati počinitelji, od kojih je stradalo 155 žrtava.

Odgovarajući na upit BIRN-a o mogućnosti da je danas njihov broj veći, iz DORH-a kažu da zbog “trenutnih radova na unapređenju informatičkog sustava” koji se koristi za podatke o ratnim zločinima “ne mogu dati precizne podatke o broju ratnih zločina izvršenih od strane nepoznatih počinitelja“.

Što se tiče zločina poznatih počinitelja, navode da je pokrenuto ukupno pet istraga protiv 11 počinitelja i četiri optužnice protiv 7 osoba.

U slučaju koji se vodio protiv Gotovine, Haški tribunal je zaključio kako je operacija ‘Oluja’ prouzročila smrt 44 civila.

U međuvremenu, hrvatsko je pravosuđe procesuiralo samo dio ratnih zločina počinjenih tijekom i nakon ‘Oluje’.

Jedinu presudu za ratne zločine počinjene od strane hrvatskih snaga tijekom operacije izrekao je Vrhovni sud u Zagrebu u svibnju 2014.

Božo Bacelić, bivši zapovjednik voda izvidničke satnije 113. šibenske brigade HV-a, osuđen je na sedam godina zbog ubojstva bračnog para Damjanić, Nikole (76) i Milice (74), počinjenog 11. kolovoza 1995. ispred njihove kuće na Prokljanskom jezeru.

Vrhovni ga je sud proglasio krivim i za ubojstvo zarobljenog srpskog vojnika Vuka Mandića u zaseoku Mandići, oko 40 kilometara od Prokljana, počinjeno 9. ili 10. kolovoza.

Bačelić je prvotno naredio svojim podređenima, Anti Mamiću, Luki Vuku i Jurici Ravliću, da ubiju Damjaniće, ali pošto oni to nisu uradili, sam ih je upucao.

Vrhovni je sud u ožujku 2016. godine, nakon dva ponovljena suđenja, oslobodio Mamića, Vuku i Ravlića, za koje su sudovi prethodno utvrdili da je za djelo za koje su bili optuženi, pomaganje ubojstva, nastupila zastara.

Pred hrvatskim sudovima vode se još dva slučaja za zločine počinjene u ‘Oluji’.

Rajku Kričkoviću, bivšem pripadniku 118. domobranske pukovnije HV-a, sudi se za ubojstvo brata i sestre, 43-godišnjeg Radomira Sovilja i 45-godišnje Mire Sovilj, a tereti se i da je zapalio njihovu kuću u kojoj se nalazila njihova 73-godišnja majka Mara Sovilj.

Zločin je počinjen između 15. i 28. kolovoza u selu Kijani, kraj Gračca u Lici, odakle je rodom i Kričković.

Navodno je Kričković počinio ove zločine kako bi osvetio nekoliko svojih drugova koji su poginuli u ‘Oluji’.

Njegovo je suđenje započelo u siječnju ove godine pred Županijskim sudom u Rijeci. Kričković se izjasnio da nije kriv.

Drugo suđenje, započeto 2011. godine, odnosi se na zločine počinjene u selu Grubori na području Knina.

Bivši pripadnici policijske antiterorističke jedinice Lučko, Frano Drljo, Božo Krajina i Igor Beneta, optuženi su još u prosincu 2010. godine. Beneta se nalazio u bjekstvu, a u studenom 2011. mediji su objavili da je on izvršio samoubojstvo. Suđenje Drlji i Krajini se nastavilo.

Ubojstva su se dogodila usred “antiterorističke” operacije sa 560 specijalaca, odmah nakon operacije ‘Oluja’, kojom je trebalo obezbijediti prolaz za “Voz slobode” koji je iz Zagreba preko Knina išao za Split, a u kome je bio predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman.

Oni su optuženi da su 25. kolovoza u Gruborima ubili šest uglavnom starijih srpskih civila – Milicu Grubor, Mariju Grubor, Jovu Grubora, Jovana Grubora, Miloša Grubora i Đuru Karanovića – koji su bili u svojim krevetima, i da su nakon toga zapalili njihovu luću.

U lipnju 2014. Županijski sud u Zagrebu oslobodio je Drlju i Krajinu, iako je sudac Zdravko Majerović zaključio da je “nedvojbeno da je ubijeno šest starijih ljudi i da su ta ubojstva počinili pripadnici antiterorističke jedinice ‘Lučko’”.

Međutim, Vrhovni je sud u prosincu 2015. godine ukinuo prvostupanjsku presudu, uz obrazloženje da su neke izjave Drlje “kontradiktorne“ i naložio da bivši članovi ove jedinice, od kojih je većina izjavila da se ne sjeća operacije, ponovo svjedoče. Vrhovni sud je također naložio da ovaj slučaj pred Županijskim sudom u Zagrebu vodi drugi sudac.

U veljači 2016. sudac Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić ponovno je oslobodio Drlju i Krajinu, rekavši da je jedina “nesporna činjenica da je u Gruborima počinjen grozomoran ratni zločin… Zvjerski zločin prema civilima”.

Državno odvjetništvo podnijelo je žalbu, ali Vrhovni sud još nije zakazao raspravu.

U drugom slučaju povezanom s događajima u Gruborima, u siječnju 2015. pokrenuta je optužnica protiv Željka Sačića, bivšeg zamjenika zapovjednika hrvatske specijalne policije, jer nije poduzeo nikakve radnje da spriječi ubojstva, kazni počinitelje ili prijavi zločine postrojbe ‘Lučko’.

DORH ga je optužio da je zabranio policiji da na tom području traži dokaze i da je na taj način omeo istragu.

Prema optužnici, on je podnio lažno izvješće svom nadređenom u kome se navodi da je postrojba naišla na oružanu grupu od osam do deset neprijateljskih vojnika, a da je kao posljedica toga jedan od njih ubijen, dok su četiri civila stradala kao “kolateralna šteta”.

Drljo je optužen da je kao komandir grupe u okviru jedinice ‘Lučko’ učestvovao u paljenju velikog broja kuća u selu Ramljani, na putu od Knina do Drniša.

No, u veljači 2015. DORH je povukao ovu optužnicu, rekavši da ima “značajne nedostatke”, te je na kraju odbacio slučaj.

Međutim, neki smatraju kako se nedovoljan broj presuda za ratne zločine u Hrvatskoj kompenzira činjenicom da su pred sudovima u Hrvatskoj donijete osuđujuće presude za ubojstva i druge zločine počinjene tijekom sukoba.

Iz DORH-a za BIRN kažu kako je pokrenuto nekoliko tisuća kaznenih predmeta nakon operacije ‘Oluja’.

Kako ističu, kazneni su postupci pokrenuti protiv 3.728 osoba zbog ubojstva, nasilja, seksualnih zločina, krađa i uništavanja imovine.

Od toga je 2.380 osoba osuđeno.

Ukupno 14 osoba, među kojima je deset vojnika, osuđeno je za ubojstvo, ali ne i za ratni zločin.

Ipak, odvjetnik Gotovine, Luka Mišetić, kaže kako optuženici za ubojstva dobijaju dugotrajne zatvorske kazne slične onima koje bi dobili da su bili osuđeni za ratni zločin.

Hrvatska ponovo preuzela kontrolu

” Tijekom operacije ‘Oluja’, hrvatske su snage ponovno vratile kontrolu nad teritorijem koji je od kraja 1991. bio u rukama pobunjenih Srba iz Hrvatske.

Osim zločina velikih razmjera koje su počinili nad Hrvatima, srpske pobunjeničke vlasti, kojima su pomagale Jugoslavenska narodna armija (JNA) i srpske paravojne postrojbe, iz samoproglašene Republike Srpske Krajine (RSK) protjerale su između 200.000 i 250.000 nesrba.

Nakon što su mirovni pregovori propali, između 4. i 7. kolovoza 1995. godine, hrvatske specijalne policijske i vojne postrojbe razbile su pobunjeničke srpske trupe, te ponovno preuzele sve svoje teritorije, osim onih u istočnoj Hrvatskoj.

Operacija je dovela do humanitarne krize, jer je tijekom i nakon nje Hrvatsku napustilo oko 200.000 srpskih civila. UN-ova agencija za izbjeglice procjenjuje da je 1995. godine iz Hrvatske otišlo oko 250.000 Srba.

Također, hrvatske su snage i drugi nepoznati počinitelji, tijekom i nakon ‘Oluje’, ubijali srpske civile. “

( Objavljeno na Balkan Insight, 04.08.2017. )