Vijesti

Da je više političke volje, otkrila bi se istina o ratu

20.12.2019

Predsjedanje Hrvatske Evropskom unijom prilika je da kao civilno društvo poručimo Hrvatskoj da stavi regionalnu saradnju o utvrđivanju žrtava i procesuiranju ratnih zločina među svoje prioritete, poručila je Nataša Kandić na Forumu tranzicijske pravde Inicijative za REKOM.

Veliki broj nevladinih aktivista, predstavnika porodice žrtava, pravnika i ostalih koji se bave tranzicijskom pravdom okupio se 16. decembra u Zagrebu na 12. Forumu tranzicijske pravde u Zagrebu u Inicijativi za REKOM kako bi, uoči početka hrvatskog predsjedanja EU, još jednom pozvali vlasti postjugoslavenskih država da prihvate službeni regionalni popis žrtava ratova devedesetih.

Sudeći po diskusijama i prenesenim iskustvima, teško se može reći da će okupljene organizacije civilnog društva – koje već deset godina zagovaraju osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i popis ljudskih gubitaka u vezi sa ratovima u periodu 1991–2001. godine (REKOM) – uspjeti u svom naumu. Iako je u mnogim područjima ostvaren pomak od stvaranja baze podataka, imenovanja žrtava do senzibiliziranja regionalnih establišmenata, misija nije daleko odmakla.

Otvarajući forum pod nazivom ‘Da žrtve žive u pamćenju društva‘ politički analitičar i aktivist za ljudska prava Žarko Puhovski cijelu je priču ocijenio neuspjelom iz tri razloga.

– Nekritički se govorilo o tranzicijskoj pravdi, ali nije bilo tranzicije. Nije dovoljno shvaćena zločinačka bit nacionalizma, pa hrvatske vlasti neće pristati na REKOM ako to znači suradnju s drugim državama, i konačno tu je preveliko povjerenje u vanjske faktore, prije svega u EU koja se sada previše brine o očuvanju da bi se bavila postjugoslovenskim temama. Na ovim prostorima dešava se obrnuta kronologija jer se nikad nije više govorilo o žrtvama koje postaju sveprisutna tema, ali kao nacionalna žrtva. Iako se čini da su mrtvi pojeli žive, radi se o živima koji žive od mrtvih. U Hrvatskoj tokom godine postoji 200 datuma za obilježavanja žrtava, a cijeli se gradovi hoće proglasiti mjestima pijeteta. Neznalice koje to guraju ne znaju da na tim mjestima ne smije biti vojske. Od Vukovara se želi napraviti mrtvi grad s jednim jedinim razlogom – da se izbjegne ćirilica – rekao je Puhovski.

U postojećoj političkoj konstelaciji, osnivanje REKOM-a je nemoguće, rekao je Ivan Crnčec iz Ministarstva pravosuđa RH koji je za lošu regionalnu suradnju optužio Srbiju.

– Zbog ratnih zločina u Hrvatskoj pokrenuto je oko 3.600 postupaka, podignuto preko 2100 optužnica, oko 640 osoba je osuđeno, dok su te brojke u Srbiji mizerne i ne pokazuju trend napretka. DORH je Srbiji nakon inicijative za razmjenom popisa dostavio 1534 imena, dok je Hrvatska dobila 86 imena, od kojih su 43 bila s optužnice za podrivanje i rušenje ustavnog poretka SFRJ. Nema napretka ni u dogovoru oko ukidanja regionalne jurisdikcije za ratne zločine koju provodi Srbija, iako je ključna teritorijalna nadležnost, odnosno nadležnost države da sudi za zločine počinjene na njenom teritoriju – rekao je Crnčec, ističući da u Srbiji nema nikakvog procesuiranja po zapovjednoj odgovornosti.

Prozvao je i BiH zbog retroaktivne primjene Kaznenog zakona koja je dovedena u pitanja na Europskom sudu za ljudska prava, ali i direktnog slanja poziva svjedocima uz prijetnju kažnjavanja za neodazivanje, što doprinosi njihovoj sekundarnoj viktimizaciji.

– Da bi Hrvatska bila lider u nečemu, moramo imati nekoga tko će nas slijediti, a to nije ovdje slučaj – podvukao je Crnčec na kraju izlaganja.

Regionalna inicijativa od 2006. godine bezuspješno pokušava napraviti zajednički popis žrtava. Postoji politički otpor da se objedine podaci o okolnostima smrti i imenima oko 130.000 žrtava ratova iz 90-ih s područja bivše Jugoslavije – rekla je mirovna aktivistica iz Beograda Nataša Kandić.

Prozvala je Memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata jer ne objavljuje podatke sa svoga popisa žrtava rata. – Oni su pre godinu dana najavili da će objaviti imena 13.500 žrtava hrvatske nacionalnosti i oko 7000 žrtava drugih nacionalnosti iz njihove baze podataka, ali se to nije dogodilo, rekla je, zaključivši da je REKOM stvorio solidan temelj za regionalni popis žrtava.

Kandić je prozvala Crnčeca da nije objasnio zašto Hrvatska odbija učestvovati u objedinjavanju i provjeri podataka o ratnim žrtvama niti zašto ne želi priznati da i srpski državljani Hrvatske, koji su izgubili život u ratu, imaju pravo učešća u javnom pamćenju o ratnim žrtvama.

– Iako je projekt doživeo politički neuspeh, on je suštinski uspio u svojoj aktivnosti. Između brojnih aktivnosti, identifikovali smo hiljade žrtava u ratu u Hrvatskoj, u BiH i na Kosovu, iako je to bio posao državnih i sudskih vlasti, stradale državljane Srbije i Crne Gore, i 1200 mesta masovnih zločina u BiH. Ali javno priznanje žrtava ne mogu provesti nevladine organizacije i civilno društvo, jer je to zadatak država. Predsedanje Hrvatske EU-om prilika je da kao civilno društvo poručimo Hrvatskoj da stavi regionalnu saradnju o utvrđivanju žrtava i procesuiranju ratnih zločina među svoje prioritete – rekla je Kandić koja je među problemima navela i razasutost podataka o žrtvama, otpor da se činjenice o njima objedine i od 2014. sve manje političke volje da se popis realizira.

Učesnici foruma iz evropskih institucija podržali su rad na stvaranju zajedničkog popisa i zatražili podršku vlasti ex-Yu država za rad Komisije, a na dnevnom redu našle su se i teme održavanja uspomene na žrtve i pitanje čime se bave haški osuđenici nakon izdržavanja kazne.

Zamolili smo nekoliko učesnika foruma da s nama podijele svoje očekivanja.

Mirovni aktivist Mario Mažić smatra da treba nastaviti zagovaranje REKOM-a.

– Radi se o strahovito važnoj inicijativi bez koje ne možemo učiniti sve što treba učiniti da se utvrde činjenice bez suradnje država regiona koje traži koalicija. Politički trenutak je bitno drugačiji od onog koji je bio prije nekoliko godina. U tom smislu smo sve skeptičniji, ali s druge strane, što je teže ostvariti ciljeve koalicije, to su jače naše težnje. Očekujemo da održimo temu dok ne dođe trenutak da su političari dovoljno zreli da se s tom pričom uhvate ukoštac – rekao je Mažić.

Kemal Mujić, predsjednik Udruženja građana povratnika iz Banjaluke ističe da je od prvih dana u koaliciji za REKOM. – Očekivao sam daleko više, ali političari i rukovodioci zaustavljaju naš napredak. Zato trebamo da pokrenemo pritisak na predstavnike naših država da vidimo što će biti i da se borimo se do kraja – kazao je Mujić.

Marica Šeatović, iz udruženja ‘Protiv zaborava‘, kaže da je po prirodi optimist. – Nadam se nečem boljem, iako znam da naša Vlada i predsjednica ne podržavaju REKOM. Ali u cijeloj priči se dosta stiglo, a organizacije imaju popis žrtava, tako da mislim da smo napravili više koraka naprijed, a ne nazad – rekla je.

S godinama je došlo do pomaka unazad kada je riječ o zajedničkom dokumentiranju svih žrtava rata smatra i Vesna Teršelič iz Documente – centra za suočavanje s prošlošću. Memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata ima potpuni pristup svim službenim dokumentima, dok Documenta radi terenska istraživanja, pa bi ta dva komplementarna istraživanja trebalo spojiti i omogućiti pristup do njih svim postjugoslavenskim društvima.

– To se ne događa i na ovom zadatku prelamaju se sve naše memorijske bitke. Ne znamo okončati Drugi svjetski rat, a ne znamo okončati ni Domovinski rat – rekla je Vesna Teršelič i za prvu polovinu iduće godine najavila predstavljanje rezultata terenskih istraživanja za istočnu Slavoniju.

– Očekujem političku volju za dovršavanje istraživanja ljudskih gubitaka i podršku svim oblicima regionalne suradnje i u dokumentiranju sudbine ubijenih i nestalih, kao i efikasnije procesuiranje ratnih zločina – zaključila je Vesna Teršelič.

Izvor: https://www.portalnovosti.com/