Vijesti

24 godine bez pravde za ratni zločin “Deportacije izbjeglica”

07.06.2016Nekategorizirano

IMG_6339 IMG_6279

Predstavnici/e Centra za građansko obrazovanje (CGO), Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA, 27. maja su, polaganjem cvijeća ispred Centra bezbjednosti Herceg-Novi, odali počast stradalim žrtvama i obilježili 24 godine od kako je u Crnoj Gori izvršen ratni zločin protiv izbjeglih građana iz Bosne i Hercegovine, poznatiji kao ”Deportacija izbjeglica”. Sa ovog mjesta je većina izbjeglica u maju 1992. godine organizovano nezakonito deportovana u smrt.

Tamara Milaš, saradnica na programima u CGO-u i portparolka Koalicije za REKOM za Crnu Goru je prilikom polaganja cvijeća ocijenila: “Način na koji je ovaj slučaj procesuiran u crnogorskom pravosuđu nesumnjivo pokazao da crnogorsko pravosuđe još nema profesionalne hrabrosti da svoj posao radi u skladu sa zakonom, kao i da su suviše jaki politički uticaji koji spriječavaju rasvijetljavanje i adekvatno procesuiranje ratnih zločina. Štoviše, slučaj “Deportacija izbjeglica” je jedan od najvećih poraza crnogorskog pravosudnog sistema“, zaključila je Milaš.

Ona je pozvala Tužilaštvo Crne Gore, da u skladu sa svojom Strategijom o istraživanju ratnih zločina, intezivira borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina efikasnijim istraživanjem, gonjenjem, suđenjem i kažnjavanjem u skladu sa međunarodnim standardima. “Mi u CGO-u, ali mogu slobodno reći i Koaliciji za REKOM koju u Crnoj Gori predstavljamo, želimo da vjerujemo da će oni koji su učestvovali u zločinu počinjenom nad Muslimanima i Bošnjacima u maju i junu 1992. na teritoriji Crne Gore biti adekvatno kažnjeni. Pravda mora biti zadovoljena zbog žrtava, njihovih porodica ali i crnogorskog društva koje ne bi smjelo mirno spavati dok zločinci među nama žive”, podvukla je Milaš.

“CGO i Koalicija za REKOM će nastaviti i sa svojim zalaganjima za uspostavljanje kulture sjećanja, kao važnog mehanizma u procesu uspostavljanja tranzicione pravde. Stoga, ponovo pozivam i lokalne vlasti u Herceg Novom da ozbiljno uzmu u razmatranje našu inicijativu i podignu spomen obilježje žrtvama deportacije izbjeglica 1992. godine ispred objekta Uprave policije u Herceg Novom, kako bi se na taj način odala počast žrtvama jer je to minimum koji se očekuje od vlasti koje žele da grade održivu budućnost i mir u regionu”, poručila je Milaš.

Mirjana Radović, iz HRA je naglasila: “I mi iz Akcije za ljudska prava, Centra za građansko obrazovanje i Anime kao ni porodice stradalih žrtava ovaj zločin ne možemo prepustiti zaboravu. Neki od nas smo bili djeca kada je zvanična Crna Gora 1992. godine sramno pogazila norme čovječnosti. Sad znamo da su ovdje tada stojala i djeca uhapšenih izbjeglica kojima se hercegnovska policija izrugivala i prezrivo ih spriječavala da se posljednji put sretnu s očevima”.

“Nažalost i ovu godišnjicu obilježavamo bez spomenika žrtvama, bez Dana sjećanja na njih, bez istorijskog izvinjenja crnogorske policije i bez kazne za bilo koga. Nadamo se da ćemo dočekati da se priznaju sve posljedice zločina prema deportovanim izbjeglicama, da će se izgraditi spomenik za počast nevinim žrtvama i opomenu budućim generacijama i političara i policijskih službenika”, naglasila je Radović.

Podsjećanja radi, nevladine organizacije – Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje – ANIMA i predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije, Aleksandar Saša Zeković, prije pet godina uputili su tri inicijative:

1) predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova da se 27. maj proglasi Danom sjećanja na žrtve zločina deportacije izbjeglica 1992. godine;
2) inicijativu tadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću i ministru kulture Branislavu Mićunoviću, kao i tadašnjem predsjedniku Skupštine Opštine Herceg-Novi, Dejanu Mandiću – da se podigne spomen obilježje žrtvama deportacije izbjeglica 1992. godine ispred objekta Uprave policije u Herceg Novom, podržavajući tako i želju porodica deportovanih žrtava;
3) da crnogorska policija uputi izvinjenje zbog nezakonitog postupanja prilikom hapšenja i izručivanja izbjeglica njima neprijateljskoj vojsci u Srpsku Republiku BiH.

Nijedna od ovih inicijativa nije prihvaćena.

Crnogorska policija je u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 osobe, civile, starosti od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u Bosni i Hercegovini, i kao taoce ih predala vojsci bosanskih Srba da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika. Svi izručeni 27. maja 1992. su odmah ubijeni, ostali su mučeni pa ubijeni u logorima, a samo nekolicina je preživjela mučenje. Još uvijek nisu pronađena tijela nekih od žrtava deportovanih iz Herceg-Novog tog 27. maja, niti se zna gdje su tačno ubijeni.

Žrtve ovog zločina su nesporne, Crna Gora je njihovim porodicama posle četvorogodišnjeg suđenja na osnovu sudskog poravnanja platila naknadu štete zbog nezakonitog djelovanja crnogorske policije koje je dovelo do tragičnih posljedica. Da su nezakonito uhapšeni i izručeni kao taoci utvrđeno je i pravosnažnom krivičnom presudom u Crnoj Gori, kao i presudom Haškog tribunala u predmetu Krnojelac (upravniku logora u Foči).

U ime CGO-a, HRA i Anime
Svetlana Pešić, saradnica na programima

 

Objavljeno na CGO, 27. 05. 2016.