![\"Razru\u0161ena](\"https:\/\/www.recom.link\/wp-content\/uploads\/2020\/08\/Grubori_Kuca_Rusic_SD_20200808.jpg\")
<\/a>Danas je tu potpuno uru\u0161ena ku\u0107a u kojoj se ostaci nekada\u0161njeg \u017eivota prepoznaju po zaostalome plasti\u010dnom koritu, jednoj zahr\u0111aloj vangli i pokidanom d\u017eemperu od ljubi\u010daste vune. Tu boju \u017eene su u ovom kraju ba\u0161 voljele, kao i miris ljubi\u010dica…<\/p>\n
Ipak, Milo\u0161 je ozaren \u0161to napokon ima nade da se netko u selo i vrati. A on, iako je jo\u0161 prije rata kao petnaestogodi\u0161njak napustio svoje rodno Plavno, poput mnogih drugih koji su odlazili uglavnom u Sloveniju na \u0161kolovanje – postav\u0161i potom strojovo\u0111a – otkako je oti\u0161ao u mirovinu, ve\u0107i dio godine provodi ovdje.<\/p>\n
– Jer meni je ovdje du\u0161a, ovdje mi je sunce, mjesec, jutra, nema nigdje te bure i tih zvijezda kao \u0161to ih ima ovdje \u2013 ganut je Milo\u0161 iako je \u017eivot stvorio na mariborskoj adresi.<\/p>\n
Sretan je \u0161to ima razumijevanje obitelji za svoje dugotrajne boravke u Hrvatskoj i \u0161to u Plavnome od nekada\u0161njih tri tisu\u0107e stanovnika i danas ima njih stotinjak. Ve\u0107inom su, ka\u017ee, oduvijek tu bili Srbi. Tu su oni \u017eivjeli, smatra se, pola tisu\u0107lje\u0107a, a tome je, govori nam Milo\u0161, dokaz i hram koji uskoro obilje\u017eava 400 godina postojanja.<\/p>\n
Nekada su na podru\u010dju Plavnoga bile \u010detiri podru\u010dne \u0161kole te jedna osmoljetka u samome mjestu. Djecu je tu opismenjavao i sam Dositej Obradovi\u0107 pa su Plavljani jo\u0161 1989. godine na prvoj \u0161koli postavili spomen-plo\u010du u povodu 250. godi\u0161njice ro\u0111enja velikog srpskog prosvjetitelja i 220. godi\u0161njice njegova boravka u njihovu kraju. Danas ure\u0111uju i muzej.<\/p>\n
– Vrvilo je sve od \u017eivota – pri\u010da Milo\u0161. – Ima vode u izobilju, valjda se zato Plavno i zove.<\/p>\n
I u selu Grubori, koje se smjestilo na 500 metara nadmorske visine podno planine Orlovice, obrasle gustom \u0161umom, valja za po\u010detak najprije zahvatiti hladne vode s izvora.<\/p>\n
– S onu stranu je Strmica i ve\u0107 gore dolazi Grahovo, tamo desno je Livno, to je onaj put iz Bosne za Split \u2013 pokazuje Milo\u0161.<\/p>\n
Od ku\u0107e do ku\u0107e, a bilo ih je dvadeset, ide se uzbrdo, a svaka oku\u0107nica odaje nekada\u0161nje bogatstvo. Tu su ambari za kukuruz, nastambe za prasce i ostalu stoku, ostaci kolaca za trsove vinove loze koji sada jedva vire me\u0111u bagremima. Sablasnu ti\u0161inu muti vjetar s Dinare i \u0161u\u0161anj gu\u0161terica u gusti\u0161u.<\/p>\n
Prva je tu velika ku\u0107a na kojoj je broj 111, a pi\u0161e i tabla s imenom Du\u0161an Grubor kao i datum kad je zadnji put tu bio – 20. rujna 2019. Vidi se gdje je nekad tu bila konoba u kojoj se \u010duvalo vino, gara\u017ea…<\/p>\n
– A nesretni taj rat. Trebamo i s jedne i s druge strane uraditi da vi\u0161e prestane \u2013 govori Milo\u0161 i pri\u010da nam kako su ustvari nastradali oni ljudi koji su tih dana “Oluje” povjerovali Tu\u0111manovim pri\u010dama da ostanu i da im se ni\u0161ta ne\u0107e dogoditi.<\/p>\n
– Ostao je, naravno, onaj ko nije imao masla na glavi, ti ljudi su povjerovali da im se ni\u0161ta ne\u0107e dogodit. A bilo je svega i s ove strane, ne mo\u017ee se re\u0107i da nije. Sje\u0107am se dok sam uo\u010di rata dolazio koliko su bili zalu\u0111eni Milo\u0161evi\u0107em i nacionalizmom. A taj dan kad se dogodilo ovo u Gruborima trebao je do\u0107i Tu\u0111man onim vlakom i vojska je, ka\u017eu, zato okolo \u010de\u0161ljala. Ne znam, pri\u010dalo se da se s ovih brda mo\u017ee pucati na vlak. UNPROFOR je jo\u0161 tih dana nudio ljudima da odu autobusima za Srbiju, ba\u0161 je moja tetka tada izbjegla. Ali kome mo\u017ee past na pamet da do\u0111e u ku\u0107u nepokretnom \u010dovjeku i zapali ga? A jo\u0161 ni\u0161ta nije procesuirano, nitko nije odgovarao \u2013 vrti Milo\u0161 glavom mada je smiren i s odmakom vrlo stalo\u017eeno pri\u010da o doga\u0111ajima.<\/p>\n
<\/p>\n
Velika budale\u0161tina<\/h4>\n
– Ja se dru\u017eim u Kninu i s Hrvatima, ne dolazimo vi\u0161e do sukoba nacionalnih, ve\u0107 do sukoba mi\u0161ljenja, i stvarno dolazimo do zaklju\u010dka da je to bila budale\u0161tina da nije mogla bit ve\u0107a. Ali \u0161ta nam je sad \u010diniti da spasimo ove oprane mozgove na jednoj i na drugoj strani. \u0160ta dijete s 20 godina ima \u010detnikovat ili usta\u0161ovat, pitam vas? To smo krivi mi. Ako svaki dan govori\u0161 u medijima o velikosrpskoj agresiji, logi\u010dno da je ljudima u\u0111e u glavu. Ova sad situacija je boljitak za sve nas, neovisno o vjeri i naciji ili partijskoj opredijeljenosti \u2013 pri\u010dljiv je na\u0161 doma\u0107in.<\/p>\n
– Do Grubora se nije moglo do\u0107i ni pje\u0161ke do prije dvije, tri godine, ali onda je uz susretljivost kninskoga gradona\u010delnika Marka Jeli\u0107a u suradnji sa SDSS-om i Srpskim narodnim vije\u0107em vojska o\u010distila teren i probila makadam. Sad je to zaraslo ponovo, a neki ljudi su se stidljivo po\u010deli vra\u0107ati u selo, ali za obnovu \u017eivota imaju administrativnih problema, prvenstveno s priklju\u010dkom za struju. Pazite ovo, nekad su je imali jer su je platili, ali opet im tra\u017ee 7800 kuna. Tu se neki ljudi bore, ne znam kako \u0107e to i\u0107i…<\/p>\n
Sti\u017eemo do ku\u0107e od koje su ostale cigle pod vedrim nebom, mora da je izgorio krov. Od pogleda se stidljivo sklanja iza ogromne lipe.<\/p>\n
– A u ovoj ku\u0107i ovde \u2013 dovede nas Milo\u0161 do jedne druge i govori:<\/p>\n
– Tu je bio Jovo Grubor, 22. godi\u0161te, le\u017eao je nepokretan, \u017eiv je zapaljen. Kasnije su dolazili i tra\u017eili njegove ostatke, ali rekli su da nisu na\u0161li. Druge su sve na\u0161li. Imao je tada 73 godine. Ajmo dalje, vidit \u0107emo o\u0107emo li uspjeti pro\u0107i, tu je nekidan Pupovac bio i nismo uspjeli. Tamo je ku\u0107a u kojoj su ubijeni mater i sin \u2013 pokazuje na\u0161 vodi\u010d i vodi nas do nekada\u0161njeg ognji\u0161ta drugog Jove Grubora i majke mu Marije. Ta je ku\u0107a i\u0161la preko CNN-a u svijet, ku\u0107a gori, a \u017eena bugori i le\u017ei nad \u010dovjekom – podsje\u0107a Milo\u0161.<\/p>\n Zavirimo u ostatke nekada\u0161njeg \u017eivota. Na podu singlice, gramofon, jedna sandala, zelena dvolitrenka naslonila se na zid u kutu, staro sito, jedna \u010darapa… Tu je i knjiga bez naslovnice, ali govori se u njoj o osnovama organizacije poduze\u0107a i za\u0161titi na radu. I ud\u017ebenik iz zemljopisa “Svijet danas” za \u0161esti razred osnovne \u0161kole u izdanju \u0160kolske knjige iz 90-e godine. Jedno poglavlje nosi naslov “Japan \u2013 gospodarsko \u010dudo suvremenog svijeta”. Zamislite, o tome se u\u010dilo, a potom ubijalo i umiralo kao u prvobitnoj zajednici. Kukavna nam mati!<\/p>\n – Ondje tamo u onoj ku\u0107i ubijen je \u010dovjek u invalidskim kolicima, Mi\u0107ko smo ga zvali \u2013 vra\u0107a nas Milo\u0161 u na\u0161 svijet danas i dovede nas do omanje dvokatnice. U nekada\u0161njoj kuhinji zidovi su od gare\u017ei, ali pre\u017eivio je stari \u0161tednjak, a sa strane je nekim \u010dudom tu i kredenca i u njoj uredno slo\u017eene \u0161alice za kavu, \u010da\u0161e, vr\u010devi… Na katu su dvije sobe, razbacana odje\u0107a po podovima i krevetima potrganih madraca, deka, a neke ko\u0161ulje jo\u0161 uvijek uredno vise na vje\u0161alicama, tu je ista onakva skrinja iz kakve je Milo\u0161 dobivao slatki\u0161e, pra\u0161njavi kuferi, i opet nalazimo stari gramofon, slu\u0161ala se nekad muzika i ni\u0161ta nije slutilo na zlo…<\/p>\n – Ovuda ni sam nisam pro\u0161a od devedesete \u2013 potresen je Rusi\u0107.<\/p>\n – Onde tamo gore ubijen je taj najmla\u0111i, \u0110uro Karanovi\u0107, tad je imao 41 godinu. A tamo jo\u0161 gore ubijena je jedna retardirana \u017eena, a \u0161ta da vam ka\u017eem, nije sama mogla ni \u017eivjeti, nit je znala pisat ni \u010ditat, u\u017eas. Ali \u0161ta \u0107emo, neke stvari, ka\u017eu stru\u010dnjaci, treba i govorit da ti bude lak\u0161e \u2013 kura\u017ei se Milo\u0161 da izdr\u017ei emocije.<\/p>\n On je, pri\u010da nam, odmah nakon “Oluje” do\u0161ao u Plavno, uf, to su bili \u0161okovi, ubijeno je 22 starijih mje\u0161tana, te\u0161ko mu je i danas o tome. Jedna \u017eena u \u0110uri\u0107ima kod koje je spavao pri\u010dala mu je muke… Za dolazak Medveda uredit \u0107e se jedno mjesto u sredi\u0161tu sela Grubori, pokosit \u0107e se raslinje i napraviti spomen-obilje\u017eje. Neki predla\u017eu da se stave table na ku\u0107e ili jedna za sve jer ku\u0107e se uru\u0161avaju. Naknadno su\u0111enje i osloba\u0111aju\u0107a presuda dvojici pripadnika ATJ [Antiteroristi\u010dke jedinice] Lu\u010dko pokazala je svu nespremnost da se \u017ertve obe\u0161teti i da se individualizira krivnja za taj zlo\u010din. Najavljeni dolazak ministra branitelja i potpredsjednika Vlade Medveda u takvu postolujnu ‘scenografiju’ sna\u017ean je iskorak Hrvatske u suo\u010davanju s pro\u0161lo\u0161\u0107u i potez vrijedan svake podr\u0161ke. Vjerujem da \u0107e ministar Medved svojim primjerom potaknuti savjest nekada\u0161njih pripadnika ATJ Lu\u010dko da prekinu zavjet \u0161utnje i progovore o po\u010diniteljima ovog zlo\u010dina – rekao nam je Eugen Jakov\u010di\u0107 iz Documente – Centra za suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u.<\/p>\n <\/p><\/blockquote>\n <\/p>\n Tekst “Milo\u0161 Rusi\u0107 jedini jo\u0161 lunja Gruborima i ka\u017ee: Bilo je svega i s ove strane, ali kome mo\u017ee pasti na pamet da pobije starce, invalide, retardirane?<\/a>“<\/strong> autorke Silvane Uzini\u0107<\/strong><\/a> prenet iz Slobodne Dalmacije.<\/em><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Tog 25. kolovoza 1995. pripadnici UN-a i svjedokinje pri\u0161li su selu Grubori vidjev\u0161i ve\u0107inu ku\u0107a u plamenu. Prona\u0161li su petero ubijenih civila – Slobodna Dalmacija","protected":false},"author":118,"featured_media":183617,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[1710,422],"tags":[2597,2521,2557,2485,2596,2483,2592,2595,2594,2593],"class_list":["post-183616","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-rekom-vesti-bhsc","category-vesti-bhsc","tag-atj-lucko","tag-documenta-hr","tag-eugen-jakovcic-bhsc","tag-krajina-1995","tag-milos-rusic","tag-oluja-1995","tag-prenosimo","tag-selo-grubori","tag-silvana-uzinic","tag-slobodna-dalmacija"],"acf":[],"yoast_head":"\n<\/a><\/a>
\n– Meni su bratu ku\u0107u zapalili, a moju su demolirali, na\u0161ao sam u njoj uginulu kravu, ona se zavukla tu jadnica pa je razbila \u0161pinu u kuhinji, iza\u0161la je voda, poplavilo sve… Onda sam odmah 96. odredio da uredim svoje ognji\u0161te jer ako ga uzgubim, izgubio sam sebe.<\/p>\n
\nBit \u0107e to prava prilika da se ne\u0161to pokrene.
\n– A ne ovako, tuga, \u0161to ka\u017eu, kami\u0161! Znate li vi \u0161ta je kami\u0161 \u2013 zapita nas Milo\u0161.
\n– To vam je onaj dio, dr\u017eak od lule, ovde su neki psovali kami\u0161!
\nMisle\u0107 valjda da ve\u0107eg \u010demera i tmine nigdje ne mo\u017ee\u0161 na\u0107i. Na ovome tu\u017enome mjestu za lulu mira i oprosta stvarno je do\u0161lo vrijeme.<\/p>\n\n
Medvedov iskorak<\/h4>\n
\n