A ja, tada ve\u0107 u Zagrebu, okru\u017een drugom djecom iste vjere i nacionalnosti, nisam mogao ni razumjeti takve podjele. Ipak, nemogu\u0107e je odrasti i ostati izoliran od toga u dru\u0161tvu s toliko nerije\u0161enog tereta iz pro\u0161losti. Uskoro sve to zahva\u0107a i mene, upijaju\u0107i to od dru\u0161tva i okoline, puno prije nego \u0161to to dolazi na red u knjizi iz povijesti. Sva\u0161ta sam \u010duo za \u0161to sam mislio da razumijem, a ustvari nisam.<\/p>\n\n\n\n
Pitanje je kakva bih ja danas bio osoba da se nije dogodio taj travanj 2013. i moj prvi posjet Beogradu. Srednjo\u0161kolsko natjecanje iz poduzetni\u0161tva je u Beogradu okupilo stotinjak mladih iz svih djelova Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Ne mogu re\u0107i da nije postojao barem komadi\u0107 straha i strepnje kako \u0107u tamo biti do\u010dekan, no ti osje\u0107aji su nestali onog trenutka kad smo do\u0161li u Beograd.<\/p>\n\n\n\n
Prvi put sam imao prilike \u010duti pri\u010de s druge strane, no i dalje iz perspektive pojedinaca. Ipak, spoznaja o nekoj drugoj strani pri\u010de, o nekim drugim doga\u0111ajima za koje nikad nisam ni na\u010duo, potaknula me da krenem s preispitivanjem svojih uvjerenja i da sam krenem sa svojim zaklju\u010dcima. Od tog trenutka stvari se mijenjaju.<\/p>\n\n\n\n
Svaki prijatelj kojeg sam stekao u tih nekoliko dana pribli\u017eio je Sarajevo ili Podgoricu barem malo bli\u017ee Zagrebu. Na\u017ealost, mnogi mladi ne\u0107e do\u0107i do te to\u010dke preispitivanja i pogleda iz druge perspektive te \u0107e i dalje osje\u0107ati onaj strah koji sam i ja osje\u0107ao prilikom prvog posjeta Beogradu. Taj strah je kamen spoticanja svih strana koje su bile umije\u0161ane u doga\u0111anja iz devedesetih, a njega se najbolje mo\u017ee pobjediti ba\u0161 suo\u010davanjem s njim.<\/p>\n\n\n\n
Govorio sam – spakiraj se i odi, provjeri je li stvarno tako kako ti govore. Kako bi pro\u0161irili tu misao na svoju okolinu, na inicijativu kolege iz Beograda, po\u010detkom 2015. pokre\u0107emo projekt\u00a0Zar nije bolje ovako.<\/em>\u00a0Radi se o snimanju kratkog i u potpunosti amaterskog dokumentarnog filma koji na\u0161e razli\u010ditosti i probleme predstavlja kao poveznice izme\u0111u mladih na ovim prostorima.<\/p>\n\n\n\n Okupljaju se timovi u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu broje\u0107i ukupno oko \u010detrdeset \u010dlanova, a isti uskoro prerastaju u Udrugu mladih Balkanac sa timovima u sva tri navedena grada. Za razliku od drugih organizacija koje se bave tim podru\u010djem, na\u0161i na\u010dini djelovanja su bili pomalo druga\u010diji. Uzroke i pro\u0161lost smo ostavili postrani i ciljali na jednostavno povezivanje i upoznavanje. Pro\u0161lost je ne\u0161to o \u010demu svi vole pri\u010dati, ali malo tko voli dublje u\u0107i u tu temu i zbilja nau\u010diti ne\u0161to, pa mnogi mladi bje\u017ee od aktivnosti koje uklju\u010duju takve teme. Ti mladi su bili na\u0161a ciljana grupa.<\/p>\n\n\n\n Ideja filma je bila pratiti putovanje grupe mladih razli\u010ditih nacionalnosti, vjeroispovijesti i \u017eivotnih pri\u010da kroz razli\u010dite sredine \u0161irom Balkana. Od tog trenutka ona obi\u010dna znati\u017eelja prelazi u ozbiljan projekt s ambicioznim ciljem. Od prvog dana susretali smo se s brojnim problemima, a jedan od ve\u0107ih je bio i taj \u0161to smo gotovo pa svi amateri u svime \u010dime bi se organizacija trebala baviti.<\/p>\n\n\n\n Ali stepenicu po stepenicu, bili smo sve bli\u017ee i bli\u017ee cilju. Sastanak po sastanak, od grada do grada, ru\u0161ili smo i neke svoje predrasude. Pro\u0161lo je mnogo godina od tad, ali i dalje sve te gradove smatram svojim drugim domom. Na\u0161a ideja je gotovo posvuda nai\u0161la na pozitivne reakcije. Vrata su nam otvorili pojedinci, ali i mediji pomagaju\u0107i nam da na\u0161 glas do\u0111e do \u0161ire mase.<\/p>\n\n\n\n Nikad ne\u0107u zaboraviti prvo gostovanje na televiziji i prvi dani intervju. U Srbiji i BiH su o nama pisali mediji svih kalibara, od najmanjih regionalnih i gradskih portala pa do velikih imena kao \u0161to su beogradska Politika, jutarnji program RTS-a \u010dak dvaput, bosanskohercegova\u010dki BHRT , N1 i dr.<\/p>\n\n\n\n U Hrvatskoj je situacija bila druga\u010dija. Veliki mediji nisu imali sluha za na\u0161 projekt, ali smo bili zanimljivi brojnim portalima, novinama i televizijama za mlade. Tako su o nama pisali list Global , stali smo pred kamere Televizije Student, gostovali smo na Yammat FM-u , a tu su i portali kao \u0161to su Studentski.hr, srednja.hr, x-ica i dr. Na\u0161e djelovanje je podr\u017eala i regionalna Mre\u017ea mira \u010dija smo bili \u010dlanica.<\/p>\n\n\n\n Sa snimanjem smo zapo\u010deli u ljeto 2016. godine. Na\u0161a pri\u010da zapo\u010dinje u Sarajevu, gradu kojeg sam ba\u0161 prvi put posjetio zbog dru\u0161tva iz Balkanca. U trenutku snimanja taj grad je ve\u0107 moj, oko mene su moji ljudi, a kamera i tu i tamo koja uputa nisu \u010dinile neku razliku. Nekoliko dana u jednom gradu pa za sljede\u0107i, takav je bio na\u0161 \u017eivot sljede\u0107ih desetak dana.<\/p>\n\n\n\n U tom malom crvenom kombiju iz kojeg se \u010duje Zabranjeno pu\u0161enje, Prljavci i Bajaga nastale su neke od mojih najljep\u0161ih uspomena tog razdoblja. Od Sarajeva prema Tuzli i dalje za Zagreb, Trogir, Split, Mostar pa preko po\u010detnog Sarajeva za Beograd te finale u Jagodini – bili smo karavana koja je svuda gurala svoje noseve i objektiv, naganjaju\u0107i poznate, ali i nepoznate ljude na ulici. Pred objektiv smo stavili profesore, umjetnike, konobare, ali i sami istra\u017eili svaki grad na svoj na\u010din kako bi gledatelj osjetio puls grada.<\/p>\n\n\n\n Prvo prikazivanje u Beogradu okupilo je preko \u0161est stotina ljudi u dvoranu Doma omladine. Slijedili su Zagreb, Sarajevo, Jajce, Umag, Tuzla i Prijedor. U svakom od tih gradova smo ponovo gledali film kojeg smo ve\u0107 znali napamet, ali nije nam bilo dosadno. Gledaju\u0107i sve te ljude koji se izmjenjuju pred kamerom i situacije koje smo pro\u0161li, svaki put bi se podsjetili koliko nam je ovaj projekt obogatio \u017eivot. Taj trud koji smo ulo\u017eili u taj projekt nam se vratio kroz iskustvo, nova poznanstva i uspomene – u isto vrijeme smo napravili ne\u0161to za sebe, ali i za dru\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda nismo uspjeli utjecati na mase ljudi, ali otpo\u010detka smo ciljali na pojedince i sretni smo \u0161to znamo da smo nekome bili taj prvi korak u \u0161irenju vidika. Nakon snimanja i prikazivanja filma rastali smo se kao grupa i svatko je nastavio svojim putem, ali dio njih je i dalje tu me\u0111u mojim najbli\u017eim prijateljima.<\/p>\n\n\n\n Svoje aktivisti\u010dko djelovanje nakon Balkanca nastavljam u Inicijativi mladih za ljudska prava. Za razliku od Balkanca, ne preska\u010de se uzrok ve\u0107 se kroz razgovor i rad na bolnim temama poku\u0161ava utjecati na svijest pojedinaca i zajednice. Obilaze\u0107i klju\u010dna mjesta iz ratnih vremena, pri\u010daju\u0107i s ljudima koji su na svojoj ko\u017ei osjetili strahote rata, zajedni\u010dko sudjelovanje na komemoracijama, s najva\u017enijom mi\u0161lju na pameti – svaki zlo\u010din je zlo\u010din, bez obzira na nacionalnost \u017ertve i zlo\u010dinca.<\/p>\n\n\n\n \u010cesto \u010dujemo kako se treba maknuti od ’45. i ’91. te kako se bavimo temama koje su rak rana svih balkanskih naroda. Podjele na lijeve i desne u\u0161la je u sve pore hrvatskog dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n Nose\u0107i taj teret vrtimo se u krug rade\u0107i ve\u0107u \u0161tetu sebi nego ikome drugome. No, je li rje\u0161enje ostaviti sve to iza sebe ovako kako je danas i krenuti dalje? Pustiv\u0161i da nam djeca u\u010de toliki broj paralelnih i potpuno suprotnih povijesti? Takve stvari ne mogu se vje\u010dno gurati pod tepih i kad tad se mo\u017ee o\u010dekivati da \u0107e do\u0107i do eskalacije bijesa i gnjeva koji se nakuplja u narodu kojemu su drugi krivi za svu njegovu nesre\u0107u.<\/p>\n\n\n\n Najbolji primjer toga su ratna doga\u0111anja devedesetih koje se prakti\u010dki nadovezuju na Drugi svjetski rat, vra\u0107aju\u0107i iz mrtvih nazive, zastave, pjesme, ali i traume koje su bile potisnute pod jednostranom povje\u0161\u0107u iz vremena socijalizma. Ignoriranje povijesti kako bi se naizgled izgradio mir u dru\u0161tvu, dovela je do toga da danas imamo mase koje ignoriraju najjednostavnije i najosnovnije povijesne \u010dinjenice. Utjecaj okoline i osobna iskustva \u010desto obavijena nesre\u0107ama i strahom su u njima ipak ja\u010de od \u010dinjenica povjesnog slijeda.<\/p>\n\n\n\n Ali kako je mogu\u0107e da su nam povijesti toliko druk\u010dije? Kako je mogu\u0107e manipulirati sa \u017ertvama ne u tisu\u0107ama, ve\u0107 u stotinama tisu\u0107a ljudskih \u017eivota? Jednostavno je, politi\u010dari koji \u017eive od toga, povjesni\u010dari u slu\u017ebi vlasti i izmu\u010den narod. Jo\u0161 od kraja Drugog svjetskog rata kre\u0107u igre \u017ertve, a natjecanje tko je bio najve\u0107a \u017ertva izme\u0111u balkanskih naroda jo\u0161 od vremena Turaka. Obilje\u017eavanja zlo\u010dina se pretvaraju u brojku koja mora biti \u0161to ve\u0107a.<\/p>\n\n\n\n U isto vrijeme imamo nevjerojatan kompleks svoje nevinosti i svako spominjanje zlo\u010dina svoje strane koje se pravda jednim argumentom – a \u0161to su oni nama radili? Kako Vukovar mo\u017ee biti osveta za Jasenovac, zlo\u010dini u Oluji za Vukovar? Tko je sljede\u0107i na redu da se osve\u0107uje?Nerije\u0161ena povijest ostavlja pitanje osvete koje su na\u0161i narodi ve\u0107 puno puta osjetili, \u017eelimo li stvarno ostaviti to pitanje i budu\u0107im nara\u0161tajima?<\/p>\n\n\n\n Zajedni\u010dke komisije, eti\u010dki i nepristran istra\u017eiva\u010dki rad i manje ”birtija\u0161ke povijesti” su glavni putevi koji vode dugoro\u010dnom miru na ovim prostorima. Inicijativa mladih za ljudska prava radi na nekoliko projekata s tim ciljem. Zajedno s partnerima osnovana je Koalicija za REKOM koja se od 2006. godine zala\u017ee za osnivanje neovisne i vansudske me\u0111unarodne koalicije sa zadatkom da istra\u017ei \u010dinjenice o ratnim zlo\u010dinima i svim drugim kr\u0161enjima ljudskih prava na podru\u010dju cijele biv\u0161e Jugoslavije od 1991. do 2001. godine.<\/p>\n\n\n\n Tu je i projekt\u00a0Pro\u0161lost se nastavlja<\/em>\u00a0(Past Continues<\/em>) koji je pokrenut 2018. te je okupio vi\u0161e od sto mladih ljudi iz svih postjugoslavenskih zemalja. Podjeljeni su u grupe po dvije dr\u017eave te su sami birali pitanja kojima \u0107e se baviti. Kao primjer, dobili smo grupu mladih iz Hrvatske i Srbije koji \u0107e pisati o Vukovaru i Oluji, stvaraju\u0107i finalni narativ koji je u \u0161to ve\u0107oj mjeri temeljen na \u010dinjenicama.<\/p>\n\n\n\n Projekt \u0107e rezultirati izdavanjem publikacije koja \u0107e okupiti narative svih grupa te pokazati kako je suradnja na pitanjima iz pro\u0161losti te\u0161ka, ali ipak mogu\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Mla\u0111i nara\u0161taji naslje\u0111uju terete prethodnih generacija iako su ro\u0111eni nakon samih ratnih sukoba. To \u0107e se doga\u0111ati sve dok sami ne shvatimo da problem nije samo u drugima. Onog trenutka kad shvatimo da zlo\u010din nema nacionalnost i vjeru, da zlo\u010dince treba kazniti bez obzira jesu li ubijali pod \u0161ahovnicom, ljiljanom ili orlom, mladi \u0107e napokon mo\u0107i odrastati bez tog tereta. Svaka od na\u0161ih dr\u017eava ima zada\u0107u da kazni zlo\u010dince i radi na pravdi za \u017ertve.<\/p>\n\n\n\n Rje\u0161enje nije u pre\u0161u\u0107ivanju ,ali niti u prepucavanju izme\u0111u strana koje se odvija danas. Samo kvalitetan razgovor potkrijepljen \u010dinjenicama vodi do razumijevanja, rje\u0161avanja pitanja, naposljetku i do mira. Uloga aktivista je klju\u010dna u tom procesu. Rad s temama poput ratnih strahota i ljudskih prava nosi teret osu\u0111ivanja od zajednice. Nije se lako nositi s time, ali svijest da poma\u017eete pa makar i pojedincu gurat \u0107e vas naprijed.<\/p>\n\n\n\n Mene su nau\u010dena iskustva promjenila do te mjere da danas ne mogu zamisliti \u017eivot bez znanja, uspomena i ljudi koje sam upoznao kroz ove godine djelovanja. Iako se \u0161kolujem za posve drugo podru\u010dje i ula\u017eem u aktivizam puno manje vremena i truda, nego neki od mojih kolega i prijatelja, smatram da se svako djelo ra\u010duna. Kad bi svaki pojedinac razmi\u0161ljao na na\u010din da pomogne svojoj zajednici na neki na\u010din, pa koje god to podru\u010dje bilo, ostavili bismo budu\u0107im generacijama puno ljep\u0161i svijet.<\/p>\n\n\n\n
![\"rsz_1rsz_1rekom_cso_activism_for_reconsiliation_mne_copy21907.jpg\"](\"https:\/\/www.h-alter.org\/img\/repository\/2019\/09\/scaled\/rsz_1rsz_1rekom_cso_activism_for_reconsiliation_mne_copy21907.jpg\")
<\/a><\/figure><\/div>\n\n\n\n