{"id":146448,"date":"2018-12-21T00:00:00","date_gmt":"2018-12-20T23:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/localhost\/newRecom\/zlocini-u-nase-ime-tisine-o-nasim-zlocinima-ratno-naslijede-armije-rbih-1992-1995-u-licnim-i-sluzbenim-sjecanjima-na-podrucju-konjica-4\/"},"modified":"2020-04-04T22:32:39","modified_gmt":"2020-04-04T21:32:39","slug":"zlocini-u-nase-ime-tisine-o-nasim-zlocinima-ratno-naslijede-armije-rbih-1992-1995-u-licnim-i-sluzbenim-sjecanjima-na-podrucju-konjica-4","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/zlocini-u-nase-ime-tisine-o-nasim-zlocinima-ratno-naslijede-armije-rbih-1992-1995-u-licnim-i-sluzbenim-sjecanjima-na-podrucju-konjica-4\/","title":{"rendered":"Zlo\u010dini u na\u0161e ime, ti\u0161ine o na\u0161im zlo\u010dinima: ratno naslije\u0111e Armije RBiH (1992\u20131995) u li\u010dnim i slu\u017ebenim sje\u0107anjima na podru\u010dju Konjica"},"content":{"rendered":"

Autorke:\u00a0\u00a0Belma Be\u0107irba\u0161i\u0107, Ivana Stankovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Tekst je prvobitno objavljen u publikaciji\u00a0Kultura sje\u0107anja u lokanim zajednicama u Bosni i Hercegovini\u00a0<\/em>koju je 2017. izdala Fondacija Mirovna akademija u Sarajevu.<\/p>\n

<\/p>\n

Uvodna razmatranja<\/strong><\/h2>\n

\u0160utjeti je i dalje govoriti <\/em><\/p>\n

Maurice Blanchot<\/p>\n

Kada je u ljeto 2008. australska umjetnica Kym Vercoe posjetila Vi\u0161egrad, vodila se tragom romana Na Drini \u0107uprija<\/em> Ive Andri\u0107a i turisti\u010dkim vodi\u010dem za Bosnu i Hercegovinu (BiH) u izdanju Bradta. Po preporuci njegova autora, Tima Clancyja, odsjeda u banjskom odmarali\u0161tu Vilina vlas<\/em>. Tek \u0107e nekoliko mjeseci kasnije, iz presuda Ha\u0161kog tribunala, saznati da je u njemu, u okviru kampanje etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja u Vi\u0161egradu,[1]<\/sup><\/a> bio smje\u0161ten zloglasni logor za silovanje. Duboko potresena ispovijestima svjedokinja kao i time \u0161to u vodi\u010du nije bilo nikakvog spomena o tome, Vercoe odlu\u010duje da se vrati u Vi\u0161egrad, i sagleda ga \u201cnovim\u201d o\u010dima. Ono \u0161to ovaj put vidi (… silovatelja u svakom prolazniku…<\/em>) upravo je perspektiva koju je autor vodi\u010da, kako joj i sam priznaje, nastojao da izbjegne: \u201cDa sam takvu informaciju uklju\u010dio u vodi\u010d, niko ne bi posjetio to mjesto, a nisam htio da ocrnim svu zajednicu\u201d.[2]<\/a> Preispituju\u0107i odnos izme\u0111u turizma i zlo\u010dina, svoje iskustvo autorica je prenijela u solo performansu Sedam kilometara sjeveroisto\u010dno<\/em> teatra One Point Zero, po \u010dijim motivima je 2013. snimljen film Jasmile \u017dbani\u0107 Za one koji ne mogu da govore<\/em>.<\/p>\n

Du\u017enost sje\u0107anja moralni je imperativ dana\u0161njeg, \u201cposttraumautskog\u201d doba, \u201ckako iz aspekta patnje, tako i krivice\u201d (Assmann, A. 2007: 16). Upe\u010datljiva pri\u010da Kim Veroce upozorava nas da odnos prema nasilnoj pro\u0161losti nije vi\u0161e samo stvar lokalne, politi\u010dke ili profesionalne zajednice. Ova i sli\u010dna pitanja, na dana\u0161njem tr\u017ei\u0161tu kulturnog turizma, eti\u010dki zadu\u017euju svakoga ko konzumira<\/em> datu povijesnu ba\u0161tinu. Zata\u0161kavanje zlo\u010dina na neki na\u010din (pret)vara turistu u tihog \u201csau\u010desnika\u201d, \u0161to obja\u0161njava i za\u0161to je Vercoeino saznanje za nju bilo tako traumati\u010dno. No, pozivanje na du\u017enost sje\u0107anja a da se njegova precizna zna\u010denja ne objasne u svjetlu nepravdi, tenzija i dinamika partikularnog konteksta, mo\u017ee se pokazati izrazito kontraproduktivnim. Tvrdnja da su \u201cmnemoni\u010dki imperativi\u201d univerzalno primjenjivi nailazi u novije vrijeme na kritike mnogih, koji upozoravaju da se \u201cuniverzalizacija sje\u0107anja mo\u017ee do\u017eivjeti kao prijetnja posebnom zna\u010denju koje sje\u0107anje ima za \u010dlanove odre\u0111ene grupe, ili nacije.\u201d (Pendelton 2015: 202; Huyssen 2015: 27\u201343; Neumann i Thompson 2015: 12). Mnogo je nedoumica: \u010dijih sje\u0107anja? Na \u0161ta? I tko je du\u017ean? Vlast? Pasivni promatra\u010di? Zbog \u010dega? Priznanja? Empatije sa \u017ertvama? Da se vi\u0161e ne ponovi? U dru\u0161tvima nedovr\u0161enih sukoba, kakvo je bosanskohercegova\u010dko, u kojima su sveprisutna osporavanja nasilja po\u010dinjenog protiv onih drugih, <\/em>odgovori nisu tako jednostavni te se imperativ sje\u0107anja doima jednako pretenciozno i neuvjerljivo koliko i obe\u0107anje \u201cnikad vi\u0161e\u201d. Ne samo da su konfliktna tuma\u010denja jo\u0161 uvijek izvor nestabilnosti ve\u0107 postoji i neslaganje o tome tko je \u017ertva, tko po\u010dinitelj, te kakva bi trebala biti uloga zajednica u kojoj su \u010dinjeni zlo\u010dini. Naime, sje\u0107anja mogu biti posebice neugodna onda kada podrazumijevaju pitanja krivice i odgovornosti za zlodjela po\u010dinjena u \u201cna\u0161e\u201d ime. Radi se zapravo o \u201cnepo\u017eeljnom naslije\u0111u\u201d pro\u0161losti (Macdonald 2006: 11), koje se naj\u010de\u0161\u0107e potiskuje, osporava ili selektivno (pre)obra\u0111uje u skladu s trenutnim politi\u010dkim realnostima i potrebama. Ono \u0161to je, dakle, za jedne imperativ sje\u0107anja (pre\u017eivjele ratnih strahota?), za druge je nu\u017enost zaborava (zajednica, pasivni promatra\u010di?), i stoga se proces pam\u0107enja odvija paralelno s procesom zaborava.<\/p>\n

Potonje je upravo sredi\u0161nja preokupacija ovog rada, <\/em>koji, bave\u0107i se konceptima naslije\u0111a i traume, te\u017ei da istra\u017ei kompleksne procese (pre)oblikovanja politika i kulture sje\u0107anja unutar jedne mikrozajednice, s posebnim fokusom na potisnute ta\u010dke sje\u0107anja odnosno mjesta ti\u0161ine i zaborava, te napetost izme\u0111u individualnih s jedne i slu\u017ebenih sje\u0107anja s druge strane.<\/p>\n

U sredi\u0161tu na\u0161eg istra\u017eivanja je Konjic, op\u0107ina u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, 50 kilometara udaljena od glavnog grada Sarajeva. Konjic je, s aspekta rada na kulturi sje\u0107anja, izuzetno relevantan zbog vi\u0161edimenzionalnog karaktera ratnih de\u0161avanja unutar bh. konteksta. Ovu poziciju mo\u017eda ponajbolje ilustrira ratno razdoblje na podru\u010dju op\u0107ine koje, uprkos oskudnosti izvora, mo\u017eemo na temelju postoje\u0107ih presuda za ratne zlo\u010dine (sukcesivno) sa\u017eeti u sljede\u0107e: bombardiranje grada Konjica od strane Jugoslovenske narodne armije (JNA) odnosno Vojske Republike Srpske (VRS) (granatiranje je trajalo tri godine uzastopce, sve do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i rezultiralo je gubitkom mnogih \u017eivota[3]<\/a>), progoni lokalnog srpskog stanovni\u0161tva u prvoj godini rata od strane pripadnika tzv. lokalnih obrambenih snaga Konjica odnosno zajedni\u010dke komande Hrvatskog vije\u0107a obrane (HVO), Ministarstva unutra\u0161njih poslova Republike BiH (MUP RBiH) i Teritorijalne odbrane (TO) koja ubrzo prerasta u Armiju RBiH (ARBiH) (zlo\u010dini u selu Bradina i logor u \u010celebi\u0107ima su najeklatantniji primjer), te oru\u017eani sukob HVO-a i Armije RBiH (rata u ratu<\/em>), koji je 1993. godine Konjic doveo u opsadno stanje. Ova de\u0161avanja oslikavaju, dakle, na jednoj mikroskali svu kontekstualnu slo\u017eenost i narativnu slojevitost recentne pro\u0161losti. Ono po \u010demu se posebno isti\u010de su zlodjela pripadnika Armije i MUP-a RBiH nad srpskim i hrvatskim vojnicima i civilima. Prema postoje\u0107im izvorima, na podru\u010dju Konjica postojalo je 20-ak logora u organizaciji Armije i MUP-a RBiH,[4]<\/sup><\/a> me\u0111u kojima je najpoznatiji onaj u konji\u010dkom naselju Musala. O njima se u \u0161iroj bh. javnosti malo ili nikako ne govori, a u \u010dasu dok pi\u0161emo ove redove, nova optu\u017enica Suda BiH osvjetljava dio potisnute pro\u0161losti, ovaj put zlo\u010dine po\u010dinjene u fabrici naoru\u017eanja Igman u Konjicu, koja je kako prije rata tako i danas bila nosilac privrednog razvoja op\u0107ine; \u201cPola grada u Igmanu radi, drugu polovinu Igman hrani\u201d, zapisao je navodno neko\u0107 naj\u010duveniji lik s ovog podru\u010dja, pisac, novinar, umjetnik i karikaturista Zuko D\u017eumhur.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Obnovljena Konji\u010dka \u0107uprija koja, povezuju\u0107i dvije obale
Neretve, simboli\u010dki obuhvata identitet Konjica.<\/figcaption><\/figure>\n

Napomenimo i to da je op\u0107inska vlast od kraja rata pod gotovo apsolutnom kontrolom Stranke demokratske akcije (SDA), politi\u010dke partije desnog centra koja zastupa interese bo\u0161nja\u010dkog etnonacionalnog korpusa, \u0161to se samim tim odra\u017eava i na prevladavaju\u0107e politike pam\u0107enja unutar zajednice.<\/p>\n

\u0160utnja, poricanje i neka\u017enjivost pro\u017eimaju sveukupan kontekst kulture sje\u0107anja o ratu u BiH, pa tako i onaj na podru\u010dju Konjica. Naslije\u0111e zlo\u010dina Armije RBiH nam se pak \u010dini osobito zna\u010dajnim. Spadaju\u0107i me\u0111u prevladavaju\u0107a mjesta ti\u0161ine unutar narativne perspektive o dvostrukoj (velikosrpskoj i velikohrvatskoj) agresiji na BiH, zlo\u010dini po\u010dinjeni protiv nebo\u0161nja\u010dkog stanovni\u0161tva tuma\u010de se kao sporadi\u010dni i izolirani incidenti<\/em> ili pak kao nu\u017eno<\/em> zlo <\/em>u odbrani BiH. Ovakvom tuma\u010denju je doprinijelo i reprezentiranje bosanskih muslimana kroz narativ \u201copresiranog\u201d, \u010dime se cementira njihova pozicija \u017ertve (Barkan i Be\u0107irba\u0161i\u0107 2015: 101). Ovo mo\u017eda obja\u0161njava i za\u0161to se, unutar obimnog izu\u010davanja ovda\u0161njeg ratnog i poslijeratnog razdoblja, najmanje pa\u017enje pridaje upravo naslije\u0111u ovih zlo\u010dina. Pomenuta dimenzija je, vjerujemo, presudna u razumijevanju konstrukcije pam\u0107enja u Konjicu, koji je, va\u017eno je ista\u0107i, posljedicom ratnih razaranja, progona i iseljavanja pretrpio izrazito negativne etni\u010dko-demografske promjene,[5]<\/a> uklju\u010duju\u0107i i drasti\u010dan preobra\u017eaj iz nekada\u0161nje multinacionalne sredine u etni\u010dki homogenu zajednicu s ve\u0107inskim bo\u0161nja\u010dkim stanovni\u0161tvom.[6]<\/a> Stoga su upravo zlo\u010dini Armije i MUP-a RBiH, s posebnim naglaskom na \u010celebi\u0107e i Musalu te s tim povezana de\u0161avanja u samom Konjicu, sredi\u0161nji fokus ovog rada. Kakvo mjesto zauzima u pam\u0107enju zajednice naslije\u0111e ratnih zlo\u010dina? Da li su po\u010dinioci percipirani kao heroji ili zlo\u010dinci? Da li se odobravaju, osporavaju, potiskuju ili se o njima \u0161uti? Iz kojih razloga? U kojoj mjeri vlastita pozicija i iskustvo pro\u0161losti uslovljavaju ovaj odnos? A narativ viktimiziranog? Potonji aspekt, smatramo, nije zanemariv imaju\u0107i u vidu da je tokom perioda kada su \u010dinjeni zlo\u010dini ARBiH nad srpskim i hrvatskim civilima Konjic bio opkoljen od strane VRS-a, a potom i HVO-a, kao i zato \u0161to za opsadu ne postoji presuda niti javno priznanje. Ukoliko pretpostavimo da zajednica nosi breme i \u017ertve<\/em> i po\u010dinitelja<\/em>, nije li se upravo u tenziji koja proisti\u010de iz isprepletenog odnosa ovog dvojakog naslije\u0111a, objedinjujuju\u0107i narativ i viktimizacije i krivnje, oblikovao dana\u0161nji odnos prema pro\u0161losti, i ne odre\u0111uje li to ne samo ono \u0161to zajednica pamti ili pre\u0161u\u0107uje ve\u0107 i to kako sebe zami\u0161lja u budu\u0107nosti? Ovi narativi se naj\u010de\u0161\u0107e stavljaju u odnos kontrasta, pri \u010demu su sje\u0107anja \u017ertava i za \u017ertve privilegirana te se kroz njihove le\u0107e i razvio sveukupan fundus znanja i praksi o tranzicijskoj pravdi. Ovaj rad stoji nasuprot ovih fiksnih polarizacija, i stoga smatramo da Konjic zbog svog slojevitoga ratnog i poratnog konteksta predstavlja paradigmati\u010dnu studiju slu\u010daja.<\/p>\n

Napomenimo uz to da se na nivou Republike Srpske (RS), u \u0161irem etnonacionalnom narativu, Bradina i \u010celebi\u0107i reprezentiraju kao \u201csimbol stradanja Srba\u201d. Isto va\u017ei i za zlo\u010dine nad Hrvatima: oni u Trusini zauzimaju izrazito vidljivo mjesto u kolektivnom sje\u0107anju o stradanju Hrvata kao i unutar politi\u010dkog narativa u koji je usidren ideolo\u0161ki kontinuitet \u201cHrvatske Republike Herceg-Bosne\u201d. No, oba ova narativa se uglavnom tvore izvan zajednice, te ih ovaj rad, uzev\u0161i u obzir i da na prostoru op\u0107ine \u017eivi neznatan broj Srba i Hrvata, posebno ne tretira. Doti\u010demo se pak onog koji se ti\u010de sukoba HVO\u2013ARBiH, u svrhe razumijevanja suprotstavljenih tuma\u010denja navedenog sukoba te na\u010dina na koji se me\u0111usobno pro\u017eimaju. \u0160ta ih razdvaja, a \u0161ta spaja? Imaju li ulogu u kontekstu pluralizma sje\u0107anja?<\/p>\n

Dvosedmi\u010dni boravak u Konjicu omogu\u0107io nam je donekle temeljito upoznavanje zajednice i njenih osebujnih dinamika. Podaci dobiveni kroz vo\u0111enje 27 polustrukturiranih intervjua, neformalne i slu\u010dajne susrete, te obradu relevantne i dostupne sekundarne gra\u0111e prikupljene iz vjerodostojnih medijskih, sudskih i istra\u017eiva\u010dko-dokumentacionih izvora, otvorili su prozor u jedan izrazito slojevit, zamr\u0161en i vi\u0161edimenzionalan pejza\u017e kulture sje\u0107anja na tom podru\u010dju. Mimo zvani\u010dnih razgovora s akterima koji se javljaju kao nosioci politika dru\u0161tvenog pam\u0107enja (predstavnici op\u0107inske vlasti, javnih ustanova, bora\u010dkih udru\u017eenja, inicijativa za sje\u0107anje, asocijacija pre\u017eivjelih, itd.), ve\u0107ina intervjua je vo\u0111ena sa (sada\u0161njim) gra\u0111anima i gra\u0111ankama Konjica, neovisno o njihovoj poziciji i mjestu boravka u vrijeme ratnih de\u0161avanja. U nastojanju da odabir ispitanika \u0161to vjerodostojnije reflektuje demografsku sliku Konjica, razgovarale smo sa deset \u017eena i sedam mu\u0161karaca razli\u010ditih nacionalnosti, dobne granice i zanimanja, s tim da \u2013 imaju\u0107i u vidu u\u017ei fokus ovog rada \u2013 pri tuma\u010denju nalaza u obzir osobito uzimamo etni\u010dku dimenziju pojedina\u010dnih sje\u0107anja na rat (pripadnost ve\u0107inskom\/manjinskom narodu Konjica).<\/p>\n

Prou\u010davanje li\u010dnih sje\u0107anja je prije svega bitno kako bi se razumjelo na koji na\u010din pojedinci u svojim \u201csvakodnevnim \u017eivotima prihva\u0107aju ili preoblikuju naracije pro\u0161losti koje dobivaju odozgo.\u201d (Vu\u010dkovi\u0107-Juro\u0161 2009: 81). No, kako je u nekoliko svojih djela pokazao francuski sociolog Maurice Halbwachs, u stanju smo razumjeti pojedina\u010dno sje\u0107anje samo ukoliko ga pove\u017eemo sa odgovaraju\u0107om grupom. Otud se, kombiniraju\u0107i metod analize sadr\u017eaja te terenskog istra\u017eivanja, ovaj rad probija na intersekciji li\u010dnih\u2013zvani\u010dnih narativa i kako bi (kao metod) provjerio u\u010dinak svakog pojedina\u010dno te kako bi obuhvatio dinami\u010dnu interakciju putem koje se me\u0111usobno grade, prepli\u0107u i sukobljavaju.<\/p>\n

Na koncu, na\u0161 timski dvojac, za\u0161to i to ne re\u0107i, dolazi iz zajednica suprotstavljenih ratnih narativa, \u0161to smatramo vrijednim elementom istra\u017eiva\u010dkog i analiti\u010dkoga pristupa. Naime, dekonstruisanje vlastitog interpretativnog naslije\u0111a nikada nije zaokru\u017een proces, i zahtijeva stalni rad sje\u0107anja na sebi i vlastitom okru\u017eenju, budu\u0107i da smo toliko uronjeni u povijesno naslije\u0111e iz kojeg dolazimo, kroz bolna porodi\u010dna sje\u0107anja, kroz dru\u0161tvene naracije, kroz pri\u010de koje slu\u0161amo, konverzacije u kojima u\u010destvujemo… Mnogo je trenutaka \u0161utnje na koje nas primorava dru\u0161tveni \u017eivot ovog konteksta, jer za\u010du\u0111uju\u0107e je malo istomi\u0161ljenika kada po\u010dinjemo upirati prst na ono \u0161to odudara od duboko ukorijenjenih predod\u017ebi o pro\u0161losti. Stoga, ovakav tip suradnje i dijalo\u0161kog procesa javlja se uvijek kao neka plemenita opomena koja nas, i onda kada se malo izgubimo, podsje\u0107a na va\u017enost znanja, slu\u0161anja, nepodila\u017eenja i ostajanja lojalnim vlastitom traganju i premo\u0161\u0107ivanju.<\/p>\n

Prije no \u0161to se u drugom dijelu pozabavimo potisnutim naslije\u0111em pro\u0161losti kroz analizu li\u010dnih sje\u0107anja, pru\u017eit \u0107emo uvid u ono \u0161to zajednica (bira da) pamti otvaraju\u0107i diskusiju poglavljem o zvani\u010dnim praksama i mjestima sje\u0107anja u Konjicu odnosno po\u017eeljnom naslije\u0111u pro\u0161losti.<\/p>\n

Po\u017eeljno naslije\u0111e pro\u0161losti<\/strong><\/h2>\n

Na putu iz Sarajeva ka Konjicu prate nas neke od Vercoeinih dilema s po\u010detka teksta. Zavedeni prizorom krajolika koji se pru\u017ea pred nama po prelasku planinskog prevoja na Ivan sedlu, iz Bosne u Hercegovinu, zaboravljamo da smo upravo pro\u0161li kraj Bradine, sela odakle su od strane pripadnika tzv. lokalnih obrambenih snaga Konjica odnosno zajedni\u010dke komande Hrvatskog vije\u0107a obrane (HVO), Ministarstva unutra\u0161njih poslova Republike BiH (MUP RBiH) i Teritorijalne odbrane (TO) u drugoj polovini maja 1992. godine, netom nakon \u0161to se Konjic na\u0161ao pod blokadom JNA\/VRS-a, prvi gra\u0111ani srpske nacionalnosti odvedeni su u vojnu kasarnu u \u010celebi\u0107ima. Zlodjela u ovom logoru, u kojem \u0107e do decembra 1992. godine biti zato\u010deno 400 osoba, a ubijeno njih 16, temeljito su dokumentirana u presudi Me\u0111unarodnog krivi\u010dnog suda za biv\u0161u Jugoslaviju (MKSJ), koja je predstavljala prekretnicu u me\u0111unarodnoj pravdi jer je, izme\u0111u ostalog, tada ustanovljeno silovanje kao oblik mu\u010denja.<\/p>\n

Po ulasku u Konjic, zaustavljamo se u naselju Musala, prepoznatljivom po kompleksu koji \u201cPrvu osnovnu \u0161kolu\u201d povezuje sa sportskom dvoranom \u201cKonji\u010danka\u201d. Tu je u razli\u010ditim vremenskim periodima bilo zato\u010deno oko 900 Hrvata, 100 Srba i, kao jedinstven slu\u010daj, 30-ak pripadnika Armije RBiH.[7]<\/a> Uprkos dvije pravosna\u017ene presude Suda BiH za zlostavljanje zatvorenika, ni ovaj objekt, kao ni biv\u0161i logor u \u010celebi\u0107ima, nije obilje\u017een kao mjesto stradanja. Smje\u0161tena tik iznad turisti\u010dke jezgre grada, s Musale je mogu\u0107e pogledom obuhvatiti gotovo cijelu panoramu grada. Ono \u0161to isprva privla\u010di pa\u017enju jeste razorena munara na lijevoj obali Neretve \u2013 jedini sa\u010duvani materijalni trag trogodi\u0161njeg granatiranja grada. Varda\u010dka d\u017eamija je tokom granatiranja Konjica pretrpjela zna\u010dajna o\u0161te\u0107enja. Prilikom restauracije je na inicijativu Islamske zajednice (IZ) odlu\u010deno da se sru\u0161eni dio ne obnavlja, odnosno da munara \u201costane znak spomena na vakat koji nam se desio\u201d.[8]<\/sup><\/a> \u010cini nam se da rijetko koji toponim u BiH tako nedvosmisleno odra\u017eava prevladavaju\u0107i odnos prema traumati\u010dnoj pro\u0161losti kao nali\u010dje Varda\u010dke d\u017eamije, te \u0107emo najprije kroz njen, a potom i primjer dvije vode\u0107e memorijalne\/komemorativne prakse ilustrirati osnovna obilje\u017eja zvani\u010dnog narativa u Konjicu.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Pogled na naselje Musala (gornji dio) gdje je u kompleksu koji \u201ePrvu osnovnu \u0161kolu\u201c povezuje sa sportskom dvoranom \u201eKonji\u010danka\u201c bilo u razli\u010ditim vr emenskim periodima zato\u010deno oko 900 Hrvata, 100 Srba i, kao jedinstven slu\u010daj, 30-ak pripadnika ARBiH<\/figcaption><\/figure>\n

Simboli sje\u0107anja <\/em><\/h3>\n

Prezerviranje devastirane materijalne kulture kao relikvije stradanja, u \u010dijoj osnovi je otpor prema zaboravu, smatra se jednim od najkontroverznijih vidova memorijalizacije. Rijedak blistav primjer ove kulturne prakse koja se ra\u0161irila nakon Drugog svjetskog rata je Memorijalni mirovni park Genbaku Domu u Hiro\u0161imi: jedna od rijetkih gra\u0111evina koju atomska bomba nije do temelja razorila upisana je u popis svjetske ba\u0161tine kao \u201csna\u017ean simbol razaraju\u0107e sile \u010dovje\u010danstva\u201d.[9]<\/sup><\/a> No, pretvorba ru\u0161evina u mjesto pam\u0107enja, reducirana na vlastiti simboli\u010dki univerzum, vrlo lako mo\u017ee unutar problemati\u010dnog konteksta biti zlorabljena kao kontranarativ; primjerice, ru\u0161evine Frauenkirchea, evangelisti\u010dke crkve uni\u0161tene tokom bombardovanja Dresdena, slu\u017eile su kao \u201cretori\u010dko sredstvo DDR-a u nagla\u0161avanju brutalnosti kapitalisti\u010dkog Saveznika i prikazivanju njema\u010dkog naroda kao \u017ertve a ne konzumenta nacisti\u010dkog projekta\u201d (Moshenska 2015: 81\u201385).<\/p>\n

Temeljem ovog polariteta, moglo bi se re\u0107i da je restauracija Varda\u010dke d\u017eamije pode\u0161ena tako da uskladi istovremeno njenu prakti\u010dnu i mnemoni\u010dku ulogu. Dok je prva u funkciji molitvenog prostora, potonja se ostvaruje u simboli\u010dkoj dimenziji munare, personificiraju\u0107i istovremeno islamski sakralni prostor te, unutar partikularnog lokalnog konteksta, duhovno-materijalnu kulturu bosanskih Muslimana. Minareti su u ovom ratu stoga bili masovno uni\u0161tavani u cilju stvaranja monoetni\u010dkih prostora \u2013 kako \u0107e potvrditi MKSJ u nekoliko presuda u vezi uloge VRS-a. Ova dimenzija je presudna za razumijevanje motiva eksploatiranja simboli\u010dkog potencijala polusru\u0161ene munare, \u010dije je razaranje, u okviru zvani\u010dne verzije, smje\u0161teno u isti kontekst \u2013 pod \u201ctenkovskim projektilom ispaljenim iz pravca Boraka, odnosno polo\u017eaja VRS\u201d.[10]<\/sup><\/a> Razorena munara je emotivno mo\u0107an vizualni instrument, jer istovremeno evocira i stradanje bosanskih Muslimana i efektnost Milo\u0161evi\u0107evog odnosno Karad\u017ei\u0107evog nacionalisti\u010dkog projekta posredstvom JNA\/VRS-a. Odluku da se ona prezervira treba \u010ditati, dakle, u etnokonfesionalnom klju\u010du stradanja i upisivanja njegovog traumati\u010dnog zna\u010denja u kulturnu ba\u0161tinu grada. Kao takva, ona tako\u0111er podupire i mit o pretpostavljenoj (etni\u010dkoj) \u201cnevinosti\u201d. Tome, usput re\u010deno, doprinosi i prostorno okru\u017eenje Varda\u010dke d\u017eamije, tj. neposredna blizina Pravoslavne crkve Sv. Vasilija Velikog. Poznata fotografija o\u0161te\u0107ene munare i \u201cnetaknutog\u201d tornja nerijetko je bivala medijski eksploatirana u svrhe antagoniziranja dva odnosa brige prema kulturno-historijskom naslije\u0111u (sa\u010duvano <\/em>nasuprot uni\u0161teno<\/em>) te povla\u010denja jasne kontraparalele izme\u0111u nas <\/em>(\u017ertve) i njih <\/em>(tla\u010ditelja). Ovaj dominantni ratni i poratni narativ bo\u0161nja\u010dkog politi\u010dkog establi\u0161menta paradigmati\u010dno sa\u017eima iskaz pripisan biv\u0161em predsjedniku RBiH, Aliji Izetbegovi\u0107u: \u201eSa\u010duvana Saborna crkva u Sarajevu i sru\u0161ena d\u017eamija Ferhadija u Banjaluci govore sve i o njima i o nama. Ovo su kameni svjedoci koji ne la\u017eu\u201c.[11]<\/a><\/p>\n

Po\u017ertvovnost i herojska odbrana Konjica<\/em><\/h2>\n

Fotografije 478 poginulih i nestalih \u0161ehida, boraca, pripadnika Armije i MUP-a RBiH, koji su \u201codbranili na\u0161e dostojanstvo i oslobodili nas od agresora\u201d,[12]<\/sup><\/a> \u010dine stalnu postavku recentno inaugurirane (2015) Spomen sobe, \u010dije sredi\u0161te krase tri zastave s grbom zlatnih ljiljana i \u010duvena fotografija Danila Krstanovi\u0107a koja prikazuje Aliju Izetbegovi\u0107a dok u\u010di Fatihu<\/em> na Kova\u010dima. Predstavljaju\u0107i svojevrsni topos nacionalne odbrane, Spomen soba se simboli\u010dki nastoji ustoli\u010diti i kao mjesto mu\u010deni\u0161tva odnosno \u0161ehitluka<\/em>, \u0161to nagla\u0161ava i \u010dinjenica da je izgra\u0111ena neposredno uz \u0161ehidsko mezarje u staroj jezgri grada. Poginuli vojnici predstavljeni su time kao mu\u010denici koji su se herojski \u017ertvovali za vjeru i naciju, \u010dime ne samo da \u201czaslu\u017euju vje\u010ditu zahvalnost i podr\u0161ku\u201d (Cage 2015: 1), ve\u0107 su i, kao \u0161ehidi<\/em> (\u201c\u017ertve\u201d, \u201csvjedoci\u201d), izuzeti od grijeha, druga\u010dije re\u010deno, oslobo\u0111eni krivice.[13]<\/sup><\/a><\/p>\n

Dok se kroz Spomen sobu oplakuju oni koji su \u201cza odbranu Konjica i BiH dali svoje \u017eivote\u201d, dotle se na \u201cDan konji\u010dkih brigada\u201d \u2013 obilaskom spomen-obilje\u017eja civilnim \u017ertvama rata, poginuloj djeci, policajcima, \u0161ehidima, te borcima Narodnooslobodila\u010dkoga antifa\u0161isti\u010dkog rata 1941\u20131945. (NOAR) \u2013 slavi po\u017ertvovnost i herojska povijest zajednice i njenih branitelja. Ona se tradicionalno obilje\u017eava na Dan dr\u017eavnosti, 25. novembra. Ovim paralelnim obilje\u017eavanjem nastoji se, o\u010dito, navedenim jedinicama pripisati zasluga u odbrani opstojnosti i dr\u017eavotvornosti BiH. Nije onda uop\u0107e slu\u010dajno da su se i borci NOAR-a na\u0161li pod istom kapom sje\u0107anja. Smje\u0161tanje odbrane BiH u okrilje naslije\u0111a narodnooslobodila\u010dke borbe iz Drugog svjetskog rata dio je napora na nivou Federacije BiH (FBiH) da se o\u010duvanjem tekovina ZAVNOBIH-a[14]<\/sup><\/a> afirmira dr\u017eavotvorni kontinuitet borbe za BiH. Ovaj narativ u svojim ideolo\u0161kim programima prete\u017eno zastupaju bo\u0161nja\u010dke odnosno probosanske politi\u010dke partije, i desne i lijeve orijentacije, promoviraju\u0107i nacionalni identitet Bo\u0161njaka i bosanskohercegova\u010dkih muslimana kao za\u0161titnika multietni\u010dkog karaktera BiH. Navedeni narativ je dodatno institucionaliziran na nivou FBiH kroz izjedna\u010davanje \u201cantifa\u0161ista iz Drugog svjetskog rata i antifa\u0161ista iz ovog posljednjeg, odbrambeno-oslobodila\u010dkog rata ’92\u2013’95\u201d,[15]<\/sup><\/a> \u010dime se nastoji povu\u0107i paralela o ideolo\u0161koj sli\u010dnosti Armije RBiH sa partizanskim pokretom, a odbrana BiH prikazati kao \u201cideolo\u0161ko antifa\u0161isti\u010dka\u201d (Kara\u010di\u0107 2012: 53).<\/p>\n

\"\"<\/a>
Spomen soba izgra\u0111ena je 2015. neposredno uz \u0161ehidsko mezarje u u\u017eoj turisti\u010dkoj jezgri grada.<\/figcaption><\/figure>\n

Navedeni primjeri pokazuju da se na zvani\u010dnom nivou promoviraju dvije me\u0111usobno pro\u017eimaju\u0107e reprezentacije ratne pro\u0161losti op\u0107ine, nazna\u010davaju\u0107i da je ona bila pod napadom agresora (Konjic kao grad \u017ertva), te da se, posljedi\u010dno tome, u njoj uspje\u0161no vodio odbrambeno-oslobodila\u010dki rat (Konjic grad heroj), \u0161to je i centralni narativ o Armiji RBiH odnosno odbrani BiH.<\/p>\n

Pomenute prakse tako\u0111er govore da se pam\u0107enje na institucionalnoj razini oblikuje oko ratnih veterana Armije i MUP-a RBiH. Sje\u0107anje na civilne \u017ertve rata reducirano je na podupiranje dominantnog narativa o odbrambeno-oslobodila\u010dkom ratu. Veterani rata su i u ostatku Federacije BiH nosioci zvani\u010dnog pam\u0107enja, no \u010dini nam se da rijetko gdje zauzimaju ovako istaknuto mjesto sje\u0107anja. Ovo nije toliko za\u010du\u0111uju\u0107e imaju\u0107i u vidu da je na podru\u010dju Konjica registrirano 12 bora\u010dkih organizacija, koje u najve\u0107oj mjeri predstavljaju razli\u010dite vojne i paravojne jedinice Armije i MUP-a RBiH sa ovog prostora. Smatramo da je u razumijevanju intenzivnijeg anga\u017emana ratnih veterana na polju sje\u0107anja u posljednjem periodu presudan i sljede\u0107i kontekst. Naime, nakon proslje\u0111ivanja predmeta MKSJ-a nacionalnim pravosudnim organima na vidjelo su postepeno po\u010deli izlaziti i zlo\u010dini pripadnika Armije RBiH, osvjetljavaju\u0107i istovremeno ratnu sliku Konjica. Pove\u0107anje broja optu\u017enica izazvalo je, primjerice, formiranje Fondacije za pravnu pomo\u0107 pripadnicima ARBiH osumnji\u010denim i optu\u017eenim za ratne zlo\u010dine. Ovoj inicijativi bora\u010dkih udru\u017eenja deklarativno je pru\u017eena podr\u0161ka Ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodila\u010dkog rata na nivou FBiH:<\/p>\n

\u201cOptu\u017ebe koje se podi\u017eu u posljednje vrijeme su poku\u0161aj izjedna\u010davanja agresora i nas, izjedna\u010davanja zlo\u010dinca i \u017ertve. To nikako ne smijemo dozvoliti, jer se time \u017eeli promijeniti karakter rata. Cilj nam je da branimo sve na\u0161e borce, jer su se svi oni borili za jedinstvenu, suverenu, nedjeljivu i samostalnu BiH, svih njenih naroda i gra\u0111ana.\u201d[16]<\/sup><\/a><\/p>\n

Imaju\u0107i u vidu da se dosta velik broj navedenih optu\u017enica odnosi upravo na zlo\u010dine po\u010dinjene na podru\u010dju Konjica, \u010dini se da izgradnja Spomen sobe \u2013 kao idejni projekt Organizacije porodica \u0161ehida i poginulih boraca te Udru\u017eenja ratnih vojnih invalida Op\u0107ine Konjic \u2013 dolazi u pravi \u010das. Mjesta pam\u0107enja, napomenimo, odra\u017eavaju prvenstveno \u201cprioritete, politiku i senzibilitet onih koji su ih sagradili\u201d, te spomenici vi\u0161e govore o njihovim graditeljima nego o onima kojima su posve\u0107eni (Heathcote, citirano u Whitmarsh, internet). Smatramo otud da Spomen soba prevashodno slu\u017ei promoviranju pozitivne uloge brigada u namjeri da se branitelji zajednice prika\u017eu kao heroji, a ne zlo\u010dinci, odbrana herojska, a Konjic i njegov dominantni narod \u017ertva, kako ju\u010der (opkoljen) tako i danas (optu\u017een).<\/p>\n

\u201cDa nije bilo Konjica, ne bi mo\u017eda bilo ni Mostara, ni Sarajeva. Mi smo odavde svima slali (iz fabrike naoru\u017eanja Igman, op.a.) oru\u017eje da se brane, i Tuzli, i Biha\u0107u, svima. Dakle, ta odbrana je herojska, a na\u017ealost rezultat toga je toliko \u017ertava, i prvenstveno napa\u0107enih Bo\u0161njaka…\u201d (Enes Helebi\u0107, Organizacija porodica \u0161ehida i poginulih boraca Op\u0107ine Konjic<\/em>)<\/p>\n

Ovi narativi viktimizacije i pretpostavljene \u201cnevinosti\u201d instrumentalni su, smatramo, i u relativiziranju zlodjela po\u010dinjenih nad nebo\u0161nja\u010dkim stanovni\u0161tvom. Svaki na\u0161 poku\u0161aj da o tome razgovaramo s predstavnicima kako vlasti tako i bora\u010dkih udru\u017eenja zavr\u0161io je sljede\u0107im komentarima:<\/p>\n

\u201cZlo\u010dina je bilo nad gra\u0111anima svih nacionalnosti, a \u010dini mi se da se o zlo\u010dinima po\u010dinjenim nad stanovni\u0161tvom srpske nacionalnosti puno vi\u0161e pri\u010da nego o zlo\u010dinima nad bo\u0161nja\u010dkim stanovni\u0161tvom.\u201d (Edin Mujak, pomo\u0107nik na\u010delnika za pitanja boraca i invalida, izbjegla i raseljena lica i socijalnu za\u0161titu Op\u0107ine Konjic<\/em>)<\/p>\n

\u201cToliko zlo\u010dina ovdje, a samo su Bo\u0161njaci procesuirani, pa odakle onda tolike \u017ertve, ko ih je pobio…?\u201d (Enes Helebi\u0107, Organizacija porodica \u0161ehida i poginulih boraca Op\u0107ine Konjic<\/em>)<\/p>\n

Ovi navodi potvr\u0111uju da na zvani\u010dnom nivou prevladava viktimizacijski diskurs kao i to da je jedna od klju\u010dnih dimenzija koja motivira ti\u0161inu o po\u010dinjenim zlo\u010dinima Armije RBiH pozivanje na poziciju \u017ertve.<\/p>\n

Krojenje sje\u0107anja: odozgo ka dolje ili obratno?<\/em><\/h3>\n

Iz razgovora sa zvani\u010dnicima sti\u010de se dojam da op\u0107inska vlast na obilje\u017eavanje sje\u0107anja gleda kao na bud\u017eetski teret i svojevrsnu protokolarnu aktivnost, takore\u0107i obavezu koja se mora ispuniti kako bi se zadovoljili zahtjevi razli\u010ditih inicijativa za sje\u0107anje. Op\u0107inska vlast se gotovo doima kao \u201cpijun\u201d nosilaca sje\u0107anja, osobito bora\u010dkih udru\u017eenja. \u010cak je i manifestacija \u201cDan konji\u010dkih brigada\u201d osmi\u0161ljena iz pragmatizma odnosno iz potrebe da se obilje\u017eavanje bitnih doga\u0111aja svede na razumnu mjeru. \u010cinjenica jeste da su svi spomenici u gradu podignuti na inicijativu bora\u010dkih, odnosno, u slu\u010daju spomen obilje\u017eja ubijenoj djeci, udru\u017eenja gra\u0111ana. Otud je i zvani\u010dna verzija ta da je sje\u0107anje konstruirano \u201codozdo ka gore\u201d, a ne na inicijativu predstavnika vlasti.[17]<\/sup><\/a> Iako je ta\u010dno da udruge za sje\u0107anje, zastupaju\u0107i interese i potrebe partikularnih kategorija, u odre\u0111enoj mjeri djeluju \u201codozdo\u201d, samim tim \u0161to svoja prava zahtijevaju i ostvaruju kao bud\u017eetski korisnici, \u010dini ih, kako iz ugla vladaju\u0107ih elita tako i izbornog tijela, \u201cglasnogovornicima\u201d vlasti u narodu. Ovo je osobito slu\u010daj kada su u pitanju bora\u010dke skupine koje u strana\u010dkim elitama pronalaze svog \u201cprirodnog\u201d partnera. No, nije te\u0161ko pretpostaviti da bi od trenutka kada ne budu vi\u0161e predstavljala politi\u010dki potencijal, kako za poziciju tako i opoziciju, ova udru\u017eenja lako po\u010dela gubiti svoju svrhu i postepeno se gasiti. Bora\u010dka udru\u017eenja, prema tome, ne crpe legitimitet iz (svoje uloge u ratnoj) pro\u0161losti ve\u0107 iz interesa i potrebe vlasti da se legitimira iz (odnosa prema) pro\u0161losti. Dakako, radi se o me\u0111usobnoj ovisnosti jednih o drugima, te su vladaju\u0107im politi\u010dkim elitama komemorativne prakse ipak neophodne kako bi se, zadovoljavanjem potreba i interesa ratnih veterana, izme\u0111u ostalog, afirmirale ideologije nosilaca mo\u0107i. Mimo toga, zauzimanje uloge sporednog igra\u010da<\/em> poma\u017ee vladaju\u0107em sistemu da njeguje one doga\u0111aje iz pro\u0161losti koji ga \u201clegitimiraju kao dobar ishod povijesnih zbivanja\u201d (Cipek 2009: 157), odnosno da potisne one ta\u010dke pro\u0161losti koje delegitimiziraju ideolo\u0161ki poredak na kome po\u010diva. Na pitanje za\u0161to biv\u0161i logori Musala i \u010celebi\u0107i, primjerice, nisu obilje\u017eeni kao mjesto stradanja, pru\u017een nam je sljede\u0107i odgovor: \u201cSpomen obilje\u017eja obi\u010dno se grade na inicijativu udru\u017eenja, i mi svaki zahtjev razmotrimo i reagujemo u skladu s mogu\u0107nostima. \u0160to se ti\u010de konkretno ovih mjesta koje spominjete, nismo nikada primili niti jedan zahtjev\u201d.[18]<\/sup><\/a> Sugeriraju\u0107i, dakle, da je ono \u0161to se na zvani\u010dnom nivou pamti izraz volje gra\u0111anstva, op\u0107inska vlast ne nastoji samo pokazati kako \u201cna pravedan na\u010din artikulira\u201d kolektivnu volju (Musabegovi\u0107 2009: 40), ve\u0107 time istovremeno opravdava selektivni odnos prema pro\u0161losti. Prema tome, treba s oprezno\u0161\u0107u primiti tvrdnje lokalne vlasti o \u201cpasivnoj\u201d ulozi u prera\u0111ivanju pam\u0107enja (sponzori, a ne organizatori).<\/p>\n

Pa ipak, mnogi indikatori ukazuju na to da obilje\u017eavanje pro\u0161losti nije od naro\u010ditog interesa op\u0107inskim nosiocima vlasti, a ponajmanje dugogodi\u0161njem na\u010delniku op\u0107ine, Emiru Bubalu koji se, kao \u0161to mu se u zajednici zamjera, rijetko kada i pojavljuje na komemorativnim doga\u0111ajima. Na zvani\u010dnom nivou ne postoji oficijelna verzija o ratnim de\u0161avanjima na podru\u010dju Konjica i jedino je na osnovu gore navedenih mjesta i praksi sje\u0107anja mogu\u0107e naslutiti obrise dominantnog narativa. Ni sam razgovor na tu temu ne doima se kao osobito zanimljiv (ili ugodan?) op\u0107inskim predstavnicima. Dok su jedni na na\u0161a pitanja o tuma\u010denju ratne pro\u0161losti izbjegavali pru\u017eiti odgovor (\u201cNe znam, zna se kako je\u2026 sad pri\u010dat o tome\u2026 nije bitno\u201d[19]<\/sup><\/a>), drugi su prebacivali temu na dana\u0161njicu (\u201cTo je najmanji problem u op\u0107ini Konjic. Ve\u0107i je problem infrastruktura i ostalo\u201d[20]<\/sup><\/a>).<\/p>\n

\u010cinjenica jeste da Konjic nije (niti ima pretenzija da bude) grad koji \u017eivi u (ratnoj) pro\u0161losti, a niti od nje, te su se i predstavnici op\u0107inske vlasti u poslijeratnom razdoblju naro\u010dito fokusirali na obnovu uni\u0161tene infrastrukture, preoblikovanje kulturno-povijesnog naslije\u0111a i razvoj turizma, kao novog faktora privrednog razvoja op\u0107ine. Mogu\u0107e je da je na ovo uticalo, izme\u0111u ostalog, i dono\u0161enje presude za logor \u010celebi\u0107i neposredno poslije rata, u novembru 1998. godine. Ovo su\u0111enje, kao drugo po redu pred MKSJ-om, nije pro\u0161lo nezapa\u017eeno, i uspostavilo je ve\u0107 na samom po\u010detku (mira) narativni obrazac kroz koji \u0107e se formirati kako vanjska tako i lokalna perspektiva ratne pro\u0161losti Konjica. Smatramo da ovaj aspekt nije zanemariv, te u narednom poglavlju propitujemo i njegovu ulogu u preoblikovanju kulture sje\u0107anja: da li se fokus na turizam i obnovu kulturnog naslije\u0111a mo\u017ee protuma\u010diti i kao vid konstruiranja novog, po\u017eeljnog naslije\u0111a odnosno promoviranja pozitivnog imagea<\/em> zajednice?<\/p>\n

Vremenske i prostorne fantazije <\/em>\u00a0<\/em><\/h3>\n

Konjic je op\u0107ina koja je do\u017eivjela jednu od najizrazitijih poslijeratnih transformacija povijesno-kulturnog naslije\u0111a, pa time i urbanog prostora. Prostorne intervencije su najemblemati\u010dnije u staroj jezgri grada, pri \u010demu polazi\u0161nu ta\u010dku u obnovi naslije\u0111a zauzima obnova \u0107uprije, koja, povezuju\u0107i dvije obale Neretve, simboli\u010dki obuhvata identitet Konjica. Nakon \u0161to je u julu 2003. godine ovo dobro progla\u0161eno nacionalnim spomenikom, Op\u0107ina Konjic je uz pomo\u0107 Vlade Republike Turske po\u010dela sa radovima na njenoj rekonstrukciji kao i revitalizaciji stare konji\u010dke \u010dar\u0161ije. Prilikom ceremonije otvaranja, 2009, uprili\u010dene na Dan Op\u0107ine Konjic, mediji bliski strukturama SDA su na\u010delnika Op\u0107ine Konjic proglasili \u201cneimarom\u201d zahvaljuju\u0107i kojem je, \u201cuz prijatelje donatore iz Turske\u201d, \u201cKonjic uspio dosanjati san svojih predaka o obnovi vrijednog spomenika\u201d,[21]<\/sup><\/a> dok je tim povodom Op\u0107insko vije\u0107e Konjic dodijelilo Recepu Tayyipu Erdo\u011fanu, predsjedniku Vlade Republike Turske, priznanje \u201cPo\u010dasnog gra\u0111anina\u201d. Dodatno je na zgradi osnovne \u0161kole u kojoj je bio smje\u0161ten biv\u0161i logor Musala oslikana freska \u201cTursko-Bosanskog prijateljstva\u201d, za koju predstavnici Op\u0107ine ka\u017eu da se radi o \u201csitnici, znak zahvalnosti turskoj vladi koja je dosta stvari uradila za Konjic\u201d.[22]<\/sup><\/a> U su\u0161tini, ovo prijateljstvo<\/em> odra\u017eava dominantno politi\u010dko raspolo\u017eenje na nivou Federacije BiH, pri \u010demu prostorne intervencije sje\u0107anja na svojevrstan na\u010din materijaliziraju politi\u010dke, medijske i investicijske interesne strukture mo\u0107i. Naime, obnova kulturno-povijesnih spomenika u regionu samo je jedan od instrumenata kojim se aktuelna vlada Republike Turske slu\u017ei kako bi putem \u201cmeke mo\u0107i\u201d \u2013 da upotrijebimo termin koji u pogledu turske vanjske politike preovladava u me\u0111unarodnoj akademskoj i politi\u010dkoj zajednici \u2013 otvoreno njegovala osmanski tj. \u201cneoosmanski\u201d kulturni preporod. Ovaj termin se osobito koristi u pogledu (re)konstrukcije arhitekturalnih cjelina, koje upra\u017enjavaju svojevrsnu fantaziju pro\u0161losti, jer, kao \u0161to vrlo perceptivno podvla\u010di Anderson (1991: 6), \u201czajednice se isti\u010du ne po svojoj la\u017enosti odnosno originalnosti, ve\u0107 po stilu u kojem su izmi\u0161ljene\u201d. U Konjicu je taj simboli\u010dki imaginarij nekada\u0161njeg vremena otjelovljen u novoj turisti\u010dkoj jezgri grada koja okru\u017euje \u0107upriju, uklju\u010duju\u0107i i izgradnju zanatskog centra na desnoj obali Neretve, u kojem se isti\u010de tzv. Sahat-kula. Zapravo, kada su u pitanju prostorne intervencije, sve je \u2013 kao \u0161to nagla\u0161avaju i predstavnici Op\u0107ine \u2013 pomno inscenirano a radi ponovnog vra\u0107anja autenti\u010dnog izgleda stare jezgre grada.[23]<\/sup><\/a> Obnovu \u0107uprije i zanatskog centra pratila je i izgradnja Zavi\u010dajnoga muzeja, \u0161to je zajedno sa prirodnim ljepotama ovog kraja stvorilo preduslove za unapre\u0111enje turisti\u010dke ponude, te je u svrhe obrazovanja kadrova otvorena i Visoka \u0161kola za menad\u017ement i turizam. Tako je Konjic danas jedna od najatraktivnijih unutra\u0161njih turisti\u010dkih destinacija, a od otkrivanja podzemnog Titovog bunkera na prostoru lokaliteta biv\u0161e namjenske industrije \u201cIgman\u201d i \u2013 svjetskih umjetni\u010dkih pozornica.[24]<\/a><\/p>\n

Va\u017ean faktor u razumijevanju procesa preoblikovanja kulturno-povijesne ba\u0161tine i identiteta grada sukladno \u017eeljenom interpretativnom naslije\u0111u dominantne grupe jeste simboli\u010dka organizacija urbanih elemenata. Njihova raspodjela i me\u0111usobna interakcija u datom prostoru govori o mogu\u0107em odnosu izme\u0111u vremena i prostora kroz sje\u0107anje i time vrlo vjerovatno reflektira ono \u0161to se bira da se pamti odnosno zaboravi. Takvo \u0161to vrlo precizno oslikava izbor da Spomen soba bude smje\u0161tena u u\u017eoj turisti\u010dkoj jezgri nadomak \u0107uprije:<\/p>\n

\u201cZa\u0161to Spomen soba tu? Zato \u0161to je tu \u0161ehidsko mezarje, prostor Islamske zajednice, pa po\u0161to je blizu i Zavi\u010dajni muzej, mislili smo, kad do\u0111u delegacije, kad se ve\u0107 sve obilazi, da se i tu navrati, da je sve nadohvat ruke… Jednostavno, pripada tom mjestu.\u201d (Enes Helebi\u0107, Organizacija porodica \u0161ehida i poginulih boraca Op\u0107ine Konjic<\/em>)<\/p>\n

Potvr\u0111uju\u0107i Halbwachsovu tvrdnju da je tendencija ka uprostorenju prisutna kod svih zajednica, Jan Assmann (2002: 47) navodi da \u201csvaka zajednica te\u017ei ka tome da promjene po mogu\u0107nosti izbri\u0161e i da povijest razumijeva kao nepromjenljivo trajanje.\u201d Simboli\u010dko-metafori\u010dka dimenzija \u0161utnje o\u010ditava se, stoga, i u pa\u017eljivo rekonstruiranom prostornom identitetu. Jasno je da ove radikalne intervencije ne proisti\u010du neposredno iz nastojanja da se potisnu neugodne ta\u010dke recentne povijesti, no slu\u017ee kao pogodan alat istom budu\u0107i da (kolektivna) te\u017enja za estetskim preoblikovanjem gradske jezgre se\u017ee jo\u0161 u prijeratno doba. Zapravo, transformiranjem kulturnog (etno)krajolika kroz upisivanje novih\/pozitivnih znakova u ba\u0161tinu grada posti\u017ee se ujedno i svrha prekrajanja spornih ta\u010daka pro\u0161losti. Postoje\u0107e intervencije sje\u0107anja, drugim rije\u010dima, slu\u017ee i \u201cprekrivanju tragova svoje najnovije pro\u0161losti, svojih rana\u201d, te i turisti\u010dki boom<\/em> kao vid ekonomskog i dru\u0161tvenog oporavka postaje \u201coblik zaborava, brisanje prebolnih tragova sje\u0107anja\u201d (Connerton 2008: 68).<\/p>\n

Dok su napori lokalne vlasti usmjereni na brendiranje novog imid\u017ea grada pridobili sve simpatije i pohvale u zajednici (\u201cKonjic nikad nije bio ljep\u0161i\u201d), ipak ne izostaju kritike na ra\u010dun toga \u0161to se obilje\u017eavanju pro\u0161losti ne pristupa strate\u0161ki, \u0161to zorno ilustrira komentar na blogu udru\u017eenja Volonteri i prijatelji Konjica:[25]<\/sup><\/a><\/p>\n

\u201cOno \u0161to je porazno jeste da ratni period na\u0161e op\u0107ine nije dokumentovan. A to op\u0107ina duguje svojoj pro\u0161losti i svojoj budu\u0107nosti, osigurati istinu i trajno sje\u0107anje na historijske doga\u0111aje odbrane od agresije 1992\u201395. godine. U tom pravcu mladi ove grupe inicirati \u0107e okupljanje svih probosanskih snaga za pripremu i \u0161tampanje knjige koja \u0107e svjedo\u010diti i o herojskoj odbrani i istini grada Konjica i njegovih gra\u0111ana.\u201d<\/p>\n

Doista, za\u0161to na op\u0107inskom nivou nije uspostavljen zvani\u010dni prikaz ratne pro\u0161losti zajednice ili jasno formulirana politika pam\u0107enja, kao u slu\u010daju ve\u0107ine drugih zajednica sli\u010dnog ratnog i poratnog konteksta?<\/p>\n

Zajedni\u010dki narativ pro\u0161losti<\/em><\/h3>\n

Naslije\u0111e ratnih zlo\u010dina jeste neugodna, ali ne i jedina ote\u017eavaju\u0107a okolnost koja komplicira \u201cpisanje\u201d zadovoljavaju\u0107eg narativa. Ometaju\u0107i faktor u produciranju slu\u017ebene historiografije prevashodno predstavlja naslije\u0111e tzv. bo\u0161nja\u010dko-hrvatskog sukoba \u010dije su konkurentne naracije pro\u0161losti i danas popri\u0161te politi\u010dkih tenzija o unutarnjem ustrojstvu i raspodjeli mo\u0107i po etni\u010dkom principu. Na nivou zajednice izostaje bilo kakav slu\u017ebeni prikaz ili praksa kroz \u010dije le\u0107e bi bilo mogu\u0107e tuma\u010diti tada\u0161nja zbivanja, zbog \u010dega se doima da je sukob ARBiH\u2013HVO pre\u0161utno \u201cuklonjen\u201d s pozornice na kojoj se oblikuju politike dru\u0161tvenog sje\u0107anja. Zauzvrat se, me\u0111utim, u lokalnim memorijalnim praksama paradoksalno utemeljio zajedni\u010dki narativ pro\u0161losti zara\u0107enih strana, iz vremena kada su \u2013 u cilju pru\u017eanja oru\u017eanog otpora snagama bosanskih Srba koje su sredinom aprila 1992. opkolile Konjic \u2013 djelovale pod jedinstvenom komandom. Ono po \u010demu \u0107e ostati zapam\u0107ena jeste osnivanje logora u \u010celebi\u0107ima, \u010dije zatvaranje u decembru 1992. ujedno ozna\u010dava i kraj djelovanja zajedni\u010dke komande. Nedugo nakon toga dolazi do rasplamsavanja sukoba izme\u0111u Armije RBiH i HVO-a BiH, koji na ovom podru\u010dju zvani\u010dno zapo\u010dinje 23. marta 1993, a zavr\u0161ava godinu dana kasnije, usvajanjem Washingtonskog sporazuma, odnosno osnivanjem Federacije BiH na teritoriji s ve\u0107inskim bo\u0161nja\u010dkim i hrvatskim stanovni\u0161tvom. Temeljem ovog ustrojstva, sukobljena tuma\u010denja pro\u0161losti integrisana su pod jedinstven institucionalni okvir, \u010diju kompleksnost mo\u017eda ponajbolje ilustriraju, kao \u0161to je dobro primijetio Moll (2012: 912\u2013913), dva razli\u010dita naziva ministarstva nadle\u017enog za prava bora\u010dke populacije: \u201cboraca i invalida odbrambeno-oslobodila\u010dkog rata\u201d (bosanski jezik), odnosno \u201cbranitelja i invalida domovinskog rata\u201d (hrvatski jezik). No, objedinjavanje ova dva narativa na institucionalnom nivou prete\u017eno je u funkciji reguliranja jedinstvene bora\u010dke za\u0161tite, dok odvojene i konkurentne komemorativne prakse i dalje izazivaju duboke podjele, naro\u010dito u podru\u010djima sa sna\u017enim naslije\u0111em ratnih zlo\u010dina. Konjic je, opet, iznimka. Naime, zajedni\u010dka delegacija udruga ARBiH i HVO BiH proisteklih iz rata 1992\u201395. bilje\u017ei svakog maja sje\u0107anje na \u201cprve poginule branitelje\u201d Konjica. Na njihovu inicijativu je 2011. na mjestu pogibije (lokalitet Ljubina) izgra\u0111en spomenik na \u010dijem se reljefu isti\u010du dr\u017eavna zastava, ljiljan<\/em> i \u0161ahovnica<\/em>.<\/p>\n

\u201cNa ovo smo se odlu\u010dili imaju\u0107i u vidu da su prve vojni\u010dke \u017ertve upravo bili Bo\u0161njaci i Hrvati. Niko nije mogao da vjeruje da se takvo ne\u0161to radi, iako, da se razumijemo, nije bilo drago ni jednima ni drugima! Na otkrivanje spomenika je do\u0161lo mnogo zvani\u010dnika, a ja sam oti\u0161ao i u Crkvu i u IZ i rekao im da ho\u0107u sljede\u0107i scenarij: dok jedan krsti, drugi u\u010di, i tako je bilo, svi su govorili da je pravo \u010dudo. I, eto, od tada je krenulo prijateljstvo koje i dan-danas traje, mi idemo u Trusinu, oni do\u0111u kad je Dan konji\u010dkih brigada…\u201d (Enes Helebi\u0107, Organizacija porodica \u0161ehida i poginulih boraca Op\u0107ine Konjic<\/em>)<\/p>\n

\u201cLjudi koji vode ova udru\u017eenja su moji biv\u0161i i sada\u0161nji susjedi, neki su odrasli i radili sa mnom, neki su i rat po\u010deli sa mnom, \u0161to je bilo \u2013 bilo je, rat se vodi otkad je svijeta i vijeka.\u201d (Dinko Vida\u010dkovi\u0107, Udruga dragovoljaca veterana Domovinskog rata HZHB \u2013 Podru\u017enica Konjic<\/em>)<\/p>\n

Izgradnjom zajedni\u010dkog narativa pro\u0161losti oko \u201cprvih\u201d poginulih branitelja \u2013 kao nulte ta\u010dke ratnog sje\u0107anja \u2013 aludira se na odgovornost agresorskih <\/em>snaga JNA i VRS; mit o zajedni\u010dkom neprijatelju je stoga vrlo efektan instrument pomirenja zara\u0107enih strana putem kojeg se njihova sukobljena tuma\u010denja sublimiraju u kompatibilne naracije pro\u0161losti. Nagla\u0161avanje viktimizirane pozicije odbrambenog fronta Konjica upra\u017enjava ujedno funkciju kontranarativa s ciljem umanjivanja podijeljene odgovornosti za torture gra\u0111ana srpske nacionalnosti u logoru \u010celebi\u0107i. Jedinstvena po tome \u0161to se odnosi na zlo\u010dine po\u010dinjene pod komandnom odgovorno\u0161\u0107u snaga bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, presuda za logor \u010celebi\u0107i odnosno naslije\u0111e \u201cudru\u017eenih u zlo\u010dinu\u201d je upravo, smatramo, ono \u0161to zara\u0107ene strane spaja nude\u0107i se kao mogu\u0107i motiv ovog rijetkog primjera zajedni\u010dke komemorativne prakse u zajednicama obilje\u017eenim posljedicama \u201chrvatsko-bo\u0161nja\u010dkog\u201d sukoba. Pojedini autori su, dodu\u0161e, stanovi\u0161ta da selektivnost kolektivnog pam\u0107enja nije nu\u017eno usmjerena ka potiskivanju i brisanju \u201clo\u0161ih uspomena\u201d. Zajedni\u010dka patnja, prema Renanu, ujedinjuje vi\u0161e no radost zato \u0161to s nacionalnog aspekta \u201c\u017ealost vrijedi vi\u0161e od trijumfa, name\u0107u\u0107i du\u017enosti koje zahtijevaju zajedni\u010dki napor\u201d (2011 (1882): 81). No, u ovom slu\u010daju, potenciranje narativa stradanja i patnje problemati\u010dno je, izme\u0111u ostalog, i u pogledu kontinuiteta, imaju\u0107i u vidu da je upravo viktimizacijski narativ bio, kako pokazuju transkripti sa su\u0111enja u predmetu \u010celebi\u0107i, lajtmotiv napada na srpske civile. Dana\u0161nji odnos obje strane karakterizira diskurs relativiziranja te odbijanja da se jedinice koje predstavljaju navedena udru\u017eenja upi\u0161u kao \u201cvlasnici\u201d naslije\u0111a zlo\u010dina.<\/p>\n

\u201cTu na spomen plo\u010di u Bradini ima i onih koji su umrli prirodnom smr\u0107u, znam po imenima, \u010ditao sam, dosta ih je radilo sa mnom u Igmanu, tako da znam svakoga u malom prstu iz Konjica…\u201d (E. Helebi\u0107, Organizacija porodica \u0161ehida i poginulih boraca Op\u0107ine Konjic<\/em>)<\/p>\n

\u201cHVO Konjic nema nikakve veze sa logorom u \u010celebi\u0107ima, po\u0161to je taj logor formiran u vrijeme zajedni\u010dkog zapovjedni\u0161tva. Mi smo se odmah distancirali od zlo\u010dina, po\u0161to se nismo slagali sa odre\u0111enim postupcima prema ratnim vojnim zarobljenicima.\u201d (Dinko Vida\u010dkovi\u0107, Udruga dragovoljaca veterana Domovinskog rata HZHB \u2013 Podru\u017enica Konjic<\/em>)<\/p>\n

Pomenuta praksa je, u svakom slu\u010daju, djelotvoran vid promoviranja pluralizma<\/em> sje\u0107anja na zvani\u010dnom nivou. Da li je to razlog za\u0161to niti jedna od strana ne propituje niti inicira sje\u0107anje na ni\u0161ta manje pogubne posljedice sukoba ARBiH\u2013HVO na podru\u010dju op\u0107ine? Ili \u0161to se o \u201cKonjicu pod opsadom HVO-a\u201d javno ne govori? Na\u0161 sugovornik iz Udruge dragovoljaca, krovne udruge veterana Op\u0107ine Konjic, ostao je prili\u010dno suzdr\u017ean u pru\u017eanju odgovora na pitanje o zlodjelima protiv hrvatskih civila i vojnika u logoru Musala, ostavljaju\u0107i dojam udruge nezainteresirane da \u201ctjera pravdu\u201d o navedenim stradanjima. Pre\u0161u\u0107ivanje se u ovom slu\u010daju o\u010digledno javlja kao nezgodno, ali ipak pomirljivo i, za obje strane, \u201cpovoljno\u201d rje\u0161enje. Ovakav vid potiskivanja sje\u0107anja o sukobu ARBiH\u2013HVO se na svojevrstan na\u010din, ako se poslu\u017eimo tipologizacijom zaborava koju je ponudio Connerton (2008: 61), mo\u017ee svrstati u \u201cpropisano zaboravljanje\u201d, koje je u interesu svih strana u sukobu. Kao prototip ove vrste zaborava, autor navodi poznati primjer atenjanskih demokrata koji su \u2013 svjesni opasnosti odr\u017eavanja pam\u0107enja na u\u010dinjene nepravde i beskrajnog lanca osvete koje za sobom povla\u010di \u2013 eksplicitno zabranili sje\u0107anje. Iako u slu\u010daju Konjica potiskivanje navedenog sukoba iz slu\u017ebenog diskursa nije normirano propisima, zadr\u017eat \u0107e se kao prepoznatljiv oblik pam\u0107enja sukoba \u2013 barem sve dok se obje strane budu dr\u017eale pre\u0107utno usagla\u0161enog \u201cugovora o ti\u0161ini\u201d. Me\u0111utim, neuravnote\u017een odnos snaga u relativno homogenoj nacionalnoj sredini (p)odre\u0111uje granice \u201cmanjinskih\u201d narativa sukladno volji ve\u0107ine, uvjetuju\u0107i \u0161ta se i kako pamti odnosno pre\u0161u\u0107uje, \u0161to potvr\u0111uje i sljede\u0107a izjava:<\/p>\n

\u201cTra\u017eili smo vi\u0161e puta izgradnju spomenika u gradu svim poginulim braniteljima Op\u0107ine Konjic, nismo dobili odgovor. Nisam ni siguran koliko bi to bilo pametno, vjerujem da bi do\u0161lo do skrnavljenja, a i vidite kakva je politi\u010dka situacija u Federaciji…\u201d (Dinko Vida\u010dkovi\u0107, Udruga dragovoljaca veterana Domovinskog rata HZHB \u2013 Podru\u017enica Konjic<\/em>)<\/p>\n

Iako vidno potisnuto iz zvani\u010dnog pam\u0107enja, naslije\u0111e hrvatsko-bo\u0161nja\u010dkog sukoba zadr\u017eava osjetljivo mjesto u pam\u0107enju zajednice, ote\u017eavaju\u0107i zauzvrat i institucionaliziranje zajedni\u010dkog narativa sje\u0107anja.<\/p>\n

Naime, svi na\u0161i sugovornici i sugovornice[26]<\/a> koji su pre\u017eivjeli rat u Konjicu pamte pomenuti sukob kao najte\u017ei period rata, i zamjeraju vlastima \u0161to se o tome javno uop\u0107e ne govori. Nesklad izme\u0111u li\u010dnih i slu\u017ebenih narativa u ovom je kontekstu mo\u017eda najizra\u017eeniji, s obzirom da se, govore\u0107i o onome \u0161to je zaboravljeno, naj\u010de\u0161\u0107e navodi konflikt izme\u0111u HVO-a i Armije RBiH, konkretnije opsada grada od strane HVO-a.<\/p>\n

Moramo ipak primijetiti da prilikom poku\u0161aja rekonstruisanja sje\u0107anja na ratnu pro\u0161lost, na\u0161i je sugovornici i sugovornice nisu smje\u0161tali u fiksne, (etno)nacionalne narative. O ratu se u\u010destalo govori neovisno o ideolo\u0161kim konstrukcijama, kao o stanju, procesu, epizodi \u017eivota bez koje je nemogu\u0107e zamisliti vlastitu povijest. Tako je njihov pristup varirao izme\u0111u nelinearnog prepri\u010davanja fragmentiranih sje\u0107anja, zamr\u0161enih i sa\u017eetih u \u017eivotne epizode, \u010dulno i prostorno percipirane detalje, isprepletene u mre\u017ei slo\u017eenih odnosa, porodi\u010dnih i kom\u0161ijskih, do evociranja emotivno napetih ili dramati\u010dnih trenutaka koje su istodobno nastojali da racionalno objasne. Sje\u0107anje na bitna razdoblja rata, doga\u0111aje i procese koji su u javnom diskursu pro\u017eeti velikim, zvani\u010dnim i proklamiranim istinama, sugovornici ne nagla\u0161avaju, ve\u0107 takve epizode navode tek da bi svoja sje\u0107anja smjestili u \u0161iri kontekst. Primjerice, na\u0161u sugovornicu Melihu, koja je po\u010detkom rata postala punoljetna, sukob izme\u0111u Armije RBiH i HVO-a asocira na jedan od najva\u017enijih trenutaka u njenom \u017eivotu, kada je postala majka.<\/p>\n

\u201cEto ’93. dobijem curicu, a ’93. najve\u0107a glad u Konjicu, tad su Bo\u0161njaci i Hrvati zaratili. Tolika je glad bila da sam mislila da ho\u0107e barem golub da sleti da ga skuham u supu. Tada su Hrvati presjekli dovod struje u grad, i mi ostajemo u mraku devet mjeseci. Ja se sje\u0107am kada je moja k\u0107erka prvi put vidjela sijalicu, nema sile da prestane gledati, ho\u0107e da oslijepi… A kada je prvi put radio \u010dula, mislila sam da \u0107e poludjeti od straha, to dreka, pla\u010d…\u201d<\/p>\n

No, ve\u0107ina na\u0161ih sugovornika nije uop\u0107e upoznata s onim \u0161to se na zvani\u010dnom nivou obilje\u017eava. Oni su mogli lako locirati mjesta sje\u0107anja (spomen obilje\u017eja) u prostoru, ali ne i, uvijek, s precizno\u0161\u0107u navesti na \u0161ta se ona odnose i kome su namijenjena. Mnogi su bili zate\u010deni pitanjem kome\/\u010demu je u ime \u201cgra\u0111ana Konjica\u201d podignut spomenik u centru grada (\u201c\u0161ehidima, poginulim i umrlim pripadnicima Armije i MUP-a BiH\u201d), pa su se tako izdvajala obja\u0161njenja poput \u201cspomenik svim poginulim Konji\u010danima\u201d, \u201cspomenik civilnim i vojnim \u017ertvama na\u0161eg grada\u201d ili \u201cspomenik napravljen za sve\u201d. Samo rijetki preispituju ono \u0161to nedostaje u reprezentacijama pro\u0161losti na zvani\u010dnom nivou, kao da se ono \u010dega nema\/\u0161to nije vidljivo ne dovodi u pitanje, pa se vremenom na to i zaboravlja. O\u010dito je, dakle, da zvani\u010dne prakse sje\u0107anja nisu dovoljno uvjerljive u senzibiliziranju javnosti.<\/p>\n

No, na bazi \u010dega se onda dominantni narativ odr\u017eava u zajednici? Na ovo pitanje nastojimo odgovoriti u drugom dijelu ovog rada na temelju mnogostrane diskusije o onome \u0161to je potisnuto iz dru\u0161tvenog i komunikacijskog sje\u0107anja, konkretnije o mjestu koje zlodjela Armije RBiH zauzimaju u pojedina\u010dnim narativima na\u0161ih sugovornika i sugovornica.<\/p>\n

Potisnuto naslije\u0111e pro\u0161losti <\/strong><\/h2>\n

Jednog su kasnog majskog jutra na desnoj obali Neretve prona\u0111eni le\u0161evi mog kolege, profesora geografije, njegove supruge, tako\u0111er koleginice iz struke, i dvojice njihovih sinova, dje\u010daka od pet i osam godina. <\/em><\/p>\n

Jutro prije toga sreo sam ga u \u0161koli u kojoj smo obojica radili. <\/em><\/p>\n

Iza\u0161av\u0161i na terasu, osun\u010danu, \u010davrljasmo o svemu i sva\u010demu. Raspitivao se o mojoj sestri, kojoj je \u010detiri godine bio razrednik. Pola godine prije izbijanja rata ona je, zajedno s mu\u017eem i petomjese\u010dnom ujkinom debelguzom Ma\u0161om, odbjegla u zemlju lala i kanala.<\/em><\/p>\n