{"id":146413,"date":"2018-12-14T00:00:00","date_gmt":"2018-12-13T23:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/localhost\/newRecom\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/"},"modified":"2020-02-25T20:07:50","modified_gmt":"2020-02-25T19:07:50","slug":"kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/","title":{"rendered":"Kultura sje\u0107anja i zaborava na rat u Velikoj Kladu\u0161i"},"content":{"rendered":"

Autroke:\u00a0\u00a0<\/strong>Slobodanka Deki\u0107, Lejla Somun-Krupalija, Selma Zuli\u0107<\/strong><\/p>\n

Tekst je prvobitno objavljen u publikaciji\u00a0Kultura sje\u0107anja u lokanim zajednicama u Bosni i Hercegovini\u00a0<\/em>koju je 2017. izdala Fondacija Mirovna akademija u Sarajevu.<\/p>\n

<\/p>\n

Uvod<\/strong><\/h2>\n

Na putu za Veliku Kladu\u0161u sam se osje\u0107ala u nekoj umi\u0161ljenoj prednosti u odnosu na svoj tim: s jedne strane nisam bila totalna insajderica kao Selma, koja je ro\u0111ena i odrasla u Kladu\u0161i, niti sam bila autsajderica kao Boba, koja u Kladu\u0161i nikad nije bila, a nije ni ro\u0111ena u Bosni i Hercegovini (BiH). \u010cinilo mi se da sam ja zlatna sredina. U Kladu\u0161i sam bila, ruku na srce, prije 20 godina, ali sam ipak imala iskustvo nekoliko posjeta, tog ljeta koje sam provela u Unsko-sanskom kantonu. To je bio period kada Kladu\u0161\u010dani koji su oti\u0161li u Drugo izbjegli\u0161tvo \u2013 koje \u0107u tek ovim istra\u017eivanjem nau\u010diti da se zove tako \u2013 jo\u0161 nisu bili do\u0161li ku\u0107ama. U nerijetkim odlascima do Karlovca, vi\u0111ali smo ih netom iza BiH\u2013Hrvatske granice, uz cestu, u privremenim kampovima koji su za neke bili ve\u0107 dom godinu dana. Tada se jo\u0161 nisu desili prvi izbori iza rata, u Kladu\u0161i su vladali predstavnici Stranke demokratske akcije (SDA) i pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine (Armija BiH). Jedino sam \u010dula ne\u0161to o \u201conim drugima\u201d tj. pripadnicima Autonomne pokrajine Zapadna Bosna (APZB) i Narodne odbrane, od jedne lokalne aktivistkinje koja je pravila mobe od vojnika iz oba tabora, dobijala materijale za rekonstrukciju i tako u okolini Kladu\u0161e pomagala da se obnove prve ku\u0107e: jedna za pripadnika Armije BiH, druga za pripadnika Narodne odbrane, i tako redom. Iako sam svojim saputnicama punih usta pri\u010dala o sje\u0107anjima na Kladu\u0161u iz tog perioda, navijala za tu svoju prednost zlatne sredine u kojoj nisam ni previ\u0161e upoznata, a ni potpuno nova u Kladu\u0161i, moram priznati da sam bila \u010dak i malo zabrinuta pred ovim novim susretom sa Kladu\u0161om. Iz onoga \u0161to sam mogla \u010ditati i \u010duti, dolazili smo u jednu duboko podijeljenu \u010dar\u0161iju. Znala sam da su na op\u0161tinskim izborima pobje\u0111ivali oni koji su podr\u017eavali osnivanje APZB u okviru stranke Demokratska narodna zajednica (DNZ), ali da je i dalje dosta bilo prista\u0161a SDA, koja je ve\u0107 dugo bila i na \u010delu kantonalnih vlasti. Za vrijeme rata u Velikoj Kladu\u0161i APZB je osnovala Narodnu odbranu, dok je za neprijatelja imala Armiju BiH, tj. Peti korpus. Poku\u0161avala sam se sjetiti padina Kladu\u0161e, i zamisliti otprilike kako bi izgledala linija podjele, gdje bi bio Stari grad, a koji dio Agrokomerc hala bi bio na kojoj strani. Jer moje iskustvo podijeljenih gradova se\u017ee iz Kipra, gdje postoji Sjeverni Kipar i Kipar, koji se ne zove tako, ali za kojeg uvijek ka\u017eemo Gr\u010dki; kao i iz Jerusalima, gdje se ta\u010dno zna od koje ulice po\u010dinju arapska sela, ili jevrejska naselja. Tako i u Bosni i Hercegovini, radila sam i \u017eivjela sam u duboko podijeljenom Sarajevu, koje ima i svoje Isto\u010dno Sarajevo, u Gornjem Vakufu\/Uskoplju, Mostaru, dakle svim mjestima u kojima postoje kartografski definisane i fizi\u010dki dodirljive linije podjele. U Kladu\u0161u smo to ve\u010de do\u0161le kasno u no\u0107i, jedino smo imale snage jo\u0161 da se dovu\u010demo do hotelskih soba. Jo\u0161 sam to ve\u010de u hotelu poku\u0161avala odgonetnuti na osnovu ukrasa, amblema, slika, dekoracija, \u201c\u010diji\u201d bi hotel mogao biti. Ali na zidovima su bile samo grafike rahmetli Mehmeda Zaimovi\u0107a, sarajevskog poznatog slikara, za kojeg nisam znala da je bio vi\u0161e za \u201cone\u201d ili \u201cove\u201d. Ujutro su nas \u010dekali prvi intervjui, za neke smo ve\u0107 imali adrese, druge smo dogovarale po njihovim instrukcijama: \u201cMa, dogovori\u0107emo se kad do\u0111ete, sam se ti javi kad stigne\u0161\u2026\u201d Prvi intervju je bio u ku\u0107i nedaleko od hotela. \u0160etaju\u0107i se do tamo, nisam primijetila nikakve specifi\u010dne elemente koje bi razdvajale jednu ulicu od druge. Tra\u017eila sam sve one simbole kojima su druga mjesta u BiH javno deklarisala svoju pripadnost ovoj ili onoj nacionalnoj skupini ili ideologiji: zastave, preostali natpisi sa proteklih vjerskih praznika, specifi\u010dne boje i oblici koji su odraz strana\u010dkih zastava ili grbova\u2026 Me\u0111utim, nigdje ih nije bilo. Na prvom intervjuu u Velikoj Kladu\u0161i sam saznala da je Kladu\u0161a podijeljena nevidljivim zidovima, nekada vidljivim koji izrastu izme\u0111u dvije ba\u0161te, ali da ne postoje podjele po kojima je neko selo \u201cnjihovo\u201d ili \u201cna\u0161e\u201d ili neka \u010detvrt naseljena onima koji su za ovu ili onu opciju. Da bi se za\u0161titila od ru\u017enih rije\u010di svoga kom\u0161ije, moja sagovornica ka\u017ee: \u201c\u2026 taj moj zid, to zid mira zovemo, ja sam ga morala staviti.\u201d Njen zid, izme\u0111u jedne ku\u0107e u kojoj je poginuo mladi\u0107 u uniformi Narodne odbrane i druge ku\u0107e u kojoj je vlasnik koji je bio pripadnik Petog korpusa, bila je jedina fizi\u010dka podjela na koju smo nai\u0161le u Velikoj Kladu\u0161i. Ostali, koji su bili pripadnici Narodne odbrane ili Petog korpusa, \u017eive i rade jedni pored drugih, idu u iste prodavnice, sjede i piju u istim a\u0161\u010dinicama i kafeima, djeca im idu u iste \u0161kole i kafi\u0107e i neke podjele u svemu tome zapravo uop\u0161te ni nema. Kada bi putnica namjernica do\u0161la u Veliku Kladu\u0161u u svom turisti\u010dkom proputovanju, ona ni\u010dim ne bi mogla biti upu\u0107ena da je za\u0161la u jednu podijeljenu \u010dar\u0161iju koja tako ratno i poslijeratno funkcioni\u0161e ve\u0107 skoro dvadeset i pet godina. Htjela sam re\u0107i \u201csve dok ne bi po\u010deli pri\u010dati\u201d, ali ni to ne bi bilo sasvim ta\u010dno. Jer se u Kladu\u0161i moglo sasvim komotno i fino pri\u010dati o vremenu, o sportu, o Evropskoj uniji, ratu u Siriji i svemu onom \u0161to ne bi zadiralo u pro\u0161lost Velike Kladu\u0161e ili \u010dime se ne bi dotakli rije\u010di ili fraza koje bi mogle biti okida\u010d za otkrivanje podijeljenosti me\u0111u njenim stanovnicima. Mogli bi, zna\u010di, u Kladu\u0161i, \u0161to se ka\u017ee, \u201ckao Englezi\u201d pri\u010dati o svemu s jednom dozom distance, do\u0107i u Kladu\u0161u, popiti kafu, pa \u010dak preno\u0107iti i ispri\u010dat se sa kelnerom za hotelskim \u0161ankom i oti\u0107i mirne du\u0161e misle\u0107i kako ste posjetili tek jo\u0161 jedno simpati\u010dno bh. mjesta\u0161ce, finih i susretljivih ljudi. <\/em><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

U oktobru 2016. godine Velika Kladu\u0161a, op\u0161tina na samom sjeverozapadu BiH, ponovo se na\u0161la u centru pa\u017enje bosanskohercegova\u010dke javnosti. Na lokalnim izborima za novog na\u010delnika izabran je Fikret Abdi\u0107, kao kandidat Laburisti\u010dke stranke BiH.[1]<\/sup><\/a> Njegova pobjeda izazvala je pomije\u0161ane reakcije u Velikoj Kladu\u0161i i generalnoj javnosti. U naj\u010ditanijim medijima u BiH dominiralo je razo\u010darenje \u0161to je osu\u0111eni ratni zlo\u010dinac mogao uop\u0161te da se kandiduje na izborima, a kamoli da pobijedi. Gra\u0111ani i gra\u0111anke Velike Kladu\u0161e su (opet) dobili epitet \u201cizdajnika\u201d, a ni otvoreni govor mr\u017enje i pozivi na nasilje nisu bili rijetki u komentarima \u010ditatelja na popularnim online medijima.[2]<\/sup><\/a> U Velikoj Kladu\u0161i reakcije su bile razli\u010dite. S jedne strane \u017ealjenje i razo\u010darenje \u0161to pripadaju toj lokalnoj zajednici, a s druge strane ljutnja zbog navodne iznena\u0111enosti javnosti na vijest o njegovoj pobjedi, koja je Kladu\u0161\u010danima bila od po\u010detka o\u010digledna. Tako\u0111er, bila je primjetna i ravnodu\u0161nost spram Abdi\u0107eve pobjede na izborima (Puri\u0107 2016, internet).<\/p>\n

Strah od novog sukoba \u2013 koji ina\u010de prati skoro svaki izborni period u BiH \u2013 ponovo je postao aktuelan, a mediji su, vi\u0161e nego u prethodnom periodu, intenzivno podsje\u0107ali na doga\u0111aje koji su se u ovoj zajednici zbili u periodu od 1993. do 1995. godine. Dominantna matrica medijskog izvje\u0161tavanja nije odstupala od uobi\u010dajenog predstavljanja Autonomne pokrajine Zapadna Bosna (APZB) i njenih pristalica kao \u201cizdajnika\u201d koje je te\u0161ko razumjeti, \u201clobotomiziranih\u201d ljudi, a Fikreta Abdi\u0107a kao ratnog zlo\u010dinca koji dijeli lokalnu zajednicu.[3]<\/sup><\/a><\/p>\n

\u010cini se da se na\u0161e istra\u017eivanje o kulturi sje\u0107anja na rat u Velikoj Kladu\u0161i, koji se desio u periodu od 1993. do 1995. godine, nije moglo privoditi kraju u boljem trenutku, \u0161to ukazuje, izme\u0111u ostalog, i na to koliko kolektivno sje\u0107anje na konflikt u odre\u0111enoj zajednici mo\u017ee uticati na politi\u010dke procese i odluke u sada\u0161njosti. U ovom istra\u017eivanju se upravo bavimo pitanjem kako gra\u0111ani Velike Kladu\u0161e pamte rat, o \u010demu se govori, odnosno \u0161ta se pre\u0107utkuje; koji su to glavni narativi koji su prisutni u vezi ovog rata; te na koji na\u010din su oni (ne)vidljivi u javnom prostoru, kako se institucionaliziraju\/materijaliziraju. Predstavi\u0107emo dva dominantna sukobljena narativa o tome \u0161ta se dogodilo 90-ih, i kako se oni danas odr\u017eavaju me\u0111u Kladu\u0161\u010danima i Kladu\u0161\u010dankama, i u javnom prostoru zajednice.<\/p>\n

Ovi narativi proizilaze iz dva suprotna politi\u010dka programa, formulisana po\u010detkom devedesetih. Prvi, koji u ovom radu zovemo narativ \u201cNarodne odbrane\u201d, proizilazi iz ideje Autonomne pokrajine Zapadna Bosna (APZB), progla\u0161ene u septembru 1993. Osniva\u010d i idejni tvorac ovog politi\u010dkog programa bio je Fikret Abdi\u0107, a osnovni cilj APZB-ove politike bio je da se izbjegne sukob sa Srbima i Hrvatima, odnosno da se \u201co\u010duva mir sa susjedima\u201d.[4]<\/sup><\/a> Kao takva, predstavljala je jasnu opoziciju zvani\u010dnoj bo\u0161nja\u010dkoj politici koja se vodila iz Sarajeva, pod rukovodstvom Alije Izetbegovi\u0107a. Drugi narativ \u0107emo u tekstu navoditi kao narativ \u201cPetog korpusa\u201d. Proizilazi iz zvani\u010dnog bo\u0161nja\u010dkog politi\u010dkog programa vo\u0111enog 90-ih iz Sarajeva, koji je progla\u0161enje APZB-a okarakterisao kao izdaju ideje \u201cjedinstvene\u201d BiH, koju je trebalo braniti od agresora. U nastavku donosimo opis zna\u010dajnih doga\u0111aja s po\u010detka rata u Velikoj Kladu\u0161i kako bi se razumio kontekst narativa.<\/p>\n

Po progla\u0161enju Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, po\u010dinju prvi oru\u017eani sukobi izme\u0111u pristalica APZB-a, okupljenih oko Narodne odbrane i pripadnika Petog korpusa. Ve\u0107 u poku\u0161aju da se utvrdi kada, kako i gdje je do\u0161lo do prvih sukoba, nailazimo na proturje\u010dnosti. Narativ Petog korpusa navodi da su sukobi po\u010deli pucnjavom snaga Narodne odbrane na civile (vid. Kli\u010di\u0107 2013: 113), a narativ Narodne odbrane navodi da je do rata do\u0161lo pucanjem Petog korpusa po civilima iz Velike Kladu\u0161e. Nejasna je ta\u010dna lokacija po\u010detka rata, da li su to bili Skokovi ili Johovica. Tokom rata 1993.\u20131995. do\u0161lo je do zna\u010dajnog nasilnog pomjeranja stanovni\u0161tva.[5]<\/sup><\/a> Prvo pomjeranje stanovni\u0161tva se desilo nakon \u0161to je Peti korpus preuzeo vlast od Narodne obrane u Velikoj Kladu\u0161i u avgustu 1994., kada je stanovni\u0161tvo koje je podr\u017eavalo politi\u010dki program APZB-a izbjeglo u pravcu Hrvatske.[6]<\/sup><\/a> Drugo pomjeranje stanovni\u0161tva se desilo ponovnim preuzimanjem Velike Kladu\u0161e od strane Narodne odbrane, kada stanovni\u0161tvo koje je podr\u017eavalo Peti korpus bje\u017ei prema pograni\u010dnim selima oko Velike Kladu\u0161e.[7]<\/sup><\/a> Tre\u0107e pomjeranje se de\u0161ava u avgustu 1995. kada Peti korpus[8]<\/sup><\/a> preuzima vlast u Velikoj Kladu\u0161i. Fikret Abdi\u0107 i rukovodstvo APZB-a napu\u0161taju Kladu\u0161u. Procjenjuje se da je u izbjegli\u0161tvo oti\u0161lo izme\u0111u 30.000 i 40.000 gra\u0111ana, uglavnom podr\u017eavalaca programa APZB-a (Kli\u010di\u0107 2013: 135).[9]<\/sup><\/a> Ve\u0107ina ih se nikada nije vratila, uglavnom se naseliv\u0161i u SAD-u i zemljama zapadne Evrope.<\/p>\n

Po zvani\u010dnom zavr\u0161etku rata u Velikoj Kladu\u0161i vlast uspostavlja Stranka demokratske akcije (SDA). U Hrvatskoj je Fikret Abdi\u0107 optu\u017een za ratni zlo\u010din protiv civilnog stanovni\u0161tva 2002. godine.[10]<\/sup><\/a> Nakon djelimi\u010dnog odslu\u017eenja kazne, pu\u0161ten je na slobodu, ali ostaje u Hrvatskoj i politi\u010dki se anga\u017euje preko dvije politi\u010dke stranke \u2013 u po\u010detku Demokratske narodne zajednice, koja osvaja vlast 2000., a od 2013. godine Laburisti\u010dke stranke BiH. Iako sukobljene, obje stranke ba\u0161tine naslje\u0111e APZB-a i na vlasti su u lokalnim organima uprave ve\u0107 posljednjih desetak godina.[11]<\/sup><\/a> Trenutno je pred Sudom BiH u toku su\u0111enje za ratne zlo\u010dine po\u010dinjene za vrijeme rata u Velikoj Kladu\u0161i, za devet pripadnika Petog korpusa 505. Bu\u017eimske brigade (U\u010danbarli\u0107 2015).<\/sub> Tako\u0111er, Sud BiH 2010. progla\u0161ava krivim pripadnika Petog korpusa iz Velike Kladu\u0161e za svirepa ubistva, zlostavljanja i zatvaranje civila i pripadnika Narodne odbrane (BIRN BiH 2010).[12]<\/sup><\/a><\/p>\n

Za vrijeme i nakon rata u Velikoj Kladu\u0161i do\u0161lo je do me\u0111usobnog etiketiranja ve\u0107 podijeljenog stanovni\u0161tva, te su se pristalice APZB-a nazivale \u201cizdajnicima\u201d BiH i islamske vjere, \u201csaradnicima \u010detnika\u201d, \u201cludacima\u201d koji su slijepo vjerovali jednom \u010dovjeku i njegovim interesima (vidjeti na primjer, Kli\u010di\u0107 2002; Kli\u010di\u0107 2013). Na samom po\u010detku rata u Kladu\u0161i, biha\u0107ki muftija Hasan ef. Maki\u0107 izdao je fetvu kojom se zabranjuje da se poginuli borci Narodne odbrane sahranjuju po islamskim propisima.[13]<\/sup><\/a> Za razliku od ratnih veterana i ratnih vojnih invalida Petog korpusa, pripadnici Narodne odbrane i njihove porodice nisu mogle ostvariti pravo na naknade i socijalnu pomo\u0107 (Puri\u0107 2013). Istovremeno, pripadnici Petog korpusa su bili optu\u017eivani za saradnju sa \u201cmud\u017eahedinima\u201d, \u0161irenje radikalnog islama, kojima je bilo u cilju da uni\u0161te Veliku Kladu\u0161u i njenu ekonomsku snagu.[14]<\/sup><\/a><\/a><\/p>\n

Interpretativni okvir istra\u017eivanja<\/em><\/h3>\n

Ve\u0107i dio literature koji se bavi ratom u Kladu\u0161i 90-ih fokusiran je na dokazivanje \u201cistine\u201d o tome \u0161ta se de\u0161avalo tokom rata 1993.\u20131995., te predstavljanjem APZB-a kao \u201cizdaje\u201d bo\u0161nja\u010dkih nacionalnih interesa. Literatura koja bi o ovom pitanju dala neku druga\u010diju perspektivu gotovo da ne postoji, osim nekoliko novinskih intervjua.[15]<\/sup><\/a><\/p>\n

Barry Schwartz razlikuje dva osnovna teorijska koncepta u razumijevanju kolektivnog sje\u0107anja. Prvi teorijski pravac ozna\u010dava terminom \u201cpresentism\u201d, insistiraju\u0107i na tome da se pro\u0161lost i na\u0161e pam\u0107enje neprekidno modifikuju pod uticajem dana\u0161njice (Schwartz prema Aguilar Fernandez 2002: 14, 15). Autori poput Erica Hobsbawma i Mauricea Halbwachsa pripadaju ovom teorijskom pravcu. Halbwachs, koji je i skovao termin \u201ckolektivno pam\u0107enje\u201d, navodi da je svako li\u010dno sje\u0107anje pod uticajem grupnog, odnosno kolektivnog sje\u0107anja, te njegova sadr\u017eina zavisi od specifi\u010dnosti grupa koje su odvojene u vremenu i prostoru (Ibid: 14). Pod terminom \u201ctaxidermism\u201d, Schwartz obuhvata one autore koji ukazuju na ograni\u010denja u slobodnoj konstrukciji i razumijevanju pro\u0161losti pod uticajem sada\u0161njosti. Michael Schudson ukazuje na to da u svakoj zajednici postoje generacije koje su same svjedo\u010dile doga\u0111ajima iz pro\u0161losti, te \u010dijim sje\u0107anjem nije uvijek tako lako manipulirati (Schudson prema Aguilar Fernandez 2002: 15). Tako\u0111er, razli\u010dite verzije pro\u0161losti postoje istovremeno, i svaka od njih te\u017ei tome da bude ubilje\u017eena u javnom prostoru ili na neki drugi na\u010din, kako ne bi bila iskrivljena ili pogre\u0161no interpretirana (Aguilar Fernandez 2002: 17).<\/p>\n

Na\u0161e istra\u017eivanje se oslanja na definiciju sje\u0107anja Teskija i Clima, prema kojoj je sje\u0107anje \u201cneprestani proces baziran na individualnom i grupnom razmi\u0161ljanju o sadr\u017eaju i zna\u010denju skora\u0161nje i davne pro\u0161losti\u201d (Teski i Climo 1995: 1). Sje\u0107anje mo\u017ee istovremeno pripadati i individui i zajednici, odre\u0111enim grupama, ili institucijama. Iako se naj\u010de\u0161\u0107e o kolektivnom sje\u0107anju razmi\u0161lja u jednini, ono nikada nije monolitno, ve\u0107 se \u201crazli\u010dita se\u0107anja u dru\u0161tvenoj realnosti uvek doti\u010du, poja\u010davaju, ukr\u0161taju, modifikuju, polarizuju s drugim se\u0107anjima i impulsima zaborava\u201d (A. Asman 2011: 15\u201316). Njegov okvir odre\u0111en je smjenom generacija unutar jednog dru\u0161tva, promjenama politi\u010dkog sistema, odnosima sa susjednim i drugim dr\u017eavama, i me\u0111unarodnim kontekstom (Ibid: 226). U tom smislu mogu\u0107e je govoriti o \u201czajednicama sje\u0107anja\u201d i o prostoru izme\u0111u javnog i privatnog u kome postoji i kolektivno \u2013 nezvani\u010dno \u2013 sje\u0107anje koje ima sopstvenu istorijsku snagu. Nasuprot tom vi\u0161eglasnom \u201csje\u0107anju odozdo\u201d stoji nacionalno pam\u0107enje koje je oblik \u201czvani\u010dnog\u201d ili politi\u010dkog sje\u0107anja, \u201csje\u0107anje odozgo\u201d, koje je utemeljeno u politi\u010dkim institucijama i uvijek podrazumijeva odre\u0111enu politiku povijesti.[16]<\/sup><\/a> Borba oko toga \u010dija verzija pro\u0161losti postaje dominantna u odre\u0111enom trenutku je stalna i sveprisutna \u2013 individualna sje\u0107anja mogu biti sukobljena, kao i razli\u010dite verzije pro\u0161losti koje nude razli\u010dite grupe ili institucije. Ba\u0161 kao \u0161to navodi Moll, nijedno kolektivno sje\u0107anje nije monolitna cjelina \u2013 u svakom postoje pukotine koje ukazuju na neke druga\u010dije verzije pro\u0161losti (Moll 2013: 911). Ovo odre\u0111enje nam se \u010dini primjerenim za kontekst Velike Kladu\u0161e, imaju\u0107i u vidu svu kompleksnost pitanja kako zajednica pamti rat 1993. \u20131995.<\/p>\n

U ovom radu narative izu\u010davamo kao instrumente politike sje\u0107anja (Hobsbawm 1983: 11), koji se u ovom konkretnom slu\u010daju manifestuju kroz govorni \u010din pojedinaca\/ki, ili pak kroz politi\u010dke programe, medije, i ostale kanale koji dopiru do \u0161ire populacije. Pored narativa i naracije, zna\u010dajan instrument politike sje\u0107anja su i javne komemoracije \u2013 obilje\u017eavanje historijskih datuma i doga\u0111aja, koje tako\u0111er posmatramo u Velikoj Kladu\u0161i.<\/p>\n

Sje\u0107anje na rat u BiH 1992.\u20131995. u javnosti se obi\u010dno izra\u017eava kroz tri razli\u010dita nacionalna narativa. Sukobljeni\/suprotstavljeni narativi su paralelni narativi koji se susre\u0107u i isprepli\u0107u oko izvjesnih \u201c\u017eari\u0161ta\u201d na kojima se pojavljuju razli\u010dite interpretacije istih doga\u0111aja. Po Mollu, koliko god da su me\u0111usobno suprotstavljeni, oni imaju odre\u0111ene zajedni\u010dke ta\u010dke. Sva tri isti\u010du sopstvene \u017ertve, odnosno insistiraju na viktimizaciji sopstvene grupe; svaki na svoj na\u010din gradi odnos prema Drugom svjetskom ratu, tekovinama Narodnooslobodila\u010dke borbe 1941.\u20131945. (NOB) i antifa\u0161izmu; i kona\u010dno, svaki od njih te\u017ei da naglasi kontinuitet postojanja sopstvene etni\u010dke grupe u odnosu na ostale dvije (Moll 2013: 914). Tako\u0111er, svako od ovih kolektivnih sje\u0107anja se obilje\u017eava razli\u010ditim datumima, komemoracijama, mjestima se\u0107anja. U bo\u0161nja\u010dkom narativu o ratu 1992.\u20131995. dominiraju pojmovi \u201cagresije\u201d, \u201c\u017ertve\u201d i \u201cgenocida\u201d, gdje obilje\u017eavanje 11. jula u Srebrenici predstavlja klju\u010dnu ta\u010dku za reafirmisanje sopstvene pozicije kao isklju\u010dive \u017ertve tokom rata u BiH i politike viktimizacije. Ipak, Moll nagla\u0161ava da nijedan od ovih narativa nije \u2018monolitan\u2019, odnosno da mo\u017ee imati razli\u010dite interpretacije i verzije unutar same etni\u010dke zajednice (Ibid: 915, 922).<\/p>\n

U Velikoj Kladu\u0161i nije prisutna sukobljenost izvornih verzija ova tri nacionalna narativa, kako ih gore Moll opisuje, ve\u0107 su prisutna dva sukobljena lokalna narativa: (donekle) alternativna u odnosu na tri nacionalna, a dominantna unutar Velike Kladu\u0161e. Narativ Petog korpusa se mo\u017ee smatrati derivatom bo\u0161nja\u010dkog nacionalnog narativa, dok narativ Narodne odbrane predstavlja jednu od mogu\u0107ih pukotina u monolitu zvani\u010dnog bo\u0161nja\u010dkog nacionalnog narativa. Specifi\u010dnost rata u Velikoj Kladu\u0161i je u tome \u0161to je vo\u0111en unutar jedne nacionalne zajednice (Bo\u0161njaka, odnosno Muslimana), ali i to \u0161to ga je relativno te\u0161ko smjestiti u \u0161iri kontekst rata u BiH. Na primjer, terminologija koja se koristi u njegovom opisivanju razlikuje se od uobi\u010dajene terminologije bo\u0161nja\u010dkog nacionalnog narativa o ratu 1992.\u20131995. Rijetko se koriste pojmovi poput \u201cagresija\u201d, \u201cgenocid\u201d, \u201c\u010detnici\u201d, \u201custa\u0161e\u201d, \u201cbalije\u201d, posebno u razgovoru sa pristalicama APZB-a i narativa Narodne odbrane. Klju\u010dni pojmovi koji se koriste u opisivanju ovog rata su: \u201cautonoma\u0161i\u201d ili \u201cBabini\u201d (odnose se na pripadnike Narodne odbrane), odnosno \u201ckorpusovci\u201d ili \u201cDidovi\u201d (odnose se na pripadnike Petog korpusa i pristalice politike Alije Izetbegovi\u0107a, koji je prozvan \u201cDidom\u201d).<\/a><\/p>\n

Metodolo\u0161ki okvir<\/em><\/h3>\n

Sveukupni metodolo\u0161ki pristup istra\u017eivanju je zasnovan na induktivnom principu, potrebi da se informacije i podaci razumiju u kontekstu vremena u kojem se izu\u010davaju, u kontekstu pozicije iz koje se saop\u0161tavaju, kao i u kontekstu znanja i pozicije koje u istra\u017eivanje donosi i sam istra\u017eiva\u010dki tim. Istra\u017eivanje je realizovano kroz kombinaciju razli\u010ditih metoda. Pored analize postoje\u0107ih studija i literature, kori\u0161teni su etnografsko u\u010de\u0161\u0107e i polustrukturirani dubinski intervju.<\/p>\n

Etnografsko u\u010de\u0161\u0107e uz posmatranje se temelji na mogu\u0107nosti istra\u017eiva\u010da\/ica da se utope u temu istra\u017eivanja, kako Marshall i Rossman (1989) opisuju da je to: \u201csistematski opis doga\u0111aja, pona\u0161anja i predmeta u dru\u0161tvenom kontekstu odabranom za studiju\u201d, tj. da istra\u017eiva\u010di upotrijebe svih pet \u010dula kako bi stvorili \u201cpisanu fotografiju\u201d situacije koju prou\u010davaju (Erlandson et al. 1993). Predmet etnografskog u\u010de\u0161\u0107a uz posmatranje bili su: neposredna interakcija sa prostorom, u\u010de\u0161\u0107e u svakodnevnoj interakciji \u201cKladu\u0161ke \u010dar\u0161ije\u201d, te tradicionalni \u201cteferi\u010d\u201d koji je odr\u017ean 1. avgusta 2015. godine u mjesnoj zajednici \u010caglica. To je doga\u0111aj na kojem se okupljaju domicilni Kladu\u0161\u010dani, kao i mnogi koji sada \u017eive van Velike Kladu\u0161e, uglavnom u inostranstvu. Istra\u017eiva\u010dice su tokom teferi\u010da stupile u kontakt sa posjetiocima i posjetiteljkama, kako bi dobile jednu \u0161iru sliku zajednice, te prisustvovale interakciji stanovni\u0161tva Velike Kladu\u0161e u svakodnevnom \u017eivotu, kao i na jednom specifi\u010dnom doga\u0111aju.<\/p>\n

Kao glavni izvor podataka u istra\u017eivanju kori\u0161\u0107eni su podaci dobijeni polustrukturiranim dubinskim intervjuima baziranim na ranije pripremljenom upitniku sa klju\u010dnim ta\u010dkama istra\u017eivanja. Upitnik je bio podijeljen u nekoliko cjelina, koje prate sje\u0107anja sagovornika na predratni, ratni, i postratni period \u017eivota u Velikoj Kladu\u0161i. Tokom intervjua sagovornicima je ostavljeno dovoljno prostora za neprekinutu naraciju. Pri odabiru sagovornica\/ka, obra\u0107ala se pa\u017enja i na to da se izbalansira u\u010de\u0161\u0107e osoba koji su pristalice razli\u010ditih politi\u010dkih programa, ruralnog i urbanog stanovni\u0161tva, te da u intervjuima u\u010destvuju i oni koji su pre\u017eivjeli te\u0161ke posljedice rata, poput gubitka \u010dlana\/ice porodice, i invalidnosti. Intervjuisano je ukupno 19 osoba, od kojih je 13 mu\u0161karaca, i 6 \u017eena.[17]<\/a> Njih \u010detvoro je pripadalo generaciji starijoj od 65 godina; petoro je mla\u0111e od 35 godina, a najve\u0107i broj ispitanih je od 35 do 65 godina, tj. njih deset. Intervjui su realizovani tokom avgusta i septembra 2015. godine u Velikoj Kladu\u0161i.<\/p>\n

Rad se sastoji od pet poglavlja. U narednom, drugom poglavlju, predstavljamo nalaze na\u0161eg istra\u017eivanja koji se ti\u010du karakteristika dva dominantna sukobljena narativa o ratu u Velikoj Kladu\u0161i \u2013 narativ Narodne odbrane i narativ Petog korpusa. U tre\u0107em poglavlju analiziramo datume i mjesta sje\u0107anja na rat u Velikoj Kladu\u0161i, te predstavljamo na\u010din na koji se sje\u0107anje manifestuje i institucionalizuje kroz kulturu zaborava, ti\u0161inu i stigmu. \u010cetvrto poglavlje bavi se govorom Kladu\u0161\u010dana o ratu unutar svakodnevnice. Peto poglavlje sintetizuje prethodne nalaze i pravi zavr\u0161ne osvrte na politike budu\u0107nosti u odnosu na ratno naslje\u0111e. <\/a><\/p>\n

Suprotstavljeni narativi o ratu u Velikoj Kladu\u0161i<\/strong><\/h2>\n

U ovom poglavlju predstavljamo nalaze na\u0161eg istra\u017eivanja koji se ti\u010du glavnih karakteristika dva dominantna narativa o ratu koji postoje unutar Velike Kladu\u0161e \u2013 narativ Narodne odbrane i narativ Petog korpusa, posmatrana u odnosu na zvani\u010dni bo\u0161nja\u010dki nacionalni narativ o ratu 1992.\u20131995. kako ga defini\u0161e Moll (vidi u Uvodu). Pored opisa ovih narativa kroz poglavlje se isti\u010du ta\u010dke suprotstavljenosti i rijetki primjeri podudaranja izme\u0111u ova dva narativa. Dodatno, poglavlje sadr\u017ei opis jednog potencijalno druga\u010dijeg narativa u odnosu na prethodna dva, svojevrsni poku\u0161aj neopredijeljenog narativa.<\/p>\n

Narativ Narodne odbrane i narativ Petog korpusa su u stalnom me\u0111usobnom previranju oko toga koji \u0107e prevladati. Iako se na prvi pogled mo\u017ee re\u0107i da je narativ Petog korpusa \u201cpobjedni\u010dki\u201d, u smislu da je zvani\u010dna bo\u0161nja\u010dka politika zauzela izrazito negativan stav prema APZB-u, da su njeni podr\u017eavaoci anatemisani u postratnoj BiH, i jo\u0161 uvijek se nose sa etiketom \u201cizdajnika\u201d, situacija je ipak ne\u0161to slo\u017eenija, jer u samoj Velikoj Kladu\u0161i su \u2013 posljednjih 16 godina \u2013 na vlasti politi\u010dki programi koji se nedvosmisleno oslanjaju na ideju APZB-a i narativ Narodne odbrane. <\/a><\/p>\n

Narativ Petog korpusa<\/em><\/h3>\n

Narativ Petog korpusa o ratu na podru\u010dju Velike Kladu\u0161e je utkan u zvani\u010dni bo\u0161nja\u010dki nacionalni narativ o ratu 1992.\u20131995. g. u BiH, koji ovaj rat defini\u0161e kao \u201cbratoubila\u010dki rat\u201d. On se dalje tuma\u010di kao posljedica izdaje pristalica Fikreta Abdi\u0107a, a progla\u0161enje APZB-a kao secesija i napad na Ustav RBiH. Tako\u0111er, zna\u010dajan dio ovog narativa \u010dini optu\u017eba da je Narodna odbrana sara\u0111ivala sa \u201csrpskim agresorom\u201d tj. srpskim paravojnim formacijama. \u201cSaradnja sa Srbima\u201d je ostala u dubokom sje\u0107anju onih na\u0161ih sagovornika koji su bili direktni u\u010desnici borbi, odnosno onih koji su bili u zarobljeni\u0161tvu. Na\u0161 sagovornik, pripadnik jedinica Petog korpusa u Velikoj Kladu\u0161i, navodi detalje: \u201cOni su krenuli sa tri dijela korpusa srpska, potpomognuti sa specijalnim jedinicama Srbije, to je bio tada general Novakovi\u0107, Jovica Stani\u0161i\u0107 i sva ekipa srpsko-\u010detni\u010dka, Milorad Ulemek Legija, i ovaj Radojica Bo\u017eovi\u0107 i \u0160korpioni kompletni, Tigrovi, Labudovi, ne znam ni ja vi\u0161e koje to sve jedinice iz Srbije koje su bile pod komandom MUP-a Srbije. Oni su krenuli u jedan frontalni napad na Kladu\u0161u, cilj je bio Kladu\u0161a\u2026\u201d (mu\u0161karac, srednjih godina). Drugi pripadnik Petog korpusa se prisje\u0107a svog iskustva iz zarobljeni\u0161tva: \u201c(…) mene su \u010duvali vojnici, specijalci, bogami. Jedan je bio na\u0161 [pod “na\u0161i” se misli na ljude Islamske vjeroispovjesti, tj. kako su se prije 1991. g. izja\u0161njavali kao Muslimani ili kasnije kao Bo\u0161njaci ili su jednostavno imenom i prezimenom pripadali, iako mo\u017eda ateisti, porodicama muslimanskog porijekla], dva njihova [Srbi], to su bili Legijini, (supruga uzdi\u0161e, govori \u201cah, Bo\u017ee dragi\u201d) al’ \u2026 bili su oni na\u0161i, jer na\u0161i su bili gori, taj iz Sremske Mitrovice, on je do\u0161’o za pare, al’ ovi su na\u0161i bili gori, kom\u0161ija.\u201d (mu\u0161karac, starije dobi).<\/p>\n

U ovom dijelu narativ Petog korpusa donekle odra\u017eava zvani\u010dni bo\u0161nja\u010dki nacionalisti\u010dki narativ, koji uzrok izdaje vezuje uglavnom za momenat \u201csaradnje sa Srbima\u201d.[18]<\/sup><\/a> Me\u0111utim, narativ Petog korpusa ovu saradnju smje\u0161ta u \u0161iri kontekst \u201codanosti\u201d lokalnog stanovni\u0161tva politi\u010dkom programu APZB-a i Fikreta Abdi\u0107a. Pristalice APZB-a se uglavnom opisuju kao \u201cludi\u201d, \u201cmahniti\u201d, \u201cprimitivni\u201d, spremni da slijepo prate jednog vo\u0111u \u2013 nikako kao ljudi koji su u tom specifi\u010dnom trenutku napravili jedan druga\u010diji politi\u010dki izbor. Tako jedna sagovornica navodi: \u201cAli su oni nevjerovatni, sad da ka\u017eu za Abdi\u0107a \u2013 oni bi poginuli. To je tako, to je takav mentalitet (…) ne znam, nije im dao zlatne ka\u0161ike, ali su bili za njega.\u201d (\u017eena, srednjih godina). Ovaj metod diskvalifikacije politi\u010dke alternative, progla\u0161avanjem aktera iracionalnim, neshvatljivim osobama, \u010dest je kod sagovornika koji pripadaju narativu Petog korpusa. Na ovaj na\u010din se vlastiti izbor legitimi\u0161e kao racionalan, moralan i \u201cnormalan\u201d.<\/p>\n

Narativ Petog korpusa tako\u0111er pokazuje izvjesno odstupanje od obrasca \u017ertve ili \u201cviktimiziraju\u0107eg obrasca\u201d, kako ga naziva Moll, a koji je jedna od glavnih karakteristika etnonacionalisti\u010dkih narativa: \u201cobrazac glorifikacije vlastitih bitki i vojnika, u kombinaciji sa sna\u017enim naglaskom na poziciju \u017ertve, zajedno sa tra\u017eenjem krivca u drugoj nacionalnoj grupi i negiranju \u2018mra\u010dne strane\u2019 kod sopstvenih\u201d (Ramet u Moll 2015: 914). Na\u0161i sagovornici, pripadnici Petog korpusa tokom rata, svoje protivnike opisuju kao \u017ertve prevare i neznanja, \u010dime im oduzimaju \u201csnagu\u201d neprijatelja, te samim tim umanjuju svoju potencijalnu poziciju \u017ertve koja bi korespondirala bo\u0161nja\u010dkom nacionalnom narativu.<\/p>\n

Kroz sje\u0107anja na rat u Velikoj Kladu\u0161i, u dana\u0161njem narativu pripadnika Petog korpusa kao da provejava poruka da je jedina budu\u0107nost gra\u0111ana koji su prista\u0161e politi\u010dkog programa APZB-a da se pomire sa svojom \u201cgubitni\u010dkom\u201d ulogom. Neutralizacija efekata rata iz perspektive ovog narativa je za neke sagovornike mogu\u0107a samo u slu\u010daju da se odustane od ideolo\u0161ke pozicije APZB-a i Narodne odbrane. Ne postoji prostor u diskusiji za susretanje i kompromisno rje\u0161enje izme\u0111u te dvije politi\u010dke ideologije, ve\u0107 jedino da se ta \u201cdruga strana\u201d tj. APZB i Narodna odbrana \u201cdozove pameti\u201d. Na\u0161 sagovornik, veteran Petog korpusa koji u\u010destvuje u nedavno zapo\u010detim inicijativama susreta pripadnika Narodne odbrane i Petog korpusa, govori o tome kako je \u017eelio da se napravi \u201cjedan Kladu\u0161ki blok\u201d, ali s ljudima koji \u0107e odbaciti politi\u010dki program Fikreta Abdi\u0107a, tj. \u017eelio bi \u201cda ih otrgnem iz \u0161apa Fikreta Abdi\u0107a samo da to poku\u0161amo da ih \u0161to vi\u0161e okrenemo prema dr\u017eavi, da se pokrene to polako\u201d (mu\u0161karac, srednjih godina).<\/p>\n

Narativ Narodne odbrane<\/em><\/h3>\n

Narativ Narodne odbrane se gradi na temelju progla\u0161enja APZB-a kao jedinog izlaza za Veliku Kladu\u0161u i poku\u0161aja da se o\u010duva mir u samoj Velikoj Kladu\u0161i. Ovaj narativ za argument neophodnosti APZB-a uklju\u010duje i to da gra\u0111anima Kladu\u0161e nije bilo u interesu da se sukobljavaju sa srpskom i hrvatskom, ili bilo kojom drugom vojskom. Obja\u0161njava se da je rat u Velikoj Kladu\u0161i bio posljedica napada na APZB od strane Armije BiH, odnosno njenog Petog korpusa, a po nalogu sarajevskih vlasti \u010dijoj ideologiji nije odgovarala inicijativa APZB-a. U sklopu ovog narativa je i insistiranje da u politi\u010dkom programu APZB-a secesija nije nikada bila cilj, ve\u0107 da je APZB progla\u0161ena kao sastavni dio Republike BiH, te da je imala manje nadle\u017enosti nego \u0161to ih imaju sada\u0161nji kantoni u Federaciji BiH. Pored toga, na\u0161i sagovornici koji podr\u017eavaju ovaj narativ insistiraju na \u010dinjenici da su sarajevske vlasti znale sve o ovoj inicijativi, da su pravovremeno obavije\u0161tene, te da se osnivanje APZB-a ve\u0107 dugo pripremalo uz podr\u0161ku me\u0111unarodne zajednice, a u kontekstu Biha\u0107ke provincije i Owen-Stoltenbergovog plana (vidjeti napomenu u Uvodu). Fikret Abdi\u0107 je za stanovnike tada\u0161nje Velike Kladu\u0161e, prema narativu Narodne odbrane, predstavljao legitimnog predstavnika Predsjedni\u0161tva BiH, dok je Alija Izetbegovi\u0107 nametao fundamentalizam i unaza\u0111ivanje Velike Kladu\u0161e. U kona\u010dnici, narativ Narodne odbrane je netrpeljiv prema tada\u0161njem \u201cSarajevu\u201d za koje tvrdi da ih je ostavilo na cjedilu izme\u0111u dvije vatre.<\/p>\n

Narativ Narodne odbrane je obojen pozicijom marginalizovanosti, izolovanosti i stalnog sukoba sa centrom, odnosno Sarajevom. Viktimizacija koja proizilazi iz te pozicije (mi Kladu\u0161\u010dani kao \u017ertve<\/em>) je vrlo izra\u017eena, i predstavlja zapravo po\u010detnu ta\u010dku u pri\u010di o APZB-u. Ona se vezuje ne samo za ratni i (post)ratni period, ve\u0107 i za vrijeme SFRJ i privrednog razvoja ovog kraja. Uvjerenja da je zbog svog ekonomskog uspjeha Kladu\u0161a postala trn u oku<\/em> Sarajevu i drugim ve\u0107im gradovima, da je Abdi\u0107u namje\u0161tena <\/em>afera Agrokomerc, Hakija Pozderac ubijen, <\/em>itd. jo\u0161 uvijek su uvrije\u017eena me\u0111u lokalnim stanovni\u0161tvom.[19]<\/sup><\/a><\/p>\n

Pojedini sagovornici pominju i tajne planove preseljenja <\/em>stanovni\u0161tva Kladu\u0161e i okoline u neke druge krajeve BiH. Na\u0161 sagovornik, nekada\u0161nji radnik Agrokomerca, ka\u017ee da su Kladu\u0161\u010dani bili \u017ertve sistema jo\u0161 od 50-ih godina pro\u0161log vijeka.[20]<\/sup><\/a> \u201cCeh smo platili. … zbog ekonomskih prilika u Krajini … i mnogi su za to zatvora dobili, bili i proganjani, ovi iz kom\u0161iluka znam svojih osobno, da su bili u Prnjavoru, dole kod Banja Luke, da su bili u izbjegli\u0161tvu i bili u progonu. (…) mi i danas imamo gra\u0111ane op\u0161tine Velika Kladu\u0161a koji ne smiju do\u0107i u Kladu\u0161u.\u201d (mu\u0161karac, srednjih godina).<\/p>\n

Odnos prema Kladu\u0161i od 50-ih godina pro\u0161log vijeka do danas se uglavnom do\u017eivljava kao neka vrsta kontinuiranog ka\u017enjavanja periferije. Stoga se narativ Narodne odbrane gradi kao neka vrsta pobune protiv ovakvog odnosa, kao otpor periferije za koju, zapravo, nikoga nije briga. Jedna sagovornica, majka poginulog borca Narodne odbrane, navodi: \u201cOdjednom je po\u010delo [sa politi\u010dkim programom APZB-a, prim. autorice] da bi se sa\u010duvao ovaj kraj, jer smo mi bili \u017eumance u jajetu, da bi se sa\u010duvao taj kraj, da ne bi odvud Srbi napadali i oni otud. Onda su oni proglasili, ne znam s kim je sve to Fikret dogovarao, \u0161ta je dogovarao \u2026 Tako da je (osnovana) Autonomna pokrajina Zapadna Bosna. Me\u0111utim, to se drugima nije svidilo. Sarajevu se vjerovatno nije svidilo. Gdje onda, preko ovih drugih su to htjeli ugu\u0161iti.\u201d (\u017eena, starije dobi).<\/p>\n

Jedan od glavnih obrazaca u narativu Narodne odbrane je pore\u0111enje lokacije i pozicije Velike Kladu\u0161e sa Srebrenicom 90-ih, gdje nekoliko na\u0161ih sagovornika navodi da je APZB bila nu\u017enost kako Kladu\u0161a ne bi postala \u201cdruga Srebrenica\u201d.[21]<\/sup><\/a> Isti\u010de se i to da narod u Velikoj Kladu\u0161i nije \u017eelio da ratuje ni sa kim, posebno ne sa Srbima. Tako sagovornik koji je bio visokopoziocioniran u vladi APZB-a isti\u010de: \u201cGlavni moto progla\u0161enja Autonomije bio je prekid rata, sa\u010duvanje ljudskih \u017eivota i materijalnih dobara\u201d. Dok protivnici APZB-a propituju ovaj \u201cmirovnja\u010dki diskurs\u201d zbog otvorene saradnje sa srpskim vojnim i paravojnim snagama, u narativima prista\u0161a APZB-a ista se opisuje kao nu\u017enost, <\/em>koja je prihvatljivija od saradnje koju je Armija BiH uspostavila sa mud\u017eahedinima. <\/em>On postavlja pitanje: \u201cJe li ve\u0107i belaj \u0161to smo sura\u0111ivali sa svojim kom\u0161ijama, sugra\u0111anima, od kojih danas nikoga glava ne boli, naravno da ne amnestiram ako je neko po\u010dinio zlo\u010dine, a kakve belaje imamo od tih pla\u0107enika, vehabija, i tako dalje?\u201d (mu\u0161karac, starije dobi).<\/p>\n

Agrokomerc je zna\u010dajan element narativa Narodne odbrane, koji se provla\u010di u sje\u0107anjima na period prije i poslije rata. Tako nailazimo na opise odbrane, \u010duvanja, za\u0161tite Agrokomerca kao jednog od motiva politi\u010dkog udru\u017eivanja gra\u0111ana Velike Kladu\u0161e. Odnos prema Agrokomercu se danas mo\u017ee posmatrati kroz jasnu nostalgiju prema \u201cboljim vremenima\u201d. Velikonja nudi nekoliko \u010ditanja nostalgije, navodi da se nostalgija mo\u017ee tuma\u010diti i kao \u201cdisidentski diskurs\u201d, kao pozicija otpora prema \u201cpau\u0161alnim osudama pro\u0161losti\u201d (Velikonja, 2008: 165). Nostalgija je neka vrsta odgovora na nesigurnosti vremena u kome se \u017eivi, koja insistira na pro\u0161losti kao \u201cljep\u0161em vremenu\u201d. Nostalgija se danas nudi i kao svojevrsni politi\u010dki program \u2013 u svojim predizbornim govorima Fikret Abdi\u0107 obe\u0107ava povratak tih boljih vremena.<\/p>\n

Narativ prista\u0161a APZB-a i veterana Narodne odbrane vi\u0161e je usmjeren ka potrebi za opra\u0161tanjem, idejom su\u017eivota i ocjeni da je situacija danas umnogome bolja, kao i primjerima gdje se iskreno iskora\u010dilo ka pomirenju koje se doima ne samo mogu\u0107im nego i neophodnim.
\n\u201cJa \u0107utim jer on zna da je moj sin pogin’o, i zna gdje je pogin’o, a njegov je bio na drugoj strani, i tako. Ja ni\u0161ta, ni rije\u010di nisam progovorila, ne\u0107u sa budalom da imam posla, jer je on u stanju sva\u0161ta napraviti. A sad, moj unuk i njegov unuk od sina do\u0111u meni tu u dvori\u0161te. I \u0161ta ja sad, da njih zava\u0111am? Ne\u0107u, ne moraju djeca znati za njihove gluposti, eto.\u201d (\u017eena, starije dobi). Politi\u010dki programi stranaka, jednako kao i na\u0161i sagovornici iz narativa Narodne odbrane, ne potenciraju nikakav oblik ratne retorike, ve\u0107 zna\u010dajnije mjesto imaju ideje zajedni\u0161tva, pomirenja i zaborava. O na\u010dinu manifestacije ove karakteristike narativa Narodne odbrane diskutuje se u sljede\u0107em poglavlju.<\/p>\n

Mjesta gdje se ova dva narativa ne sukobljavaju su u dana\u0161njem odnosu pozicije Kladu\u0161\u010dana spram Sarajeva, kao simbola mo\u0107i i centra kreatora politika, i u istom do\u017eivljaju identiteta Kraji\u0161nika. Me\u0111u nekada\u0161njim pripadnicima Petog korpusa postoji jasno nezadovoljstvo dana\u0161njim odnosom \u201cSarajeva\u201d prema polo\u017eaju ratnih veterana, pa ka\u017eu kako je Velika Kladu\u0161a \u201c100% zapostavljena i od strane i kantonalnih, i federalnih i dr\u017eavnih vlasti.\u201d Isti ratni veteran Petog korpusa nastavlja: \u201cKa\u017eem da pretpostavljam da je on ost’o \u017eiv [Izet Nani\u0107][22]<\/sup><\/a> da bi ne\u0161to bar poku\u0161’o, da bi bio na strani boraca. Na\u0161 general i jedan i drugi, i general Veljkovi\u0107 i general Dudakovi\u0107, oni se fati Sarajeva, pozicija svojih, gdje si \u0161ta ima i to je to\u2026 [dakle, oba generala, iako rodom i porijeklom iz Unsko-sanskog kantona, su vi\u0161e pa\u017enje posve\u0107ivali odbrani Sarajeva umjesto Unsko-sanskog kantona, te je zapravo, po mi\u0161ljenju ovog sagovornika, od ova tri kraji\u0161ka generala jedino general Nani\u0107 bio taj koji se istinski brinuo za odbranu i budu\u0107nost Krajine koja \u0107e kasnije postati Unsko-sanski kanton, te je njegovom smr\u0107u ta bitka jednim dijelom zato i izgubljena]\u201d (mu\u0161karac, srednjih godina). Narativ Narodne odbrane se sli\u010dno konstrui\u0161e: \u201cMi volimo re\u0107i da ljudi iz Sarajeva, iz drugih dijelova BiH, na neki na\u010din trpaju u isti ko\u0161 sve nas koji smo ovdje. Mi \u010dim se pojavimo tamo, mi smo Babini.\u201d (mu\u0161karac, mla\u0111e dobi). U narativu Narodne odbrane netrpeljivost prema Sarajevu naro\u010dito proizilazi iz odnosa, tj. \u201czapostavljenosti\u201d prema imovini i nekada\u0161njim radnicima Agrokomerca, pa nerijetko i kod sagovornika i sagovornica nailazimo na optu\u017ebe za kra\u0111u, nelegalnu prodaju, i sli\u010dno.<\/p>\n

U oba narativa je prisutna pripadnost kraji\u0161kom identitetu. Ovaj identitet podrazumijeva geografsku pripadnost, sagovornici isti\u010du \u201cljutinu, osje\u0107aj za pravdu, potrebu da se brani ono \u0161to je na\u0161e\u201d, ali i jako izra\u017een osje\u0107aj pripadnosti lokalnoj zajednici (vid. Kr\u017ei\u0161nik-Buki\u0107 1991: 41, 68). Zagovornici oba narativa isti\u010du ponos jer su Kraji\u0161nici i samim tim se opisuju kao svojeglavi, osobenjaci, ratoborni i pravdoljubivi. Upravo ove elemente nalazimo i u dostupnoj literaturi o ratu u Velikoj Kladu\u0161i.<\/p>\n

Poku\u0161aj neopredijeljenog narativa<\/em><\/h3>\n

Pored ova dva sukobljena narativa, uo\u010dili smo i jedan neopredijeljeni <\/em>narativ \u2013 onaj za koji je te\u0161ko odrediti odmah \u201c\u010dijoj strani pripada\u201d. On je fokusiran na pitanje odgovornosti \u2018politi\u010dkih mo\u0107nika\u2019 i njihovih ekonomskih i politi\u010dkih interesa kao glavnog razloga za rat u Krajini. Ovaj narativ nije bio zna\u010dajno (ili pak konzistentno) zastupljen u istra\u017eiva\u010dkom materijalu, iz dva razloga: provejavao je samo kod nekolicine sagovornika, te bi se u dubljoj analizi izjava tih sagovornika otkrilo da su njihovi argumenti, kojim su stremili da ne budu svrstani ni u jedan od dva sukobljena, bili u kontradikciji sa kasnijim izjavama, kada bi davali opise sje\u0107anja na rat u Velikoj Kladu\u0161i kroz prizmu jednog od dva sukobljena narativa. Za neopredijeljenu poziciju APZB je ni\u0161ta vi\u0161e do igra politi\u010dkih i ekonomskih interesa jednog \u010doveka \u2013 Fikreta Abdi\u0107a \u2013 i njegove najbli\u017ee okoline, dok je obi\u010dan narod talac takve politike i danas.<\/p>\n

U ovom narativu potenciraju se tragedije porodica koje su ostale podijeljene me\u0111u pripadnicima dvije strane, u kojima je bio \u201cbrat protiv brata\u201d, kao i naru\u0161enost me\u0111uljudskih odnosa, koja \u2013 za neke \u2013 traje i danas. Kao \u0161to izjavljuje sagovornica, srednjih godina, koja je za vrijeme rata bila u Velikoj Kladu\u0161i: \u201c… ovdje se doslovno desio sukob izme\u0111u brata i brata, oca i sina (lupka po stolu) \u0161to je za mene kao osobu u\u017easno, neprihvatljivo, nepojmljivo, za koga, u ime koga?\u201d (\u017eena srednjih godina).<\/p>\n

Sagovornici koje bismo mogli svrstati u ovaj narativ (mla\u0111i mu\u0161karci i \u017eena srednje dobi) propituju opravdanost APZB-a insistiraju\u0107i na krivici elite <\/em>koja je zapravo rat iskoristila za sopstveno boga\u0107enje. Tako jedan mla\u0111i sagovornik, kome je otac bio pripadnik Narodne odbrane, navodi svoje mi\u0161ljenje o onome \u0161to se zbivalo 1993.\u20131995.: \u201cImao sam jednom priliku da budem na sastanku sa jednom gospo\u0111om koja je bila zatvorenica u logoru Drmaljevo [logor Narodne odbrane, prim. autorica] i njena mi je pri\u010da (\u2026) dala neki drugi pogled na sve to. Bila je na neki na\u010din u dobrim odnosima sa porodicom Abdi\u0107, ali kada je krenula Druga autonomija zavr\u0161ila je u logoru. (\u2026) Iza\u0161la je onog trenutka kada je ponudila zna\u010dajniji novac. Shvatio sam zapravo da jedan od razloga osnivanja logora, jedinica, pa i Autonomije zapravo su interesi, (\u2026) prilika za zaradu.\u201d (mu\u0161karac, mla\u0111e dobi). Drugi pak sagovornik koji je tako\u0111er za vrijeme rata bio dijete, ali koji dolazi iz porodice koja je naklonjena narativu Petog korpusa, o ratu ka\u017ee: \u201cPa propast, ni\u0161ta… To je vjerovatno zami\u0161ljeno sa par vo\u0111a iz dr\u017eave i ve\u0107eg kruga politi\u010dkog i Srba i Bosanaca… ne opravdavam, ne podr\u017eavam. … Imam negativan stav i mi\u0161ljenje o tome, i nije uop\u0161te bitno ko je i \u0161ta je i koja je opcija politi\u010dka ili kakva ve\u0107, vojna je i to je to… sve je glupost.\u201d (mu\u0161karac, mla\u0111e dobi).<\/p>\n

Jednako kao i narativi Narodne odbrane i Petog korpusa, i ovaj narativ je netrpeljiv prema Sarajevu kao centru mo\u0107i. Tako na\u0161 mla\u0111i sagovornik ima izra\u017eenu distancu prema APZB-u, ali osje\u0107a bijes prema centru (Sarajevo), te ka\u017ee: \u201cTi [vlast BiH, vladaju\u0107e stranke na \u010delu BiH, privatnici koji su u dobrim odnosima sa vladaju\u0107om bo\u0161nja\u010dkom strankom SDA] sad koristi\u0161 one pogone i aparate iz 80-ih. Zna\u010di, to je na\u0161e, kladu\u0161ko, nije bitno ko je za koju poziciju, ti si sad do\u0161’o u autonoma\u0161ko gnijezdo… de napravi firmu, kad si mudonja, u Sarajevu…\u201d (mu\u0161karac, mla\u0111e dobi). Za ovaj narativ, Agrokomerc je fabrika zahvaljuju\u0107i kojoj je \u017eivot u Kladu\u0161i nekada <\/em>bio dobar, ali ne nu\u017eno sjajan i koji se danas uglavnom koristi za manipulaciju stanovni\u0161tva od strane partija na vlasti, kroz pri\u010de o \u2018revitalizaciji\u2019.[23]<\/sup><\/a><\/p>\n

Sje\u0107anje na rat u Velikoj Kladu\u0161i 1993.\u20131995. ne uklapa se u potpunosti u postoje\u0107a tri kolektivna nacionalna narativa BiH kojima se reprezentira rat u ovoj zemlji, ali se gradi u odnosu na njih. Ovo sje\u0107anje tvori specifi\u010dne narative za Veliku Kladu\u0161u: narativ Narodne odbrane i narativ Petog korpusa, te jedan poku\u0161aj neopredijeljenog narativa. Narativ Narodne odbrane poti\u010de iz politi\u010dkog programa APZB-a, insistira na neophodnosti odvajanja od Armije BiH kako bi Velika Kladu\u0161a opstala u ratu. Narativ Petog korpusa proisti\u010de jednim dijelom iz bo\u0161nja\u010dkog nacionalnog narativa o ratu u BiH 90-ih, i rat i podjelu u Velikoj Kladu\u0161i karakteri\u0161e kao posljedicu secesije i \u201csaradnje sa neprijateljem\u201d. Ono \u0161to smo nazvali (djelomi\u010dno) neopredijeljenim narativom je usmjereno ka poku\u0161aju distanciranja od ova dva sukobljena narativa, iako sje\u0107anja na rat sagovornika\/ca iz ovog narativa ipak reflektuju politi\u010dke pozicije jednog od dva sukobljena narativa. U sljede\u0107em poglavlju \u0107emo predstaviti prakse sje\u0107anja na rat 1993.\u20131995. u Velikoj Kladu\u0161i, uklju\u010duju\u0107i obi\u010daje komemoracije doga\u0111aja i mjesta koja se vezuju za oba pomenuta narativa.<\/p>\n

Prakse komemoracije i kulture zaborava u Velikoj Kladu\u0161i<\/strong><\/h2>\n

Etnografija sje\u0107anja se, prema Teskiju i Climu, mo\u017ee predstaviti kategorijama pam\u0107enja, zaborava, rekonstrukcije, metamorfoze i posrednog sje\u0107anja. Svaka od njih \u010dini sastavni dio sje\u0107anja koje kreira na\u0161a svakodnevna iskustva i do\u017eivljaje doga\u0111aja i ljudi oko nas (Teski i Climo 1995: 1\u20134). Sje\u0107anje nije prizivanje, ve\u0107 je neprestani proces baziran na individualnom i grupnom razmi\u0161ljanju o sadr\u017eaju i zna\u010denju skora\u0161nje i davne pro\u0161losti, ono se de\u0161ava sada, te je u stalnoj korelaciji sa svojim potkategorijama. Nasuprot pam\u0107enju, \u0161to je, kako navode autori, najmanje izobli\u010dena vrsta sje\u0107anja, a odnosi se na proces povezivanja sa pro\u0161lo\u0161\u0107u, kategorija zaborava je u stalnoj relaciji sa sada\u0161njo\u0161\u0107u. Zaborav je u slu\u017ebi sada\u0161njosti, on joj daje zna\u010denje i, jednako kao \u0161to pam\u0107enje ima svoje otjelovljene mehanizme u vidu komemoracija koje su vremenski odre\u0111ene (primjera radi, nacionalni doga\u0111aji) i spomenika koji su prostorno odre\u0111eni, zaborav barata mehanizmom praznine, brisanja i pre\u0161u\u0107ivanja koje se otjelovljuje u jeziku, prostoru i vremenu.<\/p>\n

Svaka od ovih kategorija ima svoj specifi\u010dni oblik u odnosu na zajednicu ili skupinu ljudi na jednom prostoru. Kova\u010d termina \u201ckolektivno pam\u0107enje\u201d, Maurice Halbwacs, navodi da je svako li\u010dno sje\u0107anje pod uticajem grupnog, odnosno kolektivnog sje\u0107anja, te da njegova sadr\u017eina zavisi od specifi\u010dnosti grupa koje su odvojene u vremenu i prostoru. Po Halbwacsu, grupa konstrui\u0161e pam\u0107enje, a individua je \u201cuposlena\u201d na radu sje\u0107anja. Jan Assman u svojoj teoriji kulturolo\u0161kog pam\u0107enja uvodi institucije kao zna\u010dajan instrument rada sje\u0107anja. Kultura pam\u0107enja je svojevrsna institucija. To je sje\u0107anje koje je izva\u0111eno iz pro\u0161losti, ogoljeno i pohranjeno u simboli\u010dkom obliku. Primjer su muzeji, spomen-obilje\u017eja, sve ono \u0161to nas mo\u017ee pokrenuti da aktiviramo sje\u0107anja koja smo i sami ulo\u017eili u kreiranje tog otjelovljenja. Kulturolo\u0161ko pam\u0107enje je nerijetko ekstremno elitisti\u010dko, ono pripada onima koji imaju mo\u0107 u tom historijskom trenutku, onim \u201codabranim\u201d da stvaraju sje\u0107anja (Assman 2008: 109).<\/p>\n

Ovo poglavlje ima za cilj da predstavi mjesta i datume sje\u0107anja u Velikoj Kladu\u0161i, analiziraju\u0107i njihovu svrhu u procesu kreiranja identiteta zajednice, kolektivnog sje\u0107anja i njegovog odnosa sa zaboravom. Va\u017eno je napomenuti da kategoriju zaborava ne koristimo u smislu psiholo\u0161kog mehanizma potiskivanja traume, ve\u0107 kao politiku zaborava, onako kako je navode Teski i Climo, kao svjesni mehanizam potiskivanja sje\u0107anja: \u201czaborav mo\u017ee biti smi\u0161ljeni politi\u010dki akt, re-ispisivanje historije kako bi se dala potpora trenutnim odnosima mo\u0107i, te nametanje novih verzija historije od strane onih koji imaju mo\u0107\u201d (Teski i Climo 1995: 4). U ovom poglavlju je odgovor na pitanje kako se narativi u Velikoj Kladu\u0161i odr\u017eavaju, kako se institucionaliziraju i materijaliziraju? Kako uti\u010du\/djeluju na sje\u0107anja stanovnika\/ca \u2013 na bazi \u010dega ih stanovnici\/e prihvataju? Kakva je zvani\u010dna politika sje\u0107anja i kako se (potencijalno) mijenja kroz vrijeme?<\/p>\n

Datumi i mjesta sje\u0107anja<\/em><\/h3>\n

Dubrave[24]<\/sup><\/a> <\/u><\/h4>\n

Rasprostranjeni su na dvije strane. Kad stane\u0161 odozgo i u\u0111e\u0161 kroz kapiju, desna strana izgleda ve\u0107a nego lijeva, \u010dini ti se da ne vidi\u0161 kraj. \u201cTamo je Ned\u017eo, a tamo je mali Jasminin\u201d, napominje nam vodi\u010d. Ni\u0161ani nisu bijeli i \u0161picasti, o\u010dekivala sam da su svi jednaki, ali nisu. Vozili smo se skoro izvan grada do mjesta koje se navodi kao jedini spomen na stradale pripadnike Narodne odbrane. \u201cNisam mislila da je ovako daleko\u201d, govorim \u2013 \u201cnije to daleko\u201d, ka\u017ee (kao da nismo skupa do\u0161li). \u201cCesta vodi samo do tu, nema dalje, slijepi put, a lijevo od nje je jarak \u2013 granica sa Hrvatskom\u201d, primje\u0107ujem naglas. \u201cEno tamo, ona bazga ti je \u2013 hrvatska bazga\u201d, vodi\u010d potvr\u0111uje na\u0161u pretpostavku. Na ulazu je hr\u0111avi lim od nekada\u0161nje trafike. Tu se nekad sigurno prodavala svje\u017ea kafa, svje\u017ee vo\u0107e ili su se samo prijavljivali radnici. Ulazili bi kroz tu kapiju i odlazili lijevo prema ovim ostacima limenih valjaka. Iz tih valjaka se sigurno pu\u0161ilo ne\u0161to ili se ne\u0161to zamrzavalo. \u201cNe znam ni \u0161ta je to. Niko danas ne zna \u0161ta je to\u201d, mislim se, dok prilazim lijevom krilu gdje je ukopan Ned\u017eo. Svaka strana ima svoju malu kapiju sa jednakim natpisom: Udru\u017eenje porodica poginulih i nestalih pripadnika Narodne odbrane. \u201cNema ni godine kad su izginuli. Pa ni ne zna se koji je ovo rat\u201d, ka\u017eem. \u201cBit \u0107e\u201d, ka\u017ee nam on, umivaju\u0107i lice zrakom. <\/em><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Ako prvi put dolazite u Veliku Kladu\u0161u, podjela na \u201cBabine\u201d i \u201cDidove\u201d, odnosno pristalice politi\u010dkog programa Narodne odbrane, s jedne strane, i politi\u010dkog programa Petog korpusa, s druge strane, apsolutno vam ne\u0107e biti vidljiva. Nema podjele gradskih naselja, mjesta za izlazak, nema nikakvih obilje\u017eja koji ukazuju na ovaj \u201cme\u0111umuslimanski sukob\u201d, kako se uglavnom ozna\u010dava u literaturi o ratu u BiH. Nad gradom se uzdi\u017ee stara tvr\u0111ava, sa kulom, u kojoj je tokom rata bio smje\u0161ten \u0161tab Narodne odbrane APZB, i sam Fikret Abdi\u0107. Danas, ne postoji nijedno obilje\u017eje koje ukazuje na to. U Starom gradu je restoran, popularna destinacija za vjen\u010danja i ostale proslave. U centru grada je jo\u0161 uvijek zgrada robne ku\u0107e Agrokomerc \u2013 ali, osim logotipa na fasadi, u prodavnici nema ni\u010dega \u0161to bi podsje\u0107alo na nekada\u0161njeg giganta. Ina\u010de, jedan dio fabri\u010dkih hala nalazi se na ulazu u grad, ali su i one prazne, avetinjski puste. Hale u ruralnim podru\u010djima op\u0107ine uglavnom prepoznaje samo domicilno stanovni\u0161tvo imaju\u0107i pri\u010du za svaku od njih. Pri\u010de o halama daju podatke \u0161ta se u njima proizvodilo, ko je poznat radio na kojoj od lokacija, te ko ih je, tijekom i nakon rata, pokrao. Prekoputa robne ku\u0107e u samom centru grada nalazi se gradska d\u017eamija. U dvori\u0161tu d\u017eamije stoji spomenik palim borcima Armije BiH.<\/p>\n

Tako\u0111er, u centru grada je i veliki park \u2013 u parku spomenici palim borcima NOB-a, od prije posljednjeg rata. Nisu polomljeni, i\u017evrljani, \u0161to je neobi\u010dno za dana\u0161nje vrijeme. Ulice u gradu nose \u2018predratna\u2019 imena \u2013 glavna ulica je ulica Mar\u0161ala Tita. Dan op\u0107ine Velika Kladu\u0161a je 23. februar, odnosno dan kada je 1942. godine op\u0161tina prvi put oslobo\u0111ena.[25]<\/sup><\/a> Ovog datuma u organizaciji Op\u0107inskog vije\u0107a i uprave Velike Kladu\u0161e zajedno sa Udru\u017eenjem gra\u0111ana \u201cJosip Broz Tito\u201d pola\u017eu se vijenci i cvije\u0107e na spomen-plo\u010du \u201cIbrahima Mr\u017eljaka u naselju Zagrad\u201d. Ibrahim Mr\u017eljak Mali (1924.-1944.) je jedan od narodnih heroja SFR Jugoslavije, progla\u0161en Ordenom narodnog heroja[26]<\/a> 24. jula 1953. g. koji je bio pripadnik Osme kraji\u0161ke muslimanske udarne brigade, koja je bila vojna jedinica\u00a0Narodnooslobodila\u010dke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije<\/a>.\u00a0[27]<\/a> Isto tako se posje\u0107uje centralni spomenik u Gradskom parku, Centar za kulturu i obrazovanje \u201cZuhdija \u017dali\u0107\u201d i spomen-obilje\u017eje \u201cZuhdija \u017dali\u0107\u201d u Polju. Zuhdija \u017dali\u0107 je bio pripadnik 13. proleterske brigade “Rade Kon\u010dar” i 1. proleterske divizije koja je u\u010destvovala u osloba\u0111anju velikog dijela Bosne i Hercegovine (kasnije i Crne Gore i Srbije) za vrijeme Narodnooslobodila\u010dkog rata 1941.-45.g.[28]<\/a> U okviru programa obilje\u017eavanja ovog datuma u svim velikokladu\u0161kim osnovnim \u0161kolama se odr\u017eava \u201cHistorijski sat na temu \u201823. februar 1942. godine \u2013 Dan oslobo\u0111enja Op\u0107ine Velika Kladu\u0161a\u2019\u201d (Op\u0107ina Velika Kladu\u0161a 2013). Dan sje\u0107anja na poginule pripadnike Petog korpusa u ratu u Velikoj Kladu\u0161i obilje\u017eava se na Dan \u0161ehida, drugi dan Ramazanskog bajrama, polaganjem vijenca i u\u010denjem Fatihe ispred centralne gradske d\u017eamije, kao \u0161to je praksa bo\u0161nja\u010dkog nacionalnog narativa, koja se vezuje za obilje\u017eavanje sje\u0107anja na protekli rat u BiH.<\/p>\n

Mjesto sje\u0107anja na rat za pripadnike Narodne odbrane je mezarje Dubrave, mjesto gdje su sahranjeni pripadnici Narodne odbrane. Inicijativa za osnivanje mezarja Dubrave pokrenuta je nakon rata jer su brojne \u017ertve sahranjene na teritoriji Hrvatske, a udru\u017eenja, kao \u0161to je Udru\u017eenje porodica poginulih i nestalih pripadnika Narodne odbrane, te stranka Demokratske narodne zajednice, osniva, odr\u017eava i nekoliko puta posje\u0107uje ovo mjesto u znak sje\u0107anja. Centralni datum sje\u0107anja na rat u Velikoj Kladu\u0161i za pripadnike Narodne odbrane je 10. decembar, koji se naziva \u201cDan sje\u0107anja na poginule pripadnike APZB\u201d, koji je ujedno i datum obilje\u017eavanja Me\u0111unarodnog dana ljudskih prava. Na ovaj dan predstavnici Udru\u017eenja porodica poginulih i nestalih pripadnika Narodne odbrane posje\u0107uju mezarje \u201cDubrave\u201d nagla\u0161avaju\u0107i da sve ove godine traje borba za ostvarivanje prava porodica i pripadnika Narodne odbrane, jer su diskriminirani i obespravljeni u odnosu na sve druge u\u010desnike rata (Reprezent, 2014). Osim 10. decembra, ne postoje drugi datumi sje\u0107anja na rat za pripadnike NO-a. Tako\u0111er, ne obilje\u017eavaju se ni datumi koji bi mogli biti zna\u010dajni za istoriju AZPB-a, a koje na\u0161i sagovornici i sagovornice spominju: datum progla\u0161enja APZB-a, 27. septembar 1993. godine; \u201cPad prve Autonomije\u201d u avgustu 1994. i \u201cPad druge Autonomije\u201d 7. avgusta 1995. Iako se sje\u0107aju ovih datuma, oni ih ne obilje\u017eavaju, niti su oni i\u010dim obilje\u017eeni u javnom prostoru.<\/p>\n

Ova ti\u0161ina, odnosno politika zaboravljanja rata 1993.\u20131995., te odluka da se u javnom prostoru ne obilje\u017eava rat nije slu\u010dajna; dio je politi\u010dkih programa partija koje ba\u0161tine ideju politi\u010dkog programa APZB-a. Neposredno nakon rata, pa sve do 2000. godine, dok je na vlasti bila Stranka demokratske akcije, dominantni bo\u0161nja\u010dki nacionalisti\u010dki narativ bio je izrazito vidljiv u gradu. Tako se, na primjer, centralna ulica u gradu zvala ulicom Izeta Nani\u0107a, komandanta Bu\u017eimske brigade u sklopu Petog korpusa. Bu\u017eimska formacija je jedna od najozlogla\u0161enijih u sje\u0107anjima i pam\u0107enjima tada\u0161njih simpatizera APZB-a, iako komandanta Nani\u0107a ne poistovje\u0107uju sa \u201cspecijalnim formacijama\u201d [uglavnom paravojne formacije koje su razne strane u sukobima osnivale za poslove zatvaranja i mu\u010denja zatvorenika]. Danas su aktuelne optu\u017enice protiv pripadnika 505. brigade zbog zlo\u010dina po\u010dinjenih nad civilnim stanovni\u0161tvom Velike Kladu\u0161e. Zvani\u010dan dan op\u0161tine bio je 7. avgust, kojim se obilje\u017eavalo \u201coslobo\u0111enje\u201d Velike Kladu\u0161e, 1995. godine, odnosno njen \u201cdrugi pad\u201d u narativu Narodne odbrane. I danas, kako navode neki sagovornici, pristalice narativa Petog korpusa obilje\u017eavaju ovaj datum.<\/p>\n

Ipak, po osnivanju DNZ-a i dolasku na vlast 2000. godine, sve \u0161to bi podsje\u0107alo na rat 90-ih, te \u0161to bi izazivalo potencijalnu netrpeljivost me\u0111u stanovni\u0161tvom, polako se institucionalno bri\u0161e. Politike zaborava postaju zvani\u010dne \u2013 sva obilje\u017eja rata, bilo kog od dva dominantna narativa, uklanjaju se iz javnog prostora zajednice, osim pomenutog spomenika palim borcima kod gradske d\u017eamije. Mijenjaju se nazivi ulica \u2013 Izet Nani\u0107 ustupa mjesto Mar\u0161alu Titu u centru grada.[29]<\/sup><\/a> Sagovornik pristalica narativa Petog korpusa se prisje\u0107a situacije u jednoj lokalnoj \u0161koli: \u201cU nas su bile slike svih \u0161ehida u \u0161koli. … Kad je prvi put preuzeta vlast od strane Fikreta Abdi\u0107a, i najavio se na\u010delnik da \u0107e posjetiti \u0161kolu i on je to snimo. To je bilo izme\u0111u \u0161ehidskih porodica i njega, bila su prepucavanja, i ba\u0161 bilo je, sve se \u017eestoko zakuhalo. I nema toga. … Sklonjeno je.\u201d (mu\u0161karac, srednjih godina). Tako je jedan od sagovornika, pristalica narativa Narodne odbrane, koji je u\u010destvovao u kreiranju op\u0107inskih politika u Velikoj Kladu\u0161i u tom periodu, naveo: \u201cMi nismo ni\u0161ta, ama ni\u0161ta \u0161to je vezano za rat, a \u0161to bi se moglo nekom zamjeriti, \u017eeljeli isticati. Kontra strana [narativ Petog korpusa, prim. autorica] je imala, 7. august je bio Dan op\u0107ine, a znate da je tad u izbjegli\u0161tvo oti\u0161lo 30.000 ljudi. Mi smo taj datum poni\u0161tili i vratili 23. februar [dan oslobo\u0111enja Velike Kladu\u0161e 1942. g., prim. autorica] koji nikom ne smeta\u2026 Isto tako, nazivi ulica, vodili smo se predratnim nazivima, ili nekim geografskim toponimima.\u201d (mu\u0161karac, srednjih godina).<\/p>\n

Inicijativa osnivanja zajedni\u010dkog spomenika stradanja \u017ertvama rata obje suprotstavljene strane nije nikad za\u017eivjela. Ona se pominje tek u narativima pristalica narativa Narodne odbrane kao neuspjela zbog blokiranja SDA. \u201cTa inicijativa nije imala razumijevanja sa ove druge politi\u010dke strane, sa strane SDA i ovih koji okupljaju pripadnike Armije BiH, oni su smatrali da ne mogu pod istu kapu i jedni i drugi. Iako su to, po meni, evo vrijeme je pokazalo i tek \u0107e pokazati, to su \u017ertve, i jedni i drugi, suludih politika, i ludih politi\u010dara, … a dakle ne vrije\u0111aju\u0107i ni jedne ni druge kad ovo ka\u017eem i ne sumnjaju\u0107i u \u010destitost \u017ertve, ni jednih, ni drugih.\u201d (mu\u0161karac, srednjih godina).<\/p>\n

Kada pitamo sagovornike o njihovim praksama obilje\u017eavanja sje\u0107anja na rat 90-ih, oni ih uglavnom ve\u017eu za lokacije li\u010dnih stradanja, gubitaka, koji su nerijetko udaljeni od urbanog jezgra grada i ni\u010dim obilje\u017eeni sem narativom sagovornika. Tako na\u0161 sagovornik, tada\u0161nji pripadnik vojske Narodne odbrane, navodi: \u201cMeni je najja\u010da asocijacija na rat moje rodno mjesto gdje sam ja i zarobljen. Ja sam zarobljen bukvalno na svom komadu zemlje, bukvalno je to moja zemlja i kad god sam dakle gore, to brdo gore iznad ku\u0107e N.A., je asocijacija na to… i ja sam nekoliko puta sam obilazio ta mjesta.\u201d (mu\u0161karac, srednjih godina). <\/a><\/p>\n

Sagovornici istra\u017eivanja navode da je u godinama neposredno nakon rata podijeljenost izme\u0111u narativa pristalica politi\u010dkih programa Narodne odbrane i Petog korpusa bila izra\u017eenija u javnom prostoru. No, vremenom se jaz smanjivao. Ipak, na\u0161i sagovornici isti\u010du da i dalje postoji nepovjerenje i nedostatak \u017eelje da se razlike prevazi\u0111u, posebno u svakodnevnom \u017eivotu. Sagovornik koji je bio pripadnik Petog korpusa i \u010dlan SDA nagla\u0161ava da sukob postoji, \u201cne u tom javnom \u017eivotu, nego kroz papire, gdje mo\u017ee uvijek da te zavla\u010di, da te provocira.\u201d (mu\u0161karac, srednjih godina). Sagovornica \u010diji bi se stavovi mogli svrstati u neopredijeljeni narativ navodi kako su najgore prolazila \u201cnjihova\u201d djeca, prisje\u0107aju\u0107i se neprijatnosti koje je njeno dijete do\u017eivljavalo u \u0161koli. Majka je uo\u010dila da je dijete neraspolo\u017eeno, \u201cPa \u0161ta je bilo? \u2018Pa uvijek svi dobijaju paketi\u0107e, a ja nikad.\u2019 (…) Dugo vremena je bilo \u2018jel sam babin il sam didov\u2019? Otac od mog supruga je tada bio \u017eiv, ja ka\u017eem: \u2018Ti si i babin i didov, ima\u0161 svog babu D. i svog didu E.\u2019. Al\u2019 ne, ima tamo neki \u2018babo\u2019 i neki \u2018dido\u2019, ali njihov nisi, du\u0161o, ne pripada\u0161 njima ni po kom osnovu i njihov ne mo\u017ee\u0161 bit\u2019.\u201d (\u017eena, srednjih godina).<\/p>\n

O ti\u0161inama svakodnevnih razgovora<\/strong><\/h2>\n

Veliki broj istra\u017eivanja u oblasti sje\u0107anja se specifi\u010dno fokusirao na mogu\u0107nost ili nemogu\u0107nost artikulisanja sje\u0107anja na pro\u017eivljene traume, dok je manje istra\u017eivanja fokusirano na sje\u0107anja na rat i traume koja se pre\u0161u\u0107uju, za koje nema artikulacije, koje se izra\u017eavaju kroz ti\u0161ine. Ti\u0161ine nam, jednako kao i trauma, pokazuju modalitet stanja u kojem je naracija u dru\u0161tvenom okru\u017eenju mogu\u0107a ili nemogu\u0107a. Trauma se mo\u017ee okarakterisati kao potpuno privatno i krajnje nedjeljivo, nepri\u010dljivo iskustvo (Arendt i Scarry u Edkins 2003: 45): \u201cJezik postaje neobi\u010dan ili fantasti\u010dan, sje\u0107anje iskrivljeno \u2013 \u017ertve \u010desto vide sebe kao krivce za svoju bol, a u takvim trenucima dru\u0161tvene smrti, pripovijedanje je sve osim stalo.\u201d (Ibid: 46)<\/p>\n

Narativi stanovni\u0161tva u Velikoj Kladu\u0161i su pro\u017eeti ti\u0161inom i prazninama, koje su najprisutnije u odnosu na pitanje do koje mjere sukobljeni narativi uti\u010du danas na svakodnevni \u017eivot u Velikoj Kladu\u0161i. Ispitanici \u010desto govore: \u201cNe znam \u0161ta da vam ka\u017eem\u201d. Vrijeme u Velikoj Kladu\u0161i kao da je stalo 29. septembra 1993., kada je osnovana Autonomna pokrajina Zapadna Bosna. O ovom danu se ne govori mnogo, a na\u0161i sagovornici i sagovornice \u0107ute ili ga nerado pominju.<\/p>\n

Ti\u0161ine se pojavljuju u sje\u0107anjima na\u0161ih sagovornika\/ca na razli\u010ditim mjestima i dosta zavise od pozicije koju su imali tokom rata. Civili, odnosno naj\u010de\u0161\u0107e \u017eene i oni\/e koji\/e su bili djeca u tom periodu, u svojim sje\u0107anjima na rat gotovo nikada ne spominju zvani\u010dne datume ili doga\u0111aje (npr. progla\u0161enje APZB) kao ne\u0161to \u0161to pamte. Njihova sje\u0107anja vezana su za vrlo li\u010dna iskustva \u2013 poro\u0111aj tokom granatiranja grada; odlazak po vodu tokom policijskog \u010dasa; \u201ckada je otac ostao u Bu\u017eimu\u201d, \u201ckada je sin oti\u0161ao u vojsku\u201d, \u201ckada je ubijen policajac\u201d ili \u201ckad su se odvojile vojske\u201d. Ve\u0107ina njih je vezana za ono \u0161to je u istra\u017eivanju odre\u0111eno kao neopredijeljeni narativ, i imaju potrebu da naglase svoju distanciranost u odnosu na dva sukobljena narativa. Tako\u0111er, gotovo svi\/e nagla\u0161avaju da nisu \u201cnigdje bje\u017eali\u201d, aludiraju\u0107i na dva izbjegli\u0161tva 1994. i 1995. Kao da time dodatno distanciraju sebe od zvani\u010dnih ideologija (nisu ni \u2018Babini\u2019 ni \u2018Didovi\u2019), ali daju i legitimitet svojim sje\u0107anjima, jer su bili tu, svjedo\u010dili doga\u0111ajima koji su se de\u0161avali u Kladu\u0161i.<\/p>\n

Oni koji su bili aktivni u ratu, odnosno bili u vojskama, svoja sje\u0107anja ne pre\u0161u\u0107uju, ve\u0107 izravno vezuju za zvani\u010dne narative i doga\u0111aje \u2013 jasnije se sje\u0107aju po\u010detka rata, radni\u010dkih mitinga i sastanaka, progla\u0161enja APZB-a, nagla\u0161avaju solidarnost prema svom narodu za vrijeme rata, jasnije ozna\u010davaju neprijatelja<\/em> (pojmovima koji u tom specifi\u010dnom kontekstu imaju pogrdna zna\u010denja: \u201cautonoma\u0161\u201d, \u201cBu\u017eimljani\u201d, \u201cBabini\u201d, \u201ckorpusovci\u201d itd.).[30]<\/sup><\/a> Borci Narodne odbrane spominju fetvu Islamske zajednice izdatu po\u010detkom rata, kao jedan od bolnijih doga\u0111aja kojih se sje\u0107aju iz tog perioda. Tako\u0111er, me\u0111u sagovornicima koji su bili pristalice politi\u010dkog programa APZB-a, sje\u0107anje na izbjegli\u0161tvo je upe\u010datljivo \u2013 govore o njemu kao o jednom od najgorih iskustava tokom rata, kada im je postalo jasno da su \u201costavljeni od svih\u201d \u2013 i od vlasti u Sarajevu (centra) i od me\u0111unarodne zajednice. Opisuju vi\u0161ednevno spavanje na otvorenom, dane bez hrane i vode, prelazak u proizvodne hale opusto\u0161enog pogona Agrokomerca u Hrvatskoj, u kojima su bili \u201codvojeni dekama\u201d jedni od drugih.<\/p>\n

Na\u0161i sagovornici u Velikoj Kladu\u0161i pri\u010dali su nam o nasilju koje su pre\u017eivjeli oni li\u010dno, ili neko njima blizak, kao dio svojih sje\u0107anja na rat. Kada govore o nasilju, neki koriste pasivni vid \u201cto se tuklo\u201d ili \u201cbilo je pritiska\u201d, ali ima i primjera detaljnih sje\u0107anja o tome kako je bombardovan grad, kako je sagovornik ranjen, kako se sahranjivalo dijete, kako je bliska osoba mu\u010dena u zarobljeni\u0161tvu. Pripadnik Narodne odbrane ka\u017ee: \u201cNa tre\u0107em koraku osjetim jo\u0161 jednom da me pogodio, u drugu nogu. Dere se on: \u2018Evo jo\u0161 jednog, vide kako je pao\u2019, \u2018Tekbir, Allahu ekber\u2019, a ja le\u017eim i gledam u njega (pauza).\u201d (mu\u0161karac, srednjih godina). Pripadnik Petog korpusa se sje\u0107a zarobljeni\u0161tva svog oca: \u201cBio je [otac, prim. autorice] puno bijen, tamo gdje su ga zarobili, od strane Narodne odbrane, Fikretove vojske, taj \u0161to ga je tuko sad \u017eivi u Americi, tuko ga je neki … pi\u0161toljem, 762, bio je sav kvav.\u201d (mu\u0161karac, srednjih godina).<\/p>\n

Izbjegavanje razgovora o nekim temama, ili njihovo neimenovanje, manifestacije su ti\u0161ine kojom je okru\u017eeno sje\u0107anje na rat u Kladu\u0161i, i zastupljeno je u oba narativa. Neki sagovornici nisu uop\u0161te \u017eeljeli da govore o ratu ili su odmah prelazili na temu dana\u0161njice, nagla\u0161avaju\u0107i: \u201c(\u2026) bilo je stra\u0161no, ne znaju u Bosni \u0161ta je rat, najgori je bio kod nas\u201d i \u201cratni period tek danas pre\u017eivljavam\u201d. \u010cesto se u razgovorima spominju \u201coni tamo\u201d ili \u201coni gore\u201d, bez jasne odrednice o kome je zapravo rije\u010d. Kao da nam se, kao nekima koji dolaze iz vana, sa oprezom, serviraju parampar\u010dadi izlomljenog jezika na dekodiranje.<\/p>\n

Ti\u0161ina u odnosu na period rata je protkana svojevrsnim strahom ili se samo strah nagla\u0161ava iz tog perioda. Jedna ispitanica ka\u017ee: \u201cbilo nas je strah\u201d i tu prekida narativ bez pominjanja ko je izazivao strah, \u010dega su se bojali, pa nastavlja: \u201cpretrpjeli smo stra\u0161an strah\u201d (\u017eena, srednjih godina). Ovaj mehanizam neimenovanja se posebno o\u010dituje pri pominjanju \u010dlanova porodice koji su bili u vojsci ili zarobljeni\u0161tvu, posebno u neopredijeljenim narativima, i razgovorima sa \u017eenama: \u201cDevedesetih, bili su moja bra\u0107a, svi su bili u ratu.. Ah… Ne znam \u0161ta da pri\u010dam…\u201d, dok druga pak ispitanica kroz cijeli narativ pominje supruga koji je bio u zarobljeni\u0161tvu i brata u vojsci, ali se iz cijelog razgovora niti na jednom mjestu ne da naslutiti u kojoj vojsci ili u kojem izbjegli\u0161tvu. Mu\u017e je \u201cpro\u0161ao zatvorsku torturu (…) meni je to bilo najdrasti\u010dnije, to misliti, gdje su mi bra\u0107a, \u0161ta sad, \u0161ta \u0107e se desiti\u201d (\u017eena, srednjih godina). Nijedna od na\u0161ih sagovornica ne pominje silovanje kao taktiku u ratu koju nailazimo u nekoliko optu\u017enica i presuda Suda BiH za rat u Velikoj Kladu\u0161i (pogledati dalje izvje\u0161taje OSCE 2013, U\u010danbali\u0107 2015, Detektor 2016).<\/p>\n

Jedna od tema o kojoj se u Kladu\u0161i ne govori jeste stigma koju njeni gra\u0111ani nose, posebno u odnosu na ostatak BiH. Nakon rata, svi koji su dolazili iz Velike Kladu\u0161e u Banjaluku, Biha\u0107, Mostar, Sarajevo, bili su etiketirani isklju\u010divo kao \u201cBabini\u201d, odnosno kao \u201cizdajnici\u201d, bez obzira koju su stranu podr\u017eavali. Podjela na \u201cBabine\u201d i \u201cDidove\u201d bila je, i jo\u0161 uvijek je najvidljivija u samoj Kladu\u0161i, me\u0111utim ne i \u0161irom BiH. Jedan sagovornik se sje\u0107a reakcija svojih kolega sa studija u Banjaluci: \u201c… kada ka\u017ee\u0161 da si iz Velike Kladu\u0161e, na neki na\u010din te ljudi vedrije gledaju, ispituju o onome \u0161to je bilo, i naravno \u010desto pod pretpostavkom da ste iz autonoma\u0161kih ku\u0107a, kako bi se to reklo (smijeh).\u201d S druge strane, on je svoje porijeklo iz Velike Kladu\u0161e krio u Sarajevu i Biha\u0107u: \u201c… izbjegavao sam da ka\u017eem odakle sam. \u2026 Kad ka\u017eem da sam iz Velike Kladu\u0161e, stane se tu dok se bolje ne upoznam sa ljudima, pa onda se krenemo \u0161aliti o tim stvarima, ali ina\u010de nema one reakcije kao u Banjaluci.\u201d (mu\u0161karac, mla\u0111e dobi).<\/p>\n

Treba imati u vidu da su pripadnici Narodne odbrane stigmatizirani i kroz sistemski zakonodavni okvir FBiH. Suo\u010deni sa prezirom i potpunom marginalizacijom unutar bo\u0161nja\u010dkog nacionalnog narativa, borci Narodne odbrane nisu mogli biti sahranjeni kao \u2018\u0161ehidi\u2019 (\u010demu je umnogome doprinijela i fetva Islamske zajednice BiH donesena po\u010detkom rata). Demobilisani borci Narodne odbrane nisu mogli da ostvare razna socijalna prava koja su bila zagarantovana borcima Petog korpusa, odnosno Armije RBiH.[31]<\/sup><\/a> Djeca poginulih pripadnika Narodne odbrane tako\u0111er nisu ni pribli\u017eno imala isti tretman kao djeca \u0161ehida poginulih boraca Petog korpusa (vid. Nadarevi\u0107 2014). Mla\u0111i sagovornici se sje\u0107aju postratnog straha od osvete: \u201c(\u2026) nekih prvih mjeseci odmah poslje rata, sje\u0107am se najvi\u0161e po ogromnim sijelima, jer su ljudi mislili da \u0107e biti neke osvete, da \u0107e neko dolaziti po ku\u0107ama da ih mu\u010di ili \u0161ta ja znam. I bio je dogovor da u selu svaku no\u0107 ide po 20-30 ljudi da se dr\u017ee zajedno ljudi (\u2026) Trajalo je jako kratko, mo\u017eda ni godinu dana, i onda je \u017eivot krenuo nekim normalnijim tokom\u201d (mu\u0161karac, mla\u0111e dobi). Tako\u0111er se prisje\u0107aju situacija iz \u0161kolskih dana, gdje im je kroz obrazovni program bio \u201cnametan\u201d narativ Petog korpusa, iako je porodica podr\u017eavala narativ Narodne odbrane: \u201cdobio sam jednu pjesmu da recitujem o nekom borcu, iz Petog korpusa, Izet Nani\u0107, ne znam ko je bio … i stari mi je zabranio da idem na tu sekciju vi\u0161e (smijeh) iz prostog razloga \u0161to se govori o ratu.\u201d<\/p>\n

Kroz oba narativa, sje\u0107anje na rat je sli\u010dno u tome \u0161to se svi kao stanovnici porijeklom iz Velike Kladu\u0161e osje\u0107aju stigmatiziranim u odnosu na ostatak BiH. Tako\u0111er, civili se sje\u0107aju rata kroz li\u010dne do\u017eivljaje, dok biv\u0161i vojnici imaju sje\u0107anja na specifi\u010dne istorijske datume i rezultate politi\u010dkih previranja. Sje\u0107anje na rat 1993.\u20131995. u Velikoj Kladu\u0161i nije izra\u017eeno kroz specifi\u010dne datume kada se organizuju javne komemoracije, \u0161to je jednim dijelom i posljedica politi\u010dkog programa jedne od sukobljenih strana koja javno poziva na zaborav.<\/p>\n

Politike budu\u0107nosti<\/strong><\/h2>\n

U ovom istra\u017eivanju do\u0161li smo do zaklju\u010dka da se sje\u0107anje na rat u Velikoj Kladu\u0161i 1993.\u20131995. ne uklapa u potpunosti u postoje\u0107a tri kolektivna nacionalna narativa BiH, ve\u0107 se gradi na osnovu specifi\u010dnih lokalnih narativa: narativa Narodne odbrane i narativa Petog korpusa. Narativ Narodne odbrane insistira na tome da je osnivanje APZB-a bilo neophodno kako bi se Velika Kladu\u0161a \u201csa\u010duvala\u201d od sudbine jo\u0161 jedne \u201cSrebrenice\u201d, ali se zasniva i na viktimizaciji Kladu\u0161\u010dana u odnosu prema Sarajevu i ostatku BiH. Narativ Petog korpusa je uronjen dobrim dijelom u bo\u0161nja\u010dki nacionalni narativ o ratu u BiH 90-ih, te kao takav rat u Velikoj Kladu\u0161i tuma\u010di kao posljedicu secesije i \u201csaradnje sa neprijateljem\u201d \u0161to je dovelo do podjele Velike Kladu\u0161e. Uo\u010dili smo tako\u0111er i jedan potencijalno druga\u010diji (alternativni) narativ usmjeren ka poku\u0161aju distanciranja od ova dva sukobljena narativa, dokazivanju da se ne prise\u017ee ni jednom od politi\u010dkih programa sukobljenih narativa. Me\u0111utim, sje\u0107anja na rat ovih sagovornika\/ca ipak reflektuju politi\u010dke pozicije jednog od ova dva sukobljena narativa.<\/p>\n

Iako se podijeljeni narativi u Velikoj Kladu\u0161i ne oslikavaju po zgradama, ulicama, natpisima, oni danas ipak \u017eive i tkaju se u sje\u0107anjima na\u0161ih sagovornika i sagovornica kao odraz suprotstavljenih strana iz rata 1993.\u20131995. godine. Me\u0111utim, ako prihvatamo da su narativi fluidni, da se iz dana u dan osporavaju, da isplivavaju mnogostruke mre\u017ee mo\u0107i i nejednakosti, isto tako vjerujemo da je na\u0161e istra\u017eivanje tek jedna fotografija me\u0111usobnog odnosa sukobljenih narativa u Velikoj Kladu\u0161i, te da \u0107e se ti odnosi nastaviti mijenjati, kao \u0161to su se mijenjali i do sada. U na\u0161im zavr\u0161nim pitanjima problematizujemo kako bi ti sukobljeni narativi mogli uticati na budu\u0107nost Velike Kladu\u0161e, na tkivo same zajednice, me\u0111usobne odnose njenih gra\u0111anki i gra\u0111ana, tj. na koji na\u010din sje\u0107anja na rat u Velikoj Kladu\u0161i danas mogu imati uticaja na mir i su\u017eivot u Velikoj Kladu\u0161i sutra.<\/p>\n

Poruke politi\u010dke ideologije iza koje stoje stranke koje su trenutno na vlasti u Kladu\u0161i (DNZ i Laburisti) jeste da je klju\u010d uspjeha Velike Kladu\u0161e u opra\u0161tanju i zajedni\u010dkom budu\u0107em \u017eivotu, da treba okrenuti novi list, ne sje\u0107ati se i ne spominjati pro\u0161lost, ve\u0107 se okrenuti prema budu\u0107nosti. Narativ pristalica Narodne odbrane je vi\u0161e utemeljen na onom \u0161to bi Teski i Climo u jednom od pet putanja do etnografije sje\u0107anja nazvali \u201czaboravljanje\u201d da bi se oprostilo (Teski i Climo 1995: 4), kao \u0161to Fikret Abdi\u0107 u svojoj predizbornoj kampanji ka\u017ee: \u201cOpra\u0161taju\u0107i drugima, vi osloba\u0111ate sebe i vi osloba\u0111ate mene!\u201d[32]<\/sup><\/a> Me\u0111utim, ne bismo mogli re\u0107i da je ovo zaboravljanje doga\u0111aja iz rata i samog sukoba ono \u0161to Anderson zove \u201ckolektivnom amnezijom\u201d (Anderson 1991), jer to nisu planirana zaboravljanja, ve\u0107 puno vi\u0161e \u201cmoderna pam\u0107enja\u201d gdje se iz svjesnosti o \u0161teti konfliktne pro\u0161losti ista ostavlja po strani (Gillis 2006: 178).<\/p>\n

Danas je Velika Kladu\u0161a jedna od op\u0161tina sa najmanjim brojem zaposlenih u BiH, \u0161to je prije rata bilo nezamislivo. U takvoj situaciji, insistiranje na nostalgiji, nekada\u0161njoj mo\u0107i Agrokomerca i mogu\u0107nostima njegove revitalizacije \u2013 \u0161to je prisutno u narativu Narodne odbrane; te insistiranje na \u201cizdaji\u201d, \u201cmahnitosti\u201d karakteristi\u010dno za narativ Petog korpusa samo jo\u0161 vi\u0161e gura Veliku Kladu\u0161u na margine bosanskohercegova\u010dkog dru\u0161tva. Ipak, postoje naznake da se proces pomirenja i otvaranje dijaloga izme\u0111u dvije sukobljene strane de\u0161ava neposredno, bez puno uticaja sa strane. Jedan sagovornik tako pravi pregled procesa pomirenja od kraja rata do danas: \u201c… [na po\u010detku] bilo je tu sva\u0161ta, bilo je tu\u010da, sva\u0111a, jedni na druge, … me\u0111utim sad, dosta se toga izmirilo, dru\u017ei se, … obi\u010dan narod se vratio jedan drugome\u2026 na jednoj strani je bio jedan brat, na drugoj je bio drugi, nema \u0161ta, zajedno se mora \u017eivjet.\u201d (mu\u0161karac, srednjih godina). Drugi sagovornik, pripadnik Petog korpusa, nagovje\u0161tava da ovaj narativ ostaje \u010dvr\u0161\u0107e ukopan u stavu da pomirenje zahtijeva priznavanje \u201ckrivice\u201d od strane Narodne odbrane: <\/em>\u201c\u2026 i mi smo organizovali to dru\u017eenje i oti\u0161li na Dubrave, na to mezarje gdje su ovi poginuli autonoma\u0161i\u2026 prou\u010dili Fatihu, polo\u017eili cvije\u0107e, onda smo do\u0161li ovdje gdje su na\u0161i, isto prou\u010dili Fatihu, polo\u017eili cvije\u0107e, tu je bilo i Srba i Hrvata, i svega. To je nai\u0161lo kod devedeset posto ljudi na odobravanje, e sad ima jedan dio koji ka\u017eu \u2018Vi ste \u010detnici, vi ste izdajice\u2019\u201d (mu\u0161karac, srednjih godina).<\/p>\n

Paloma Aguilar Fernandez, koja se bavi pitanjem amnezije nakon \u0160panskog gra\u0111anskog rata, navodi da je zaborav bio posljedica obostranog dogovora nekada\u0161njih sukobljenih strana, kako bi dru\u0161tvo moglo da krene dalje (Aguilar Fernandez 2002). Istovremeno, ona navodi primjere postkonfliktnih dru\u0161tava, kao \u0161to je slu\u010daj biv\u0161e Jugoslavije, u kojima se insistira upravo na suprotnom \u2013 zaborav onoga \u201c\u0161ta su nam uradili\u201d ne dolazi u obzir. Time se kolektivno sje\u0107anje instrumentalizuje kao perpetuum mobile<\/em> za dalje sukobe. Me\u0111utim, Velika Kladu\u0161a je zajednica u kojoj nosioci jednog od sukobljenih narativa promovi\u0161u politiku zaborava na rat 1993.\u20131995. kao dio svog politi\u010dkog programa. Dakle, kada je rije\u010d o Kladu\u0161i, moramo se baviti i kulturom zaboravljanja. Jedan od mogu\u0107ih razloga za forsiranje zaborava je i poku\u0161aj da se izbjegne novi sukob, odnosno otvore neka stara pitanja i kontroverze. Me\u0111utim, zaborav, ili amnezija, mo\u017ee imati dvostruke efekte \u2013 \u201cnekada je ono o \u010demu se \u0107uti opasnije od onoga o \u010demu se pri\u010da\u201d (Aguilar Fernandez 2002: 17). Amnezija mo\u017ee omogu\u0107iti dru\u0161tvu koje je pro\u0161lo kroz konflikt da krene dalje. Me\u0111utim, ukoliko amnezija nije prihvatljiva za sve strane, odnosno ukoliko se insistira na pam\u0107enju sopstvenog <\/em>narativa u odnosu na narative \u201cdrugog\u201d, odnosno \u201cneprijatelja\u201d, to je potencijal za nove sukobe. Predstavljanje i razumijevanje druga\u010dijih narativa o pro\u0161losti je va\u017eno, koliko god ona bila neshvatljiva i neprihvatljiva iz dana\u0161njih pozicija \u2013 a ova teza je, \u010dini se, vi\u0161e nego ikad aktuelna u Velikoj Kladu\u0161i i Bosni i Hercegovini nakon oktobra 2016. godine.<\/p>\n

Napomene<\/h2>\n

[1]<\/sup><\/a> Fikret Abdi\u0107 bio je predratni direktor i dana\u0161nji je predsjednik Udru\u017eenja za za\u0161titu nezaposlenih dioni\u010dara Agrokomerca (http:\/\/www.agrokomerc.eu\/), jedne od najrazvijenijih firmi u biv\u0161oj SFRJ; \u010dlan Predsjedni\u0161tva Republike Bosne i Hercegovine od 1991.; osniva\u010d i predsjednik Autonomne pokrajine Zapadna Bosna od septembra 1993.; osu\u0111en za ratni zlo\u010din protiv civilnog stanovni\u0161tva 2002. godine. Kompletnu optu\u017enicu i presudu mo\u017eete pogledati na web-stranici udruge Documenta \u2013 Centar za suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u, dostupno na: https:\/\/www.documenta.hr\/hr\/zloin-na-podruju-velike-kladue.html<\/a>.<\/p>\n

[2]<\/sup><\/a> Jedan od komentara ispod teksta objavljenog na portalu Klix, 18.11.2016. \u201cVelika Kladu\u0161a sa Fikretom Abdi\u0107em: Put u dugoo\u010dekivani prosperitet ili potupnu izolaciju\u201d glasi: \u201cNa Veliku Kladu\u0161u treba baciti atomsku bombu i pobit svu gamad..posebno se potrudit da se pobiju velikokladu\u0161ka djeca….SMRT svim kladu\u0161acima, a posebno njihovoj prljavoj djeci koji ratnog zlo\u010dinca Abdi\u0107a smatraju herojem i spasiocem\u201d, dostupno na: http:\/\/www.klix.ba\/vijesti\/bih\/velika-kladusa-sa-fikretom-abdicem-put-u-dugoocekivani-prosperitet-ili-potpunu-izolaciju\/161117085<\/a><\/p>\n

[3]<\/sup><\/a> Pogledati, na primjer, TV emisiju na portalu Detektor, u produkciji BIRN-a, TV Justice, 2016, \u201cKako je Babo podijelo Krajinu\u201d, dostupno na: http:\/\/detektor.ba\/epizoda-83-kako-je-babo-podijelio-krajinu\/<\/a>. Vidjeti tako\u0111er tekst autora M. Dedi\u0107 (2016), objavljen u Dnevnom Avazu, \u201cFikret Abdi\u0107 Babo: predstava tek po\u010dinje\u201d, dostupno na: http:\/\/www.avaz.ba\/clanak\/257520\/fikret-abdic-babo-predstava-tek-pocinje<\/a><\/p>\n

[4]<\/sup><\/a> Fikret Abdi\u0107 bio je kandidat za predsjednika BiH na prvim vi\u0161estrana\u010dkim izborima 1990. godine, gdje je odnio ubjedljivu pobjedu u odnosu na ostale kandidate. Me\u0111utim, poziciju prepu\u0161ta Aliji Izetbegovi\u0107u, predsjedniku i osniva\u010du SDA, ali ostaje \u010dlan Predsjedni\u0161tva BiH. Godine 1993. vra\u0107a se u Veliku Kladu\u0161u, nakon propalih mirovnih pregovora koji su vo\u0111eni u \u017denevi u junu. Nezadovoljan odbijanjem Alije Izetbegovi\u0107a da prihvati mirovni plan Owena i Stoltenberga, on javno iznosi ideju o osnivanju \u201cbiha\u0107ke republike\u201d. U samom dokumentu progla\u0161enja Autonomne pokrajine Zapadna Bosna navodi se da je ona sastavni dio Bosne i Hercegovine, da \u0107e se uspostaviti korektni odnosi sa drugim narodima, omogu\u0107iti trgovina, te da \u0107e se u Rijeci (R. Hrvatska) stvoriti \u201cbescarinska zona sa konvertibilnim sredstvima pla\u0107anja\u201d. U dokumentu \u201cProglas o formiranju Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna\u201d stoji (paragraf 100): “1. Formirati Autonomnu pokrajinu \u201eZapadna Bosna\u201c uklju\u010denu u sastav Republike Bosne i Unije Republike Bosne i Hercegovine kao zajednice u kojoj \u0107e se zakonima i drugim propisima urediti dru\u0161tveni odnosi, obezbijediti ustavnost i zakonitost, ravnopravnost naroda i organizirati vlast;\u00a02. Prekinuti rat, uspostaviti mir i omogu\u0107iti povratak prognanika i izbjeglica.”\u00a0 (Drekovi\u0107 2004: 280).<\/p>\n

[5]<\/sup><\/a> Pod \u201cnasilnim pomjeranjem\u201d stanovni\u0161tva podrazumijevamo ono kako se defini\u0161e \u201cprisilna migracija\u201d u kontekstu konflikta ili rata: \u201cljudi koji su prisiljeni napustiti svoje domove iz jednog ili vi\u0161e sljede\u0107ih razloga i gdje institucije vlasti nisu u stanju ili ne \u017eele da ih za\u0161tite: oru\u017eani sukob, gra\u0111anski rat; op\u0161te nasilje; i progon na temelju nacionalnosti, rase, vjere, politi\u010dkog mi\u0161ljenja ili dru\u0161tvene skupine.\u201d University of Oxford, Forced Migration Online http:\/\/www.forcedmigration.org\/about\/whatisfm<\/a> po definiciji International Association for the Study of Forced Migration (IASFM). Bitno je napomenuti da ovaj termin koristimo iako u narativima koje analiziramo postoji potreba da se potencira da odre\u0111ena pomjeranja stanovni\u0161tva nisu bila nasilna, kao \u0161to je, na primjer, narativ Petog korpusa.<\/p>\n

[6]<\/sup><\/a> U narativu Narodne odbrane ovaj doga\u0111aj se naziva \u201ePrvi pad Autonomije\u201c.<\/p>\n

[7]<\/sup><\/a> Ovaj doga\u0111aj se u narativu Narodne odbrane naziva \u201cOsnivanje Druge Autonomije\u201d.<\/p>\n

[8]<\/sup><\/a> Ofanziva Armije BiH izvedena u avgustu 1995. bila je pomognuta vojnom operacijom \u201cOluja\u201d, koju su izvodile hrvatske vojne snage, a protiv srpske vojske u Republici Hrvatskoj. Tako\u0111er, va\u017eno je napomenuti da je prilikom osvajanja Kladu\u0161e nakon \u201cprvog pada Autonomije\u201d 1994. godine vojska Narodne odbrane sara\u0111ivala sa srpskim paravojnim formacijama.<\/p>\n

[9]<\/sup><\/a> Kli\u010di\u0107 smatra da se ove brojke ne mogu zvani\u010dno potvrditi.<\/p>\n

[10]<\/sup><\/a> Detaljnije informacije o optu\u017enici i presudi Abdi\u0107u pogledajte u dokumentima na portalu udruge Documenta \u2013 Centar za suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u, dostupno na: https:\/\/www.documenta.hr\/hr\/zloin-na-podruju-velike-kladue.html<\/a>.<\/p>\n

Pored Abdi\u0107a, kao pripadnik NO APZB za ratni zlo\u010din osu\u0111en je i Sakib Dautovi\u0107. Vi\u0161e o optu\u017enici i kazni, vidjeti u Durakovi\u0107 2015.<\/p>\n

[11]<\/sup><\/a> Po izlasku Fikreta Abdi\u0107a iz zatvora 2012. godine, dolazi do raskola izme\u0111u stranke DNZ i Abdi\u0107eve\/Abdi\u0107evih politi\u010dkih agendi, te do velikih unutarstrana\u010dkih frakcija, pri \u010demu se osniva nova Laburisti\u010dka stranka (2013.) kojom upravljaju i predsjedavaju Adbi\u0107eva djeca, Elvira i Dunja Abdi\u0107. U stranci DNZ se zadr\u017eava rukovodstvo koje je u zna\u010dajnoj mjeri gradilo narativ Narodne odbrane. Fikret Abdi\u0107 po dolasku u Veliku Kladu\u0161i, te po gostovanjima u medijima, i davanju izjava na internet kanalima, nikada nije odao po\u010dast ili \u017ealjenje za poginulim pripadnicima Narodne odbrane. Naprotiv, Abdi\u0107ev narativ izbjegava bilo kakav pomen rata i isklju\u010divo se fokusira na topose Agrokomerca, ekonomskog razvoja, i prijeratnog \u017eivota u Velikoj Kladu\u0161i.<\/p>\n

[12]<\/sup><\/a> Tako\u0111er, po\u010detkom 2000-ih, lokalna novina iz Velike Kladu\u0161e, \u201cReprezent\u201d, po\u010dinje da objavljuje kolumnu \u201cD\u017eehenmska decenija\u201d u kojoj iznosi svjedo\u010denja pripadnika i simpatizera NO APZB o zlo\u010dinima u ovom kraju. Vidjeti vi\u0161e o tome u tekstu autora Emira Suljagi\u0107a, objavljenom u sarajevskom magazinu \u201cDani\u201d, pod naslovom \u201c106 te\u0161kih optu\u017ebi protiv boraca Petog korpusa\u201d (19.10.2001.).<\/p>\n

[13]<\/sup><\/a> Fetva je izdana 23.11.1993., kao Fetva o zabrani klanjanja d\u017eenaze pripadnicima APZB. Fetva zvani\u010dno vi\u0161e nije na snazi od 24. decembra 2013. godine kada je Vije\u0107e za fetvu Rijaseta Islamske zajednice objavilo vijest o prestanku njene va\u017enosti. Islamska zajednica u ovoj odluci nije osudila njeno prvobitno izdavanje. Naprotiv, u obrazlo\u017eenju se navodi da je \u201cfetva bila privremenog karaktera i va\u017eila je za vrijeme trajanja razloga koji su opravdavali njeno dono\u0161enje\u201d (Rijaset Islamske zajednice… 2013).<\/p>\n

[14]<\/sup><\/a> Na ove tvrdnje nailazimo kod sagovornika i sagovornica koji\/e podr\u017eavaju narativ Narodne odbrane. Narativ o radikalnim islamistima prenosi i \u201eNew York Times\u201c tijekom 1995. godine intervjui\u0161u\u0107i stanovni\u0161tvo Velike Kladu\u0161e u izbjegli\u0161tvu Miholjsko.<\/p>\n

[15]<\/sup><\/a> Mnogo su brojniji naslovi koji se APZB-om bave kao izdajom \u2013 takva su, na primjer, djela Smaila Kli\u010di\u0107a, koji je na ovu temu objavio dvije knjige (2002; 2013) u kojima se bavi \u201cpoliti\u010dkim i pravnim aspektima stvaranja i funkcioniranja Autonomne pokrajine Zapadna Bosna\u201d, te pitanjima poput \u201ckraji\u0161ke posebnosti\u201d koju navodi kao jedan od argumenata koji se koristio za opravdanje APZB-a (2002: 14). U svojoj drugoj knjizi, \u201cNapad iznutra: politi\u010dke dimenzije stvaranja Autonomne pokrajine Zapadna Bosna\u201d navodi da je cilj knjige da se objasni karakter rata u Krajini, kako bi se omogu\u0107ilo pomirenje me\u0111u sukobljenim stranama (2013: 9). Me\u0111utim, Kli\u010di\u0107, kao ni mnogi drugi autori koji su se bavili ovim pitanjem, nije odstupao od osnovne teze koja je utkana u zvani\u010dni bo\u0161nja\u010dki nacionalisti\u010dki narativ: da je APZB izdaja, da se ne opra\u0161ta saradnja sa \u201cagresorskom vojskom\u201d, da je Fikret Abdi\u0107 zlo\u010dinac i izdajnik, a pristalice ideje APZB-a zavedena masa. Osim kod Kli\u010di\u0107a, sli\u010dan pristup (uvjetno re\u010deno) predstavljanju rata u Velikoj Kladu\u0161i mo\u017ee se na\u0107i i u djelima Drekovi\u0107a (2004), Mujagi\u0107a (2013), Sara\u010devi\u0107a (2014), sa o\u010diglednim odstupanjima po nivou stru\u010dnosti i pouzdanosti. Primjera radi, Drekovi\u0107 u svojim izlaganjima nudi pregled klju\u010dnih dokumenata, doga\u0111aja, te upu\u0107uje ve\u0107inom na pouzdane izvore, dok Mujagi\u0107, i sam Kladu\u0161\u010danin, pi\u0161e svojevrsni roman toka svijesti, u\u010destvuju\u0107i vi\u0161e u proizvodnji narativa, nego u stru\u010dnom dokumentovanju i analizi. Kada je rije\u010d o naslovima koji predstavljaju \u201cdrugu stranu\u201d, odnosno izra\u017eavaju pozitivan stav prema ideji APZB-a i liku i djelu Fikreta Abdi\u0107a, njih je zaista malo, gotovo i da ih nema. Osim autobiografije Ismeta Gra\u010danina \u0106i\u0107me, koji je bio jedan od komandanata specijalnog odreda \u201c\u0160ejla\u201d u okviru Narodne odbrane (2007), knjige pripovijetki Zerine Nadarevi\u0107 (2014), te lokalnih novina \u201cReprezent\u201d, ova vrsta literature gotovo i da ne postoji.<\/p>\n

[16]<\/sup><\/a> Konflikt izme\u0111u predstava o pro\u0161losti \u201codozdo\u201d i istorije \u201codozgo\u201d uvijek postoji budu\u0107i da se pro\u0161lost stvara i sa vrha i sa dna, pa se sje\u0107anje pojavljuje kao pregovaranje,<\/em> umnogome obilje\u017eeno dru\u0161tvenim kontekstom, istorijskim trenutkom i odnosima mo\u0107i (Misztal 2003: 61\u201373).<\/p>\n

[17]<\/a> Intervjui su snimani i transkribovani uz formalni pristanak svih intervjuisanih.<\/p>\n

[18]<\/sup><\/a> Mnogi medijski napisi i ve\u0107 pomenuti autori koji su naklonjeni narativu Petog korpusa, u svojim djelima navode da je Fikret Abdi\u0107 od samog po\u010detka rata djelovao kao \u201csrpski agent\u201d, koji bi \u201cmisteriozno nestajao\u201d prilikom sastanaka u Banjaluci, kao i da je Slobodan Milo\u0161evi\u0107 \u201cnamjerno\u201d oslobodio Abdi\u0107a iz zatvora nakon afere Agrokomerc, kako bi slu\u017eio \u201cvelikosrpskim interesima\u201d u BiH.<\/p>\n

[19]<\/sup><\/a> Po\u010detkom 70-ih godina pro\u0161log vijeka, u Velikoj Kladu\u0161i se osnivaju velike fabrike \u2013 Agrokomerc, Saniteks i Grupeks. Najve\u0107i broj gra\u0111ana\/ki Velike Kladu\u0161e, Cazina i okolnih mjesta se zapo\u0161ljava u privrednim pogonima Agrokomerca, koji se razvija u giganta za proizvodnju prehrambenih proizvoda. Me\u0111utim, 1987. de\u0161ava se afera sa nepokrivenim mjenicama. Razvoj fabrike je zaustavljen, a Fikret Abdi\u0107, direktor i \u2018za\u0161titni znak\u2019 Agrokomerca je optu\u017een za \u201ckontrarevolucionarne aktivnosti\u201d i zatvoren. Na meti jugoslovenskih medija na\u0161la se \u010ditava lokalna zajednica. Gra\u0111ani\/ke i radnici\/e Agrokomerca predstavljani su kao \u2018tvrdoglavi\u2019, \u2018spremni da ginu za Fikreta\u2019, \u2018neljubazni\u2019, \u2018lakomisleni\u2019 i generalno nespremni da prihvate \u2018odgovornost\u2019 za ono \u0161to je afera u\u010dinila ostatku zemlje. Grad je dobijao nova imena \u2013 umesto Velika Kladu\u0161a, prozvan je Velika Gladu\u0161a,<\/em> odnosno Velika Kradu\u0161a<\/em>, a nisu izostajale ni optu\u017ebe za \u0161irenje nacionalizma i \u201cislamskog fundamentalizma\u201d (vid. Mulaosmanovi\u0107 2010). Nakon dvije godine zatvora Fikret Abdi\u0107 je pu\u0161ten na slobodu, Agrokomercu je opro\u0161ten dug, ali fabrika nikada vi\u0161e nije ponovila uspjeh iz prethodnih godina. Detaljnije o razvoju i aferi \u201cAgrokomerc\u201d, vidjeti u Mulaosmanovi\u0107 2010. Tako\u0111er, u arhivi Infobiro Mediacentra Sarajevo dostupni su tekstovi iz dnevnih i sedmi\u010dnih novina vezani za aferu: Oslobo\u0111enje, Ve\u010dernji list, Borba, Politika.<\/p>\n

[20]<\/sup><\/a> Strah od \u201cpreseljenja\u201d, zapravo, mo\u017eemo vezati za doga\u0111aj koji se po\u010detkom 50-ih godina desio u Cazinskoj krajini, poznatiji kao \u201cCazinska buna\u201d. Vera Kr\u017ei\u0161nik-Buki\u0107, autorica najzna\u010dajnijeg djela o ovom doga\u0111aju, Cazinsku bunu smatra prije svega socijalnom bunom seljaka, jedinstvenom u SFRJ, ali i u drugim komunisti\u010dkim zemljama. Buna je prije svega bila reakcija na agrarnu politiku koja je u SFRJ po\u010dela da se razvija od 1949. godine, a koja je imala za cilj stvaranje \u201cselja\u010dkih radnih zadruga\u201d, kojima bi se izvr\u0161ila preraspodjela u vlasni\u0161tvu nad zemljom (i\u0161lo se ka stvaranju sitno-srednjeg selja\u010dkog sloja). U praksi, to je zna\u010dilo intenziviranje prinudnog otkupa (davanje vlastima zakonom propisane koli\u010dine poljoprivrednih proizvoda). Bunu su organizovali Mile Devrnja, iz okoline Slunja, Milan Bo\u017ei\u0107 i Ale \u010covi\u0107, koji su bili iz Krajine. Va\u017eno je pomenuti da su sva trojica bili odlikovani pripadnici partizanskog pokreta tokom Drugog svjetskog rata. Buna je po\u010dela \u2013 i zavr\u0161ila se \u2013 6. maja 1950. godine. Rezultat svega, nasuprot o\u010dekivanjima organizatora, nije bila smjena re\u017eima, ve\u0107 jedna spaljena trafo stanica, nekoliko oplja\u010dkanih zadruga. Sve se desilo u selima u okolini Cazina, dok na teritoriji Hrvatske, odnosno Slunja buna nikada nije ni organizovana, iako je to trebalo da se desi prema zamisli samih organizatora. Buna je imala dalekose\u017ene posljedice po stanovnike ovog kraja. Organizatori su ka\u017enjeni smrtnom kaznom, ve\u0107ina u\u010desnika je poslana na robiju i konfiskovana im je imovina. Dodatno, nekoliko stotina porodica je iseljeno na teritoriju Srpca, kako bi se teren \u2018neutralisao\u2019. Jedan od na\u010dina ka\u017enjavanja lokalnog stanovni\u0161tva bio je i nedostatak ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje, privredu (Kr\u017ei\u0161nik-Buki\u0107 1991). U takvoj situaciji, osnivanje i razvoj Agrokomerca, jednog od najve\u0107ih giganata jugoslovenske privrede, potpuno transformi\u0161e ovaj kraj.<\/p>\n

[21]<\/sup><\/a> Srebrenica je jedan od rijetkih toponima koji se spominju u narativima i koji na neki na\u010din smje\u0161ta rat u Velikoj Kladu\u0161i u kontekst rata u BiH.<\/p>\n

[22]<\/sup><\/a> Izet Nani\u0107 je bio komandant 505. Bu\u017eimske vite\u0161ke brigade, koja je bila dio Petog korpusa Armije RBiH. Poginuo je u avgustu 1995. Vi\u0161e na https:\/\/bs.wikipedia.org\/wiki\/Izet_Nani<\/a>.<\/p>\n

[23]<\/sup><\/a> Predizborna kampanja Fikreta Abdi\u0107a na lokalnim izborima 2016. bila je izrazito obilje\u017eena pri\u010dom o uspjehu Agrokomerca, ekonomskom prosperitetu u budu\u0107nosti, sa mogu\u0107im ponovnim pokretanjem fabrike. Vidjeti vi\u0161e na zvani\u010dnoj web-stranici Laburisti\u010dke stranke BiH, www.laburistibih.ba.<\/p>\n

[24]<\/sup><\/a> Mezarje Dubrave smje\u0161teno je na granici sa Hrvatskom, na prostoru nekada\u0161njih peradarskih farmi. Jedan od na\u0161ih sagovornika, nekada\u0161nji pripadnik Narodne odbrane, vodi nas da posjetimo ovu lokaciju koja se nalazi ne\u0161to dalje od grada, zaba\u010dena od glavne ulice. Osim natpisa \u201cUdru\u017eenja porodica poginulih i nestalih pripadnika Narodne odbrane\u201d, ni\u0161ta nema posebno istaknuto sa opisom rata 1993.\u20131995. ili informacijom o suprotstavljenim stranama.<\/p>\n

[25]<\/sup><\/a> O historiji op\u0161tine mo\u017ee se pogledati na linku na zvani\u010dnoj web-stranici Op\u0107ine \u2013 http:\/\/velikakladusa.gov.ba\/o-opcini\/istorija\/<\/a>. Historijski pregled staje sa 1942. godinom i nema zvani\u010dnog pominjanja rata devedesetih.<\/p>\n

[26]<\/a> Orden narodnog heroja\u00a0je naziv za\u00a0jugoslavensko<\/a>\u00a0odlikovanje za\u00a0hrabrost<\/a>, drugo najvi\u0161e vojno odlikovanje u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Dodjeljivao se pojedincima, vojnim jedinicama, politi\u010dkim i drugim organizacijama za izuzetna ili herojska djela u vrijeme\u00a0rata<\/a>\u00a0i u\u00a0miru<\/a>. Najvi\u0161e ordena, kao i Ibrahimu Mr\u017eljaku, dodijeljeno je\u00a0partizanima<\/a>\u00a0za akcije tokom\u00a0Drugog svjetskog rata<\/a>. Ukupno su dodijeljene 1332 nagrade u Jugoslaviji. https:\/\/bs.wikipedia.org\/wiki\/Orden_narodnog_heroja (pristupljeno 15.04.2017.g.)<\/p>\n

[27]<\/a> Osnovana 28. septembra 1942 u\u00a0Cazinu<\/a>\u00a0po naredbi \u0160taba 1. Bosanskog korpusa. Po osnivanju u\u0161la je u sastav\u00a0\u010cetvrte udarne divizije<\/a>\u00a01. Bosanskog korpusa. https:\/\/bs.wikipedia.org\/wiki\/Osma_kraji\u0161ka_muslimanska_udarna_brigada (pristupljeno 15.04.2017.g.)<\/p>\n

[28]<\/a> Zuhdija \u017dali\u0107 je pripadao starje\u0161inskom kadru brigade, tj. bio je jedan od dva komandira vodova Drugog udarnog bataljona (Rado\u0161evi\u0107 1984, str. 20-21)<\/p>\n

[29]<\/sup><\/a> Iako se neke ulice danas druga\u010dije zovu, zanimljivo je da te izmjene nisu zabilje\u017eene na stranicama BH Telecoma i elektronskog imenika.<\/p>\n

[30]<\/sup><\/a> \u201cAutonoma\u0161\u201d je pripadnik Narodne odbrane, \u201cBu\u017eimljani\u201d pripadnici Petog korpusa iz Bu\u017eima, \u201cBabini\u201d pripadnici Narodne odbrane i pristalice APZB-a, \u201ckorpusovci\u201d pripadnici Petog korpusa.<\/p>\n

[31]<\/sup><\/a> \u201cDemobiliziranim braniocem, u smislu ovog zakona, smatra se pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatskog vije\u0107a obrane i policije nadle\u017enog organa unutra\u0161njih poslova (u daljnjem tekstu: Oru\u017eane snage), koji je u\u010destvovao u odbrani Bosne i Hercegovine (po\u010detak agresije na op\u0161tinu Ravno) od 18.09.1991. do 23.12.1996. godine.\u201d \u010clan 2 Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i \u010dlanova njihovih porodica, Slu\u017ebene novine Federacije BiH<\/em>, broj: 61\/06, 27\/08 i 32\/08.<\/p>\n

[32]<\/sup><\/a> Web-stranica Laburista BiH: http:\/\/laburistibih.ba\/index.php?start=4<\/p>\n

Bibliografija<\/strong><\/h2>\n

Knjige i stru\u010dni \u010dlanci<\/u><\/em><\/p>\n

Aguilar Fernandez, Paloma (2002), Memory and Amnesia: The Role of the Spanish Civil War in the Transition to Democracy, <\/em>Oxford, New York: Berghahn Books.<\/p>\n

Anderson, Benedict R. (1991), Imagined Communities: Reflections on the Origin and Spread of Nationalism, <\/em>London: Verso.<\/p>\n

Asman, Alaida (2011), Duga senka pro\u0161losti. Kultura se\u0107anja i politika povesti<\/em>, Beograd: Biblioteka XX vek, Knji\u017eara Krug.<\/p>\n

Assman, Jan (2008), \u201eCommunicative and Cultural Memory\u201c, u Erll, Astrid i Ansgar Nunning (prir.), Cultural Memory Studies. An International and Interdisciplinary Handbook,<\/em> Berlin\/ NewYork: Walter de Gruyter, 109\u2013118.<\/p>\n

Drekovi\u0107, Ramiz (2004), U obru\u010du: Kraji\u0161nici i Hercegovci u borbi na dva fronta<\/em>, Zenica: Dom \u0161tampe.<\/p>\n

Edkins, Jenny (2003), Trauma and the Memory of Politics<\/em>, Cambridge: Cambridge University Press.<\/p>\n

Erlandson, David A., Harris, Edward L., Skipper, Barbara L. i Allen, Stieve D. (1993), Doing Naturalistic Inquiry: A Guide to Methods, <\/em>Newbury Park, CA: Sage.<\/p>\n

Gillis, John R. (2006). \u201ePam\u0107enje i identitet: povijest jednog odnosa\u201c, u prir. M. Brklja\u010di\u0107 i S. Prlenda, Kultura pam\u0107enja i historija,<\/em> Zagreb: Golden Marketing – Tehni\u010dka knjiga, 169\u2013196.<\/p>\n

Gra\u010danin, Ismet (2007), U inat nepravdi<\/em>, Velika Kladu\u0161a: Centar za kulturu i obrazovanje.<\/p>\n

Kli\u010di\u0107, Smail (2002), Me\u0111ubo\u0161nja\u010dki sukob u Cazinskoj krajini 1992.<\/em> \u2013 1995.: politi\u010dko-pravni aspekti nastanka i djelovanja Autonomne pokrajine Zapadna Bosna,<\/em> Biha\u0107: Univerzitet u Biha\u0107u, Centar za ljudska prava i prevenciju konflikata.<\/p>\n

Kli\u010di\u0107, Smail (2013), Napad iznutra: politi\u010dke dimenzije stvaranja Autonomne pokrajine Zapadna Bosna<\/em>, Biha\u0107: Dru\u0161tvo arhivskih radnika Unsko-sanskog kantona.<\/p>\n

Kr\u017ei\u0161nik \u2013 Buki\u0107, Vera (1991), Cazinska buna 1950<\/em>, Sarajevo: Svjetlost.<\/p>\n

Marshall, Catherine i Rossman, Gretchen B. (1989), Designing Qualitative Research, <\/em>Newbury Park, CA: Sage.<\/p>\n

Misztal, Barbara (2003), Theories of Social Remembering<\/em>, Berkshire, England, Philadelphia: Open University Press, Maidenhead.<\/p>\n

Moll, Nicolas (2016), \u201eDivision and Denial and Nothing Else? Culture of History and Memory Politics in Bosnia and Herzegovina\u201c, Cultures of History Forum, <\/em>http:\/\/www.cultures-of-history.uni-jena.de\/debates\/bosnia-and-herzegovina\/division-and-denial-and-nothing-else-culture-of-history-and-memory-politics-in-bosnia-and-herzegovina\/ (pristupljeno 27. novembra 2016.).<\/p>\n

Mujagi\u0107, Kasim (2013), Istina o Autonomnoj pokrajini Zapadna Bosna 1993-1995. <\/em>Cazin: Grafis.<\/p>\n

Mulaosmanovi\u0107, Admir (2010), Biha\u0107ka krajina 1971.<\/em> \u2013 1991.: utjecaj politike i politi\u010dkih elita na privredni razvoj, <\/em>Sarajevo: Institut za istoriju.<\/p>\n

Nadarevi\u0107, Zerina (2014), Zaboravljena djeca Krajine.<\/em> Velika Kladu\u0161a: Biblioteka Kladu\u0161a.<\/p>\n

OSCE (2013) Borba protiv neka\u017enjivosti za seksualno nasilje u oru\u017eanom sukobu u Bosni i Hercegovini: postignuti napredak i izazovi.<\/em> OSCE Misija u BiH: Sarajevo.<\/p>\n

Rado\u0161evi\u0107, Todor (1984) 13. proleterska brigada “Rade Kon\u010dar”,<\/em> Beograd: Vojnoizdava\u010dki zavod Beograd.<\/p>\n

Sara\u010devi\u0107, Izudin (2014), Anatomija jedne Autonomije: destrukcija ustavnog ure\u0111enja Republike Bosne i Hercegovine sa osvrtom na APZP, <\/em>Biha\u0107: Grafi\u010dar.<\/p>\n

Teski, Marea C. i Climo, Jacob J. (1995), Labyrinth of Memory: Etnographic Jounrneys<\/em>. Westport, Connecticut: Bergin & Garvey.<\/p>\n

Velikonja, Mitja (2008), Titostalgija. \u0160tudija nostalgije po Josipu Brozu, <\/em>Ljubljana: Mirovni In\u0161titut.<\/p>\n

\u010clanci iz novina i online medija<\/u><\/em><\/p>\n

BIRN BiH (2010), \u201eSuljo Karaji\u0107 osu\u0111en na 18 godina zatvora\u201c, 13.04., dostupno na: http:\/\/www.justice-report.com\/bh\/sadraj-lanci\/suljo-karaji-osuen-na-18-godina-zatvora (pristupljeno 30. augusta 2016.).<\/p>\n

Bonner, Raymond (1995), \u201eBosnian Splinter Group Is Exiled and Unwanted\u201c, New York Times,<\/em> 22.08., dostupno na: http:\/\/www.nytimes.com\/1995\/08\/22\/world\/bosnian-splinter-group-is-exiled-and-unwanted.html<\/a> (pristupljeno 11. marta 2016.).<\/p>\n

Dedi\u0107, M. (2016), \u201eFikret Abdi\u0107 Babo: predstava tek po\u010dinje\u201c, Dnevni avaz<\/em>, 9.10., dostupno na:\u00a0 http:\/\/www.avaz.ba\/clanak\/257520\/fikret-abdic-babo-predstava-tek-pocinje (pristupljeno 9. oktobra 2016.).<\/p>\n

Detektor (2016), \u201eKako je Babo podijelio Krajinu\u201c, BIRN BiH, TV Justice<\/em>, epizoda 83 (prir. D. Erjavec), 09.11., dostupno na: http:\/\/detektor.ba\/epizoda-83-kako-je-babo-podijelio-krajinu\/<\/a> (pristupljeno 9. novembra 2016.).<\/p>\n

Durakovi\u0107, D\u017eenita (2015), \u201ePo\u010delo obnovljeno su\u0111enje Dautovi\u0107u\u201c, Justice Report BIRN BiH<\/em>, 13.01., dostupno na: \u00a0<\/a>http:\/\/www.justice-report.com\/en\/articles\/poelo-obnovljeno-suenje-dautoviu<\/a> (pristupljeno 1. septembra 2016. godine).<\/p>\n

Kladu\u0161a.net (2016), \u201eBUKA intervju: Kako i za\u0161to je pobijedio Fikret Abdi\u0107 Babo\u201c, 04.10., dostupno na: http:\/\/kladusa.online\/buka-intervju-kako-i-zasto-je-pobijedio-fikret-abdic-babo\/ (pristupljeno 5. oktobra 2016.).<\/p>\n

Klix.ba (2016), \u201eVelika Kladu\u0161a sa Fikretom Abdi\u0107em: Put u dugoo\u010dekivani prosperitet ili potupnu izolaciju\u201c, 18.11., dostupno na: http:\/\/www.klix.ba\/vijesti\/bih\/velika-kladusa-sa-fikretom-abdicem-put-u-dugoocekivani-prosperitet-ili-potpunu-izolaciju\/161117085 (pristupljeno 18. novembra 2016.).<\/p>\n

Puri\u0107, Amir (2013), \u201eOtvorene rane Krajine\u201c, Diskriminacija.ba<\/em>, 28.09., dostupno na:<\/p>\n

http:\/\/diskriminacija.ba\/otvorene-rane-krajine<\/a> (pristupljeno 1. septembra 2016.).<\/p>\n

Puri\u0107, Amir (2016), \u201eVeliku Kladu\u0161u \u010dekaju \u010detiri te\u0161ke godine\u201c, Vijesti.ba<\/em>, dostupno na: http:\/\/vijesti.ba\/clanak\/327546\/veliku-kladusu-cekaju-cetiri-teske-godine (pristupljeno 3. oktobra 2016.).<\/p>\n

Reprezent (2014), \u201eObilje\u017een \u010detvrti Dan sje\u0107anja na poginule pripadnike Narodne odbrane\u201c, 10.12, dostupno na: https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=cRmCo0I-QdI<\/a> (pristupljeno 18. novembra 2016.).<\/p>\n

Suljagi\u0107, Emir (2001), \u201e106 te\u0161kih optu\u017ebi protiv boraca Petog korpusa\u201c, Dani<\/em>, 19.10. dostupno na: https:\/\/www.bhdani.ba\/portal\/arhiva-67-281\/228\/t22803.shtml<\/a> (pristupljeno 30. augusta 2016.).<\/p>\n

Vijesti.ba (2013), \u201ePotvr\u0111ena optu\u017enica protiv Red\u017eepa Beganovi\u0107a zbog zlo\u010dina u Cazinu\u201c,<\/em> 07.01., dostupno na: http:\/\/vijesti.ba\/clanak\/124232\/potvrdena-optuznica-protiv-redzepa-beganovica-zbog-zlocina-u-cazinu<\/a> (pristupljeno 1. septembra 2016.).<\/p>\n

U\u010danbali\u0107, Selma (2015), \u201eHap\u0161enje za zlo\u010din u Bu\u017eimu\u201c, Justice Report BIRN BiH<\/em>, 27.04., dostupno na: \u00a0<\/a>http:\/\/www.justice-report.com\/en\/articles\/hapenje-za-zloin-u-buimu<\/a> (pristupljeno 1. septembra 2016.).<\/p>\n

Dokumenti i ostalo <\/u><\/em><\/p>\n

Documenta \u2013 Centar za suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u, \u201eZlo\u010din na podru\u010dju Velike Kladu\u0161e\u201c (unutar teksta dostupan tekst optu\u017enice (1996.) i presude (2002.) Fikretu Abdi\u0107u), dostupno na: https:\/\/www.documenta.hr\/hr\/zloin-na-podruju-velike-kladue.html<\/a> (pristupljeno 10. juna 2016.).<\/p>\n

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Muftijstvo biha\u0107ko, Hasan ef. Maki\u0107 (1993), \u201eFetva o klanjanju d\u017eenaze pripadnicima paravojne formacije AP ‘Zapadna Bosna’, tekst fetve dostupan u Dani<\/em>: https:\/\/www.bhdani.ba\/portal\/arhiva-67-281\/228\/t22803.shtml<\/a>, (pristupljeno 30. augusta 2016.)<\/p>\n

Rijaset Islamske zajednice Bosne i Hercgovine, Vije\u0107e za Fetve (2013), \u201e Odluka o fetvi o klanjanju d\u017eenaze pripadnicima paravojne formacije AP ‘Zapadna Bosna’\u201c, 24.12, dostupno na: http:\/\/vijecemuftija.islamskazajednica.ba\/index.php\/2015-12-08-13-41-32\/fetve-i-rezolucije\/161-fetva-o-klanjanju-dzenaze-pripadnicima-paravojne-formacije-ap-zapadna-bosna<\/a> (pristupljeno 1. septembra 2016.).<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Autroke:\u00a0\u00a0Slobodanka Deki\u0107, Lejla Somun-Krupalija, Selma Zuli\u0107 Tekst je prvobitno objavljen u publikaciji\u00a0Kultura sje\u0107anja u lokanim zajednicama u Bosni i Hercegovini\u00a0koju… ","protected":false},"author":116,"featured_media":168119,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[1707],"tags":[1630,1749],"class_list":["post-146413","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-pomirenje","tag-memorijalizacija","tag-velika-kladusa"],"acf":[],"yoast_head":"\nKultura sje\u0107anja i zaborava na rat u Velikoj Kladu\u0161i - REKOM ~ KOMRA ~ RECOM<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Kultura sje\u0107anja i zaborava na rat u Velikoj Kladu\u0161i - REKOM ~ KOMRA ~ RECOM\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Autroke:\u00a0\u00a0Slobodanka Deki\u0107, Lejla Somun-Krupalija, Selma Zuli\u0107 Tekst je prvobitno objavljen u publikaciji\u00a0Kultura sje\u0107anja u lokanim zajednicama u Bosni i Hercegovini\u00a0koju...\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"REKOM ~ KOMRA ~ RECOM\" \/>\n<meta property=\"article:publisher\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/ZaREKOM.PerKOMRA.ForRECOM\/\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2018-12-13T23:00:00+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2020-02-25T19:07:50+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/www.recom.link\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/velika-kladusa-naslovna-8.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"2048\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"1365\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"mihajlo\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:creator\" content=\"@REKOM_KOMRA\" \/>\n<meta name=\"twitter:site\" content=\"@REKOM_KOMRA\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"mihajlo\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"76 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/\",\"url\":\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/\",\"name\":\"Kultura sje\u0107anja i zaborava na rat u Velikoj Kladu\u0161i - REKOM ~ KOMRA ~ RECOM\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/en\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/www.recom.link\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/velika-kladusa-naslovna-8.jpg\",\"datePublished\":\"2018-12-13T23:00:00+00:00\",\"dateModified\":\"2020-02-25T19:07:50+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/en\/#\/schema\/person\/c0862c436fe4eedec04aac0a2fb07530\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"bhsc\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bhsc\",\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\/\/www.recom.link\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/velika-kladusa-naslovna-8.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/www.recom.link\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/velika-kladusa-naslovna-8.jpg\",\"width\":2048,\"height\":1365},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/www.recom.link\/en\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Kultura sje\u0107anja i zaborava na rat u Velikoj Kladu\u0161i\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/en\/#website\",\"url\":\"https:\/\/www.recom.link\/en\/\",\"name\":\"REKOM ~ KOMRA ~ RECOM\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/www.recom.link\/en\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"bhsc\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/en\/#\/schema\/person\/c0862c436fe4eedec04aac0a2fb07530\",\"name\":\"mihajlo\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bhsc\",\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/en\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/fdf797cd3492e4836264e464108a55ee?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/fdf797cd3492e4836264e464108a55ee?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"mihajlo\"},\"url\":\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/author\/mihajlo\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Kultura sje\u0107anja i zaborava na rat u Velikoj Kladu\u0161i - REKOM ~ KOMRA ~ RECOM","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Kultura sje\u0107anja i zaborava na rat u Velikoj Kladu\u0161i - REKOM ~ KOMRA ~ RECOM","og_description":"Autroke:\u00a0\u00a0Slobodanka Deki\u0107, Lejla Somun-Krupalija, Selma Zuli\u0107 Tekst je prvobitno objavljen u publikaciji\u00a0Kultura sje\u0107anja u lokanim zajednicama u Bosni i Hercegovini\u00a0koju...","og_url":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/","og_site_name":"REKOM ~ KOMRA ~ RECOM","article_publisher":"https:\/\/www.facebook.com\/ZaREKOM.PerKOMRA.ForRECOM\/","article_published_time":"2018-12-13T23:00:00+00:00","article_modified_time":"2020-02-25T19:07:50+00:00","og_image":[{"width":2048,"height":1365,"url":"https:\/\/www.recom.link\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/velika-kladusa-naslovna-8.jpg","type":"image\/jpeg"}],"author":"mihajlo","twitter_card":"summary_large_image","twitter_creator":"@REKOM_KOMRA","twitter_site":"@REKOM_KOMRA","twitter_misc":{"Written by":"mihajlo","Est. reading time":"76 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/","url":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/","name":"Kultura sje\u0107anja i zaborava na rat u Velikoj Kladu\u0161i - REKOM ~ KOMRA ~ RECOM","isPartOf":{"@id":"https:\/\/www.recom.link\/en\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/www.recom.link\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/velika-kladusa-naslovna-8.jpg","datePublished":"2018-12-13T23:00:00+00:00","dateModified":"2020-02-25T19:07:50+00:00","author":{"@id":"https:\/\/www.recom.link\/en\/#\/schema\/person\/c0862c436fe4eedec04aac0a2fb07530"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/#breadcrumb"},"inLanguage":"bhsc","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bhsc","@id":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/#primaryimage","url":"https:\/\/www.recom.link\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/velika-kladusa-naslovna-8.jpg","contentUrl":"https:\/\/www.recom.link\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/velika-kladusa-naslovna-8.jpg","width":2048,"height":1365},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/kultura-sjecanja-i-zaborava-na-rat-u-velikoj-kladusi-4\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/www.recom.link\/en\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Kultura sje\u0107anja i zaborava na rat u Velikoj Kladu\u0161i"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/www.recom.link\/en\/#website","url":"https:\/\/www.recom.link\/en\/","name":"REKOM ~ KOMRA ~ RECOM","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/www.recom.link\/en\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"bhsc"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/www.recom.link\/en\/#\/schema\/person\/c0862c436fe4eedec04aac0a2fb07530","name":"mihajlo","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bhsc","@id":"https:\/\/www.recom.link\/en\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/fdf797cd3492e4836264e464108a55ee?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/fdf797cd3492e4836264e464108a55ee?s=96&d=mm&r=g","caption":"mihajlo"},"url":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/author\/mihajlo\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/146413"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/users\/116"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=146413"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/146413\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":168118,"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/146413\/revisions\/168118"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/media\/168119"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=146413"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=146413"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=146413"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}