{"id":146404,"date":"2018-12-07T00:00:00","date_gmt":"2018-12-06T23:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/localhost\/newRecom\/za-ljubav-je-potrebno-dvoje-ali-i-za-rat-je-potrebno-dvoje-kultura-sjecanja-na-rat-u-kiseljaku-4\/"},"modified":"2020-04-04T22:36:33","modified_gmt":"2020-04-04T21:36:33","slug":"za-ljubav-je-potrebno-dvoje-ali-i-za-rat-je-potrebno-dvoje-kultura-sjecanja-na-rat-u-kiseljaku-4","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/za-ljubav-je-potrebno-dvoje-ali-i-za-rat-je-potrebno-dvoje-kultura-sjecanja-na-rat-u-kiseljaku-4\/","title":{"rendered":"“Za ljubav je potrebno dvoje, ali i za rat je potrebno dvoje”: Kultura sje\u0107anja na rat u Kiseljaku"},"content":{"rendered":"

Autorke: Tamara Banjeglav, Lejla Ga\u010danica, Nikolina Marjanovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Tekst je prvobitno objavljen u publikaciji\u00a0Kultura sje\u0107anja u lokanim zajednicama u Bosni i Hercegovini\u00a0<\/em>koju je 2017. izdala Fondacija Mirovna akademija u Sarajevu.<\/p>\n

<\/p>\n

Uvod<\/strong><\/h2>\n

Ova studija bavi se kulturom sje\u0107anja na rat koji se od travnja\/aprila 1993. do velja\u010de\/februara 1994. godine odvijao u zajednici koja je izabrana kao fokus istra\u017eivanja \u2013 u gradu i \u0161iroj op\u0107ini Kiseljak. Izraz ‘kultura sje\u0107anja’ u radu koristimo kao zbirni pojam za oznaku sveukupne, nenau\u010dne javne upotrebe pro\u0161losti (Kulji\u0107 2006: 10). Kultura sje\u0107anja se, dakle, odnosi na ideolo\u0161ke, kolektivne na\u010dine sje\u0107anja, mjesta i obrasce sje\u0107anja (ibid.). Studija se, me\u0111utim, bavi i privatnim (individualnim) sje\u0107anjima na rat, ali i me\u0111usobnim odnosima kolektivnih i individualnih sje\u0107anja, njihovom \u010destom isprepletenosti, te odnosom sje\u0107anja i identiteta u zajednici. Cilj rada bio je ponuditi odgovore na idu\u0107a pitanja: koji su dominantni narativi[1]<\/a> o ratu unutar zajednice? Tko su nositelji (kreatori) zvani\u010dnih narativa[2]<\/a>? Kako lokalno stanovni\u0161tvo prihva\u0107a ili ne prihva\u0107a i dominantne i zvani\u010dne narative? Kako ljudi ratna sje\u0107anja povezuju sa svojom sada\u0161njom \u017eivotnom situacijom i da li im sje\u0107anje na rat predstavlja neki bitan faktor u dana\u0161njim \u017eivotnim okolnostima?<\/p>\n

Dan 18. travanj\/april va\u017ean je datum u novijoj povijesti Kiseljaka, a kultura sje\u0107anja i na\u010din na koji se komemorira ujedno oslikava i dva potpuno podijeljena na\u010dina sje\u0107anja na razdoblje hrvatsko-bo\u0161nja\u010dkog sukoba 1993.\u20131994. godine u Kiseljaku. Na taj se dan u op\u0107ini Kiseljak organiziraju dvije paralelne komemoracije, \u0161to je \u010desto slu\u010daj i u mnogim drugim gradovima i op\u0107inama na razini BiH (Moll 2013: 910). One odra\u017eavaju osnovno obilje\u017eje dvaju dominantnih narativa: nu\u017enost obrane od neprijatelja.<\/p>\n

Hrvatski politi\u010dki predstavnici iz lokalne i kantonalne vlasti, te predstavnici hrvatskih udruga proisteklih iz rata ovaj datum obilje\u017eavaju kao po\u010detak obrane od neprijatelja, komemoriraju\u0107i taj dan na spomen obilje\u017eju u selu Vi\u0161njica Gaj koje se uzima kao mjesto napada Armije BiH na op\u0107inu Kiseljak i mjesto stradanja prve hrvatske \u017ertve.[3]<\/a> S druge strane, Med\u017elis Islamske zajednice Kiseljak svake godine 18. aprila u selu Rotilj obilje\u017eava stradanje sedam tamo\u0161njih mje\u0161tana koje su jedinice HVO-a ubile tog dana.[4]<\/a> Istog dana i na istom mjestu, Udru\u017eenje logora\u0161a Op\u0107ine Kiseljak obilje\u017eava “Dan logora\u0161a”.[5]<\/a> Tema ovog istra\u017eivanja je analiza takvih suprotstavljenih i podijeljenih sje\u0107anja, narativa i komemorativnih praksi koje doprinose izgradnji kolektivnog sje\u0107anja i njihovo povezivanje i interpretiranje kroz analizu individualnih sje\u0107anja pojedinaca, Hrvata i Bo\u0161njaka, koji \u017eive u lokalnoj zajednici.<\/p>\n

Akademska disciplina koja se bavi izu\u010davanjem kolektivnih i individualnih sje\u0107anja (memory studies<\/em>) ne prou\u010dava kolektivno sje\u0107anje kao gotovu dru\u0161tvenu \u010dinjenicu, ve\u0107 se fokusira na proces interakcije u kojem se razli\u010diti dru\u0161tveni akteri bore oko toga \u0161to \u0107e iz pro\u0161losti biti zapam\u0107eno, a \u0161ta zaboravljeno (i kako). Kolektivno sje\u0107anje se, dakle, konstituira u napetosti izme\u0111u slu\u017ebenih politika sje\u0107anja i privatnih (osobnih) sje\u0107anja. Pod politikama sje\u0107anja u ovome radu podrazumijevamo sve slu\u017ebene, dru\u0161tvene prakse kojima se slu\u017ee nositelji vlasti kako bi oblikovali kolektivno, dru\u0161tveno sje\u0107anje. Slu\u017ebene politike sje\u0107anja su one politike koje promoviraju i podupiru strukture na vlasti u pojedinoj zajednici. Jeffrey Olick, me\u0111utim, nagla\u0161ava da je od ‘kolektivnog sje\u0107anja’ bolji izraz ‘dru\u0161tveno sje\u0107anje’ (social memory<\/em>), jer ono isti\u010de da je sve sje\u0107anje u odre\u0111enoj mjeri dru\u0161tveni konstrukt (Olick 1999: 342). Kao \u0161to tvrdi Bodnar, javno sje\u0107anje je mjesto osporavanja razli\u010ditih, konkurentnih mi\u0161ljenja, a ono se konstruira na javnim mjestima na kojima razli\u010dite strane, koje predstavljaju odre\u0111ene segmente dru\u0161tva, razmjenjuju svoje poglede na to dru\u0161tvo (Bodnar, citirano prema Rowe et al. 2002: 98). Proces sje\u0107anja uslovljen je dru\u0161tvenim hijerarhijama, a sadr\u017eaj sje\u0107anja se modificira u skladu s dru\u0161tvenim potrebama tako da sje\u0107anja konstantno proizvode nova zna\u010denja. Upravo su ove dvije dimenzije dru\u0161tvenog pam\u0107enja klju\u010dne za razumijevanje odnosa izme\u0111u pro\u0161losti, sada\u0161njosti i budu\u0107nosti te se nalaze u fokusu ove studije.<\/p>\n

Metodologija i ograni\u010denja istra\u017eivanja<\/em>\u00a0<\/em><\/h3>\n

Istra\u017eivanje se odvijalo u dvije faze. Prva faza vi\u0161emjese\u010dnog istra\u017eivanja uklju\u010divala je pregled dostupne literature i arhivske gra\u0111e kako bi se, prije po\u010detka terenskog istra\u017eivanja, vremenski i geografski kontekstualizirala kultura sje\u0107anja hrvatske i bo\u0161nja\u010dke zajednice u Kiseljaku. Za potrebe ovog rada pretra\u017eivana je medijska arhiva Mediacentra<\/em> iz Sarajeva te su analizirani \u010dlanci iz dnevnih novina i sedmi\u010dnih magazina u Bosni i Hercegovini objavljenih u periodu 1991.\u20132015. godine. U drugoj fazi provedeno je terensko istra\u017eivanje koje se sastojalo od dvije vrste aktivnosti:<\/p>\n

1) vo\u0111enje i transkripcija intervjua sa stanovnicima op\u0107ine Kiseljak i kreatorima slu\u017ebenih politika sje\u0107anja<\/p>\n

2) sudioni\u010dko promatranje odre\u0111enih komemoracija i analiza spomenika podignutih u znak sje\u0107anja na civilne \u017ertve sukoba i pripadnike vojski.<\/p>\n

Terensko istra\u017eivanje u Kiseljaku odvijalo se od augusta\/kolovoza 2015. do januara\/sije\u010dnja 2016. godine i tijekom toga razdoblja ura\u0111ena su ukupno 24 polustukturirana, dubinska intervjua. Svi intervjui su bili anonimni, a pitanja su bila podijeljena u nekoliko grupa: a) sje\u0107anje na prijeratno razdoblje, b) iskustvo rata 1992.\u20131994., c) sje\u0107anje na rat i \u017eivot u zajednici danas. Prva ciljna grupa bili su sada\u0161nji stanovnici i stanovnice Kiseljaka koji su tijekom ratnih sukoba boravili na \u0161irem prostoru op\u0107ine Kiseljak, zatim osobe koje su za vrijeme ratnih sukoba doselile (izbjegle) u Kiseljak i koje su nakon rata ostale \u017eivjeti u Kiseljaku. Drugu ciljnu grupu ispitanika \u010dine nositelji i kreatori politike sje\u0107anja u Kiseljaku (predstavnici udru\u017eenja proisteklih iz rata, lokalnih vlasti, vjerskih institucija, politi\u010dkih stranaka). Na\u0161i sugovornici i sugovornice su ve\u0107inom pokazali \u017eelju i volju da s nama podijele svoja sje\u0107anja. Interes zajednice da razgovara o sje\u0107anjima bio je prisutan cijelo vrijeme, a dobrodo\u0161lima smo se osje\u0107ale i u privatnim ku\u0107ama, slu\u017ebenim prostorijama, vjerskim objektima.<\/p>\n

Glavni izazov provedenom istra\u017eivanju predstavljala je \u010dinjenica da istra\u017eivanja o kulturi sje\u0107anja na zadnji rat u Kiseljaku do sada uop\u0107e ne postoje te da o toj temi do sada nije napisano gotovo ni\u0161ta. Iako su neki sugovornici govorili o postojanju ratnih dokumenata, slu\u017ebenih zapisnika, privatnih dnevnika iz vremena sukoba, do sada ni\u0161ta od toga nije objavljeno niti je dostupno \u0161iroj javnosti. No, u ovom radu svakako nije bio cilj dati povijesni pregled sukoba, nego istra\u017eiti kako se danas gradi i odr\u017eava kultura sje\u0107anja na rat te kako se i gdje dominantni narativi sukobljavaju i usagla\u0161avaju. Stoga nedostatak takve gra\u0111e nije bitno utjecao na zaklju\u010dke ove studije slu\u010daja, jer se ona prvenstveno oslanja na materijal dobiven tijekom terenskog istra\u017eivanja. Dodatan izazov istra\u017eivanju predstavljala je i isprepletenost prikupljenih sje\u0107anja, posebno imaju\u0107i u vidu da je, osim \u0161to ne postoje dru\u0161tvena istra\u017eivanja, evidentan i nedostatak nau\u010dne literature o ovoj temi, pa se Kiseljak i u takvoj oskudnoj literaturi obi\u010dno spominje samo u kontekstu \u0161irih ratnih doga\u0111anja na prostoru BiH ili sredi\u0161nje Bosne.[6]<\/a> Sve su to bili razlozi zbog kojih smo odlu\u010dile uraditi istra\u017eivanje na ovu temu i za\u0161to smo za analizu odabrale kulturu sje\u0107anja u Kiseljaku.<\/p>\n

Dru\u0161tveni kontekst istra\u017eivanja<\/em><\/h3>\n

Kiseljak je grad u sredi\u0161njoj Bosni koji administrativno pripada Srednjobosanskom kantonu, a \u00a0od Sarajeva je udaljen 30-ak kilometara. Upravo je geografska pozicija Kiseljaka, koji svojim jugoisto\u010dnim dijelom grani\u010di sa Sarajevom, jedan od faktora koji su ovo mjesto \u010dinili strate\u0161ki izuzetno va\u017enim tokom rata.<\/p>\n

Napetosti izme\u0111u bo\u0161nja\u010dkog i hrvatskog stanovni\u0161tva na podru\u010dju cijele La\u0161vanske doline po\u010dele su rasti ve\u0107 od sredine 1992. godine, ponajvi\u0161e zbog sporova oko podjele oru\u017eja otetog Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA), ostvarivanja politi\u010dkog utjecaja unutar op\u0107ina i zbog priljeva bo\u0161nja\u010dkih izbjeglica na to podru\u010dje (Shrader 2004: 110). I Hrvati i Bo\u0161njaci ve\u0107 tada zapo\u010dinju s organiziranjem vojnih struktura: u junu\/lipnju 1992. godine Tihomir Bla\u0161ki\u0107 imenovan je zapovjednikom Operativne zone srednja Bosna (OZ SB), dok je operativnom grupom u kojoj su se nalazile op\u0107ine Kiseljak, Kre\u0161evo, Vare\u0161 i Kakanj zapovijedao Ivica Raji\u0107.[7]<\/a> Hrvatsko vije\u0107e obrane (HVO) je u Kiseljaku osnovano 23. travnja\/aprila 1992. godine. Nakon \u0161to je JNA napustila kasarnu u Op\u0107ini, preuzeo ju je HVO.[8]<\/a> U me\u0111uvremenu je osnovana i Teritorijalna obrana (TO), ali je HVO 25. maja\/svibnja 1992. donio odluku o ukidanju TO u Kiseljaku. Dana 25. juna\/lipnja 1992. Izvr\u0161ni odbor Skup\u0161tine Op\u0107ine preimenovan je u HVO Kiseljaka.[9]<\/a> Iako je sporadi\u010dnih incidenata i sukoba bilo ve\u0107 od po\u010detka 1993. (Shrader 2004: 125), oru\u017eani sukob u Op\u0107ini Kiseljak po\u010dinje 18. travnja\/aprila 1993. godine.[10]<\/a> Tada zapo\u010dinju otvoreni sukobi u kojima gotovo svakodnevno ginu vojnici i civili na obje strane. Kao i u mnogim drugim srednjobosanskim op\u0107inama, Washingtonski sporazum, koji je potpisan 18. o\u017eujka\/marta 1994. izme\u0111u predstavnika bosanskih Hrvata i vlade Republike BiH[11]<\/a> i kojim su zaustavljeni sukobi izme\u0111u Armije BiH i HVO-a, ozna\u010dio je prestanak oru\u017eane borbe i u samom Kiseljaku.<\/p>\n

Prema popisu stanovni\u0161tva iz 1991. godine, u op\u0107ini Kiseljak \u017eivjelo je 24.164 stanovnika: 51,93% Hrvata, 40,46% Muslimana, 3,06% Srba, 2,48% Jugoslovena i 2,07% Ostalih.[12]<\/a> Prema kona\u010dnom izvje\u0161\u0107u Agencije za statistiku BiH o popisu stanovni\u0161tva iz 2013. godine, broj stanovnika se djelomi\u010dno smanjio i iznosi 20.722 osobe, od \u010dega je 7.838 Bo\u0161njaka, 11.823 Hrvata, 409 Srba, 85 nedeklariranih, 548 Ostalih te 19 osoba bez odgovora na pitanje o nacionalnosti.[13]<\/a> Jo\u0161 od 1990-ih godina Op\u0107inom upravlja Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) iz \u010dijih se redova bira na\u010delnik Hrvat.[14]<\/a> Kiselja\u010dki Bo\u0161njaci politi\u010dki se uglavnom okupljaju oko Stranke demokratske akcije (SDA) i ta stranka daje najvi\u0161e bo\u0161nja\u010dkih zastupnika u Op\u0107inskom vije\u0107u.[15]<\/a><\/p>\n

Nezadovoljstvo svojim polo\u017eajem u Op\u0107ini Kiseljak Bo\u0161njaci su formulirali u Inicijativi za ravnopravnost\u00a0konstituvnih naroda i svih gra\u0111ana, s posebnim akcentom na polo\u017eaj\u00a0Bo\u0161njaka\u00a0na podru\u010dju op\u0107ine Kiseljak <\/em>koja je 2015. godine poslana odre\u0111enim institucijama i strankama u BiH.[16]<\/sup><\/a> Udovoljavanjem zahtjevima iz Inicijative<\/em> bi se, prema potpisnicima, doprinijelo ravnopravnosti Bo\u0161njaka i Srba u Op\u0107ini Kiseljak. U zahtjevima se tra\u017ei ravnomjerna nacionalna zastupljenost u zapo\u0161ljavanju u javnom sektoru, te uvo\u0111enje nacionalne grupe predmeta u srednje \u0161kole.[17]<\/sup><\/a> Osje\u0107aj isklju\u010denosti i nemo\u0107i Bo\u0161njaka se podcrtava njihovim prisustvom u Op\u0107ini, odnosno, isticanjem da 40% bo\u0161nja\u010dkog stanovni\u0161ta \u017eivi tu, ali je ‘izguran’[18]<\/sup><\/a> iz procesa odlu\u010divanja i ravnopravnog u\u010de\u0161\u0107a u \u017eivotu Op\u0107ine.<\/p>\n

Stanovnici ovog grada koji le\u017ei na obalama triju rijeka, Lepenice, Fojnice i Kre\u0161ev\u010dice, i danas se ponajvi\u0161e bave trgovinom, koja je i dalje dominantna gospodarska grana i po kojoj je Kiseljak bio prepoznatljiv u \u010ditavoj dr\u017eavi dugo godina nakon rata. Rat je, naime, donio procvat trgovine, ponajvi\u0161e zahvaljuju\u0107i poziciji Kiseljaka kao posljednje rute prije opkoljenog Sarajeva, \u0161to su pojedinci itekako znali iskoristiti. Zahvaljuju\u0107i humanitarnoj pomo\u0107i koja je u konvojima stizala u Kiseljak (najve\u0107im dijelom iz Hrvatske), ali i odlascima u kupovinu hrane na teritorij koji je bio pod kontrolom srpskih vojnih snaga, u gradu ve\u0107i dio rata nije nedostajalo hrane, lijekova i ostalih potrep\u0161tina. Ve\u0107ina ljudi je ipak \u017eivjela od pomo\u0107i koju su dobivali od Caritasa. Prema jednom sugovorniku, Caritas je zaslu\u017ean i \u0161to je, “\u0161to se ti\u010de hrane, lijekova, vode, pi\u0107a, cigareta, bilo je mo\u017eda vi\u0161e nego sada. Bilo svega badava, dovoljno je bilo”.[19]<\/a> Specifi\u010dna pozicija Kiseljaka za vrijeme rata se, dakle, odnosi i na \u010dinjenicu da je grad na po\u010detku rata dugo vremena bio \u2018sigurna zona\u2019, jer nije bilo otvorenih sukoba, pa su se u njemu odvijale trgovina i razmjena kada to na drugim podru\u010djima nije bilo mogu\u0107e. Ovakva trgovina je zahtijevala odre\u0111en nivo me\u0111uetni\u010dkog miroljubivog su\u017eivota i suradnju. Neki autori tvrde da, unato\u010d tome \u0161to je bio u blizini prvih ratnih linija, upravo zato \u0161to se preko njega odvijala trgovina u ratu, Kiseljak je ostao relativno \u010ditav i neo\u0161te\u0107en (Andreas 2008: 70).<\/p>\n

Koliko su unutar zajednice jo\u0161 uvijek \u017eiva sje\u0107anja na to razdoblje, kako se grade i odr\u017eavaju te gdje se i za\u0161to ta sje\u0107anja dodiruju i sukobljavaju u ovom mirnodopskom razdoblju teme su kojima se bavimo u sljede\u0107im poglavljima.<\/p>\n

Tko, kako i kada se sje\u0107a? Uloga sje\u0107anja na rat u dana\u0161njem \u017eivotu Kiseljaka<\/strong><\/h2>\n

U ovom poglavlju se analiziraju postoje\u0107i memorijali i spomenici podignuti u znak sje\u0107anja na \u017ertve rata u op\u0107ini Kiseljak, kao i neke od komemoracija koje se organiziraju na tim mjestima sje\u0107anja. Kao \u0161to tvrdi Paul Connerton, “ako postoji \u0161to takvo kao dru\u0161tveno sje\u0107anje (…) vjerojatno \u0107emo se s tim susresti u komemorativnim ceremonijama” (Connerton 2004: 10). Na ovakvim doga\u0111ajima ne samo da se stvara javno sje\u0107anje o nekom doga\u0111aju, ve\u0107 se i zajednica podsje\u0107a na svoj identitet. Doga\u0111aj koji se obilje\u017eava je samo povod za izra\u017eavanje kolektivnog identiteta, a osna\u017eivanje tog identiteta je pravi uzrok za organiziranje komemorativnih sve\u010danosti, smatra Connerton (ibid.). Prema Barryju Schwartzu, komemoracije su tako\u0111er va\u017ene za na\u0161e razumijevanje narativa o pro\u0161losti jer “izdvajaju iz uobi\u010dajenog povijesnog slijeda one povijesne doga\u0111aje koji su posebni i koji utjelovljuju na\u0161e najdublje i najosnovnije vrijednosti” (Schwartz 1982: 377).<\/p>\n

Cilj poglavlja je predstaviti kreatore, odnosno nositelje slu\u017ebenih politika sje\u0107anja te na\u010dine na koje je sje\u0107anje institucionalizirano od strane nositelja vlasti. Poglavlje tako\u0111er donosi i raspravu o (ne)postojanju interesa gra\u0111ana za organizirana obilje\u017eavanja doga\u0111aja iz rata te o ve\u0107oj va\u017enosti osobnog (privatnog) sje\u0107anja nad kolektivnim, dru\u0161tvenim sje\u0107anjem.<\/p>\n

Komemorativne prakse i spomenici kao \u2018mjesta zajedni\u010dke pro\u0161losti\u2019<\/em><\/h3>\n

Umjesto da imaju iscjeljuju\u0107i u\u010dinak na zajednicu i da slu\u017ee kao mjesta na kojima se \u017ertve po\u0161tuje i za njima \u017eali, mjesta sje\u0107anja, memorijali i komemorativne prakse \u010desto su (is)kori\u0161teni kao simboli\u010dki ozna\u010ditelji u etni\u010dki podijeljenom prostoru. Tako oni ne samo da ne pridonose suo\u010davanju s gubicima i razumijevanju onoga \u0161to se u pro\u0161losti dogodilo, ve\u0107 slu\u017ee za u\u010dvr\u0161\u0107ivanje starih i stvaranje novih podjela. To se doga\u0111a zato \u0161to su slu\u017ebene komemoracije i memorijali, rije\u010dima Benedicta Andersona, vrlo \u010desto povezani s izgradnjom nacije i definiranjem \u2018imaginarne zajednice\u2019[20]<\/a> (Anderson 2006: 6). Memorijali i komemoracije mogu igrati va\u017enu ulogu u izgradnji nacionalnog identiteta, a cilj dru\u0161tvenih grupa koje organiziraju komemorativne prakse \u010desto je kreiranje i u\u010dvr\u0161\u0107ivanje odre\u0111enih identiteta u javnom prostoru, koji se naj\u010de\u0161\u0107e kre\u0107u od identiteta \u017ertve prema identitetu heroja i pobjednika. Francuski povjesni\u010dar Pierre Nora upozorava da “\u0161to je pam\u0107enje manje pro\u017eivljeno iznutra, vi\u0161e ima potrebu za vanjskim medijima i opipljivim podsjetnicima” (Nora 1998: 13). Podi\u017eu\u0107i memorijale i spomenike, na neki na\u010din, ‘prebacujemo’ teret sje\u0107anja na njih i poti\u010demo ih da ‘pamte’ umjesto nas, a sami postajemo sve zaboravljiviji. Oni tako\u0111er, kao mjesta sje\u0107anja, “neizbje\u017eno postaju mjesta sekundarnog sje\u0107anja, tj. to su mjesta na kojima se ljudi prisje\u0107aju sje\u0107anja drugih ljudi, onih koji su pre\u017eivjeli doga\u0111aje koji su tamo obilje\u017eeni” (Winter 2008: 62).<\/p>\n

Komemoracije doga\u0111aja iz pro\u0161losti te podizanje spomenika i memorijala su neki od elemenata slu\u017ebenih politika sje\u0107anja pomo\u0107u kojih politi\u010dke elite koriste svoje vi\u0111enje pro\u0161losti kako bi objasnile i opravdale sada\u0161njost u odre\u0111enoj politi\u010dkoj zajednici. Ovo slu\u017ebeno sje\u0107anje je, me\u0111utim, uvijek i neizbje\u017eno selektivno, jer uklju\u010duje sje\u0107anje samo na one pro\u0161le doga\u0111aje i osobe koje su u danom povijesnom trenutku pogodne, a isklju\u010duje one koje to nisu. Stoga su slu\u017ebene politike sje\u0107anja uvijek pra\u0107ene i slu\u017ebenim politikama ‘zaboravljanja’ (Jovi\u0107 2004).<\/p>\n

Ulogu kreatora i nositelja slu\u017ebenog, javnog sje\u0107anja u Kiseljaku preuzele su dvije strane, odnosno dva politi\u010dka\/vjerska vodstva. Na jednoj strani je Hrvatska demokratska zajednica, odnosno op\u0107inska vlast koju u najve\u0107em broju \u010dine \u010dlanovi HDZ-a, stranke koja redovno pobje\u0111uje na lokalnim izborima jo\u0161 od prvih demokratskih izbora po\u010detkom 1990-ih godina.[21]<\/a> Uz op\u0107insku vlast, glavni nositelji javnog sje\u0107anja su i razli\u010dite udruge proistekle iz rata (Udruga obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, HVIDRA Kiseljak ), pripadnici brigade ‘Josip ban Jela\u010di\u0107’, Mlade\u017e HDZ-a BiH Kiseljak i sl. S druge strane, kod bo\u0161nja\u010dke zajednice u Kiseljaku ulogu nositelja javnog sje\u0107anja preuzela je Islamska zajednica, odnosno Med\u017elis Islamske zajednice Kiseljak te tako\u0111er neka udru\u017eenja proistekla iz rata (Udru\u017eenje logora\u0161a Kiseljak, Organizacija porodica \u0161ehida i poginulih boraca Kiseljak). Na\u010dini izgradnje kolektivnog, javnog sje\u0107anja ogledaju se kroz mnogobrojne sve\u010danosti, prvenstveno kroz obilje\u017eavanje godi\u0161njica razli\u010ditih doga\u0111aja iz rata. Sve\u010danosti obilje\u017eavanja se odr\u017eavaju uz spomenike podignute u znak sje\u0107anja na poginule. Za hrvatsku zajednicu je to sredi\u0161nji spomenik hrvatskim braniteljima, koji se nalazi u Ulici \u017ertava Domovinskog rata na sredi\u0161njem gradskom trgu, a koji svojim izgledom podsje\u0107a na \u0161ahovnicu tj. grb hrvatske zastave. Na njemu su ispisana imena vi\u0161e od 400 poginulih hrvatskih branitelja. Spomenik je zanimljiv zbog toga \u0161to se njime uspostavlja javno sje\u0107anje ne samo na branitelje koji su stradali u ratu 1990-ih godina, ve\u0107 i na sve hrvatske branitelje “koji su dali \u017eivote za slobodu svoga naroda od 1941. do 1995.”, kao \u0161to pi\u0161e na samom spomeniku (vidi fotografiju br. 1).[22]<\/a> Na taj se na\u010din stvara dojam kontinuiranog stradanja hrvatskog naroda u periodu du\u017eem od pola stolje\u0107a. Iako je u Kiseljaku bilo i civilnih \u017ertava rata, ne postoji spomenik civilnim \u017ertvama.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Fotografija broj 1<\/figcaption><\/figure>\n

Kod sredi\u0161njeg spomenika se organiziraju i odr\u017eavaju sve najva\u017enije komemoracije i obljetnice koje igraju va\u017enu ulogu u oblikovanju kolektivnog sje\u0107anja za hrvatsku zajednicu u Kiseljaku. Spomenik je mjesto na kojem se, izme\u0111u ostalog, komemoriraju i obilje\u017eavaju:<\/p>\n