![\"Nevenka](\"http:\/\/gdb.rferl.org\/16209F23-212C-45CC-A24F-95C007D0C900_w610_r1_s.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Intervju: Nevenka Tromp<\/strong><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Pi\u0161e: Marija Arnautovi\u0107<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Na Univerzitetu u Sarajevu promovisana je knjiga “Krivi\u010dni proces protiv Slobodana Milo\u0161evi\u0107a<\/strong>: nezavr\u0161eno su\u0111enje”, autorice dr. Nevenke Tromp<\/strong>. U intervjuu za Radio Slobodna Evropa autorica govori o va\u017enosti kori\u0161tenja arhiva, te o mogu\u0107im manipulacijama jer su\u0111enje Milo\u0161evi\u0107u nije zavr\u0161eno presudom.<\/strong><\/a><\/p>\n Nevenka Tromp radila je na istorijskim i politi\u010dkim temama u slu\u010daju Slobodana Milo\u0161evi\u0107a od 2000. godine sve do njegove smrti,<\/strong><\/a> u martu 2006. godine. Odlu\u010dila je za knjigu upotrijebiti opse\u017eni arhiv i ostale materijale koji se bave ulogom Slobodana Milo\u0161evi\u0107a i Srbije u raspadu Jugoslavije i ratovima koji su uslijedili.<\/p>\n RSE:<\/strong> Koliko je va\u017eno koristiti arhiv, ne samo onaj Ha\u0161kog tribunala nego i ove koji postoje u zemljama biv\u0161e Jugoslavije, a koji svjedo\u010de o istorijskim doga\u0111ajima koji tretiraju devedesete, rat na ovom podru\u010dju, naro\u010dito u Bosni i Hercegovini, te u\u010de\u0161\u0107e Srbije u tom ratu?<\/em><\/p>\n Nevenka Tromp:<\/strong> Da bismo shvatili zna\u010daj povijesnih arhiva za doga\u0111aje u biv\u0161oj Jugoslaviji, vrlo je va\u017eno shvatiti da jedan od najopse\u017enijih i najvrjednijih takvih arhiva se ustvari u ovom trenutku nalazi u Hagu, i ne samo u Hagu, nego na svim drugim sudovima koji se bave masovnim zlo\u010dinima<\/strong><\/a>. Za\u0161to je to tako?<\/p>\n Kao prvo, sudi se velikom broju pojedinaca, za jedno veliko vremensko razdoblje, od 1990.-2004., ako se uzmu u obzir i doga\u0111aji u Makedoniji. Ovaj arhiv, kao povijesni arhiv, toliko je zna\u010dajan i druga\u010diji od svih drugih arhiva, jer je ovaj Sud, koji je Sud Ujedinjenih naroda, imao nevjerojatno veliku mo\u0107 da tra\u017ei od dr\u017eava, ne samo iz biv\u0161e Jugoslavije, nego iz cijelog svijeta, materijale iz njihovih dr\u017eavnih arhiva, koji bi, po nekoj logici za\u0161tite dr\u017eavnih arhiva, bili zatvoreni za javnost \u010dak pedeset do sto godina.<\/p>\n Neki \u010dak nikad ne bi bili otvoreni za javnost. Ovaj Sud po prirodi svog posla imao je nevjerojatnu mo\u0107 i u ovom povijesnom arhivu \u0107ete imati materijale za koje povjesni\u010dari sve vrijeme svog radnog vijeka nikad ne bi do\u0161li u kontakt. I to mislim da je neprocjenjive va\u017enosti. Ne samo povjesni\u010darima nego i \u017ertvama i politi\u010darima, jer ti arhivi u sebi nose svaki, malo po malo, nekog doprinosa da se shvati cjelovitost onog \u0161to se zbivalo na podru\u010djima biv\u0161e Jugoslavije.<\/p>\n RSE:<\/strong> U Va\u0161oj knjizi tretirate proces Slobodanu Milo\u0161evi\u0107u, koji je, budu\u0107i da je nezavr\u0161en, donio mnogo \u0161pekulacija. Koliko je zna\u010dajno da se iz tog nau\u010dnog ugla, govori o ovom procesu, kako bi na ovim prostorima, ako mo\u017eemo tako re\u0107i, do\u0161lo do pomirenja ili makar do pribli\u017eavanja stavova, kada je rije\u010d o procesu Slobodanu Milo\u0161evi\u0107u?<\/em><\/p>\n Nevenka Tromp:<\/strong> Mo\u017eda bi na po\u010detku bilo korisno da Vam ka\u017eem koja je bila moja motivacija uop\u0107e da se uhvatim ovog posla, za kojeg nije bilo presedana me\u0111u mojim kolegama akademskim istra\u017eiva\u010dima. Ja sam na slu\u010daju Milo\u0161evi\u0107a radila \u0161est godina, na strani Tu\u017eiteljstva, i to u jednom timu koji nije bio sa\u010dinjen niti od pravnika, niti od policajaca, klasi\u010dnih istra\u017eitelja, nego smo mi svi bili istra\u017eiva\u010di, ustvari s nekom akademskom podlogom.<\/p>\n I sad, zamislite \u0161ta se desi \u2013 u martu 2006. Milo\u0161evi\u0107 umire, samo mjesec dana prije nego \u0161to je njegovo su\u0111enje ionako trebalo zavr\u0161iti, ustvari izno\u0161enje dokaza. U tom trenutku ve\u0107ina mojih kolega pravnika nama ka\u017ee: ‘Zaboravite, u tom slu\u010daju nema presude, idemo dalje’. Samo za mene, koja nisam pravnik, bilo je veliko pitanje \u2013 a kako idemo dalje?<\/p>\n Taj slu\u010daj je ostavio za sobom tisu\u0107e i tisu\u0107e dokumenata, milione stranica za \u010ditanje, transkripte. Ja sam rekla \u2013 kako ja mogu zaboraviti sve ove dane, godine, u kojima sam ja radila na ovom slu\u010daju?! Ja sam odlu\u010dila da vidim \u0161to ustvari jedan arhiv takvog su\u0111enja pridonosi upravo ovim spoznajama o kojima smo sada razgovarali, \u0161to se ustvari desilo, u ime koga, u \u010dije ime i \u0161to to \u0161to smo saznali doprinosi procesima u postkonfliktnim dru\u0161tvima.<\/p>\n Po\u010dela sam pisati tu knjigu. \u0160est godina sam radila na slu\u010daju Milo\u0161evi\u0107, isto toliko mi je trebalo da kao insajder slu\u010daja napravim jednu koherentnu analizu sveg \u0161to se desilo. Prvo \u0161to sam saznala je da niti jedan historijski arhiv, bez obzira koliko je opse\u017ean, nije dovoljan da se obradi jedna tema bez posezanja i za drugim izvorima izvan tog pravnog procesa.<\/p>\n Druga stvar koju kao istra\u017eiva\u010d, sad s jednim novim ‘\u0161e\u0161irom’, ulogom koju radi\u0161, jeste da sudski arhiv, osobito su\u0111enja u anglosaksonskom sistemu, ne daje jednu jednozna\u010dnu odrednicu za istra\u017eiva\u010da, da zna\u0161 koji put da prati\u0161, jer svaka naracija, svaka pri\u010da, i povijesna, i pravna, koja se tamo ra\u0111a, je ustvari u znaku tog suparni\u010dkog sistema.<\/p>\n Zna\u010di, uvijek \u0107e\u0161 imati najmanje dvije naracije, dvije pri\u010de \u2013 jednu koju tu\u017eila\u0161tvo predstavlja, i drugu, koju predstavlja obrana. U Milo\u0161evi\u0107evom slu\u010daju ta suprotstavljena naracija je postala jo\u0161 zna\u010dajnijom zbog toga \u0161to nije bilo presude, nije bilo nikakvog ‘sivila’ u tome, u smislu da imate crnu predstavu sveg \u0161to je Milo\u0161evi\u0107 napravio, i jednu bijelu<\/strong><\/a>. Ta crno-bijela slika se nekad ispravi u presudi. Me\u0111utim, ovdje tog nije bilo. \u0160to to sad zna\u010di?<\/p>\n Da \u0107e jako puno zainteresiranih strana, politi\u010dara u postkonfliktnim dru\u0161tvima imati priliku da se uhvati za detalj, ili crne ili bijele naracije, i da taj detalj onda postane dio tog javnog diskursa, javne pri\u010de, kao \u0161to se to, recimo, nedavno desilo u ocjenjivanju su\u0111enja i Milo\u0161evi\u0107u i Radovanu Karad\u017ei\u0107u<\/strong><\/a>, da je ministar Ivica Da\u010di\u0107<\/strong> rekao da je ustvari ta Karad\u017ei\u0107eva presuda oslobodila krivi\u010dne odgovornosti<\/strong><\/a> i Milo\u0161evi\u0107a, ali i Srbiju, u svim doga\u0111ajima koji su se de\u0161avali u Bosni devedesetih.<\/p>\n Moja knjiga ustvari govori da je nemogu\u0107e tako se odnositi prema sudskom procesu, jer sudski proces i arhiv koji on stvori, za povjesni\u010dare, i za politi\u010dare u ovom slu\u010daju, nikad ne donosi jednozna\u010dni rezultat svega, nego se mora tretirati kao i svaki drugi povijesni izvor \u2013 zna\u010di, kriti\u010dki se odnositi prema njemu i tra\u017eiti druge izvore da podupiru neke stavove, ili da se suprotstavljaju njima. Onda tek, u nekoj vrlo ozbiljnoj analizi mo\u017ee\u0161 do\u0107i do zaklju\u010daka.<\/p>\n RSE: <\/strong>Rekli ste da ste, dok ste pisali knjigu, istra\u017eivali transkripte i da ste koristili dio onoga \u0161to je Milo\u0161evi\u0107 govorio tokom su\u0111enja, budu\u0107i da se sam zastupao. Koliko Vam je to pomoglo u istra\u017eivanju?<\/em><\/p>\n Nevenka Tromp:<\/strong> Recimo, \u010dinjenica da je Milo\u0161evi\u0107 bio sam svoj pravni branilac, na Sudu je bilo od velike va\u017enosti, jer je, ustvari, on vrlo \u010desto davao takve komentare, osobito u unakrsnom ispitivanju svjedoka Tu\u017eila\u0161tva, da je to nekad li\u010dilo kao da on sam svjedo\u010di na su\u0111enju, a po\u0161to je on bio optu\u017een, po meni je to velika stvar kada optu\u017eeni postane dio procesa. \u0160ta se tu desilo da je Tu\u017eila\u0161tvo imalo priliku da \u010duje njegove reakcije na nekoliko vrlo kontroverznih doga\u0111aja, o kojima se jo\u0161 uvijek puno \u0161pekulira \u2013 recimo u njegovom prihva\u0107anju ili neprihva\u0107anju Memoranduma SANU \u2013 ove godine se upravo slavi 30 godina otkako se taj dokument pojavio na politi\u010dkoj sceni.<\/p>\n Jo\u0161 uvijek se ne zna da li ga je Milo\u0161evi\u0107 prihvatio ili ne. Na su\u0111enju je on pozvao da ga brane nekoliko autora Memoranduma i u toj nekoj interakciji na koncu je postalo jasno: naravno, on je prihvatio Memorandum, on to nikad nije \u017eelio jasno re\u0107i, i ti ljudi koji su po\u010deli taj ideolo\u0161ki proces srpskog nacionalizma<\/strong><\/a>, ne samo da su doveli do rata svojim idejama, nego su branili na njegovom su\u0111enju i te ideje i te doga\u0111aje, koji su, znamo, zavr\u0161ili tragi\u010dno.<\/p>\n Drugi primjer je, recimo, sastanak izme\u0111u Milo\u0161evi\u0107a i Tu\u0111mana <\/strong>u Kara\u0111or\u0111evu, iz marta 1991. godine, na kojem se, navodno, govorilo o raspodjeli teritorija u BiH izme\u0111u Milo\u0161evi\u0107a i Tu\u0111mana. Niti jedan, niti drugi, dok su bili \u017eivi, i prije su\u0111enja Milo\u0161evi\u0107u, nisu se izjasnili o tome.<\/p>\n Me\u0111utim, Milo\u0161evi\u0107 je pozvao za svjedoke ljude iz svog okru\u017eenja, savjetnike, koji su bili aktivno uklju\u010deni u radne grupe koje su trebale razraditi te neke detalje o njegovom dogovoru sa Tu\u0111manom u Kara\u0111or\u0111evu. I potvr\u0111eno je \u2013 da, sreli su se u Kara\u0111or\u0111evu, sreli su se njih dvojica poslije toga i u Tikve\u0161u, da, postojale su i srpska i hrvatska radna grupa da se razrade detalji o tome kako i \u0161to, i na su\u0111enju se dokazalo za\u0161to taj dogovor ustvari nije urodio plodom.<\/p>\n Za\u0161to nije urodio plodom rekli su ustvari svjedoci koje je Milo\u0161evi\u0107 pozvao da svjedo\u010de. Rekli su: Tu\u0111man je inzistirao da Milo\u0161evi\u0107 utje\u010de na hrvatske Srbe i da Republika Srpska Krajina, koja je tamo ve\u0107 bila formirana, da oni odustanu od toga. Milo\u0161evi\u0107 je rekao: ‘Pa ja nemam utjecaja na njih’, a tada je Tu\u0111man shvatio da ne mo\u017ee i\u0107i dalje sa suradnjom s Milo\u0161evi\u0107em. To su vrlo zna\u010dajni momenti u pisanju povijesti \u2013 Milo\u0161evi\u0107 sjedi u sudnici, slu\u0161a i postavlja pitanja, koja na koncu ispadnu vrlo relevantna i va\u017ena za utvr\u0111ivanje povijesnih \u010dinjenica.<\/p>\n RSE: <\/strong>Zbog \u010dega drugim ljudima nije bilo va\u017eno da se bave tim kasnije i da se to na jedan potpuno druga\u010diji na\u010din zavr\u0161i?<\/em><\/p>\n Nevenka Tromp:<\/strong> Su\u0111enje Milo\u0161evi\u0107u i bilo kakvo drugo su\u0111enje sastoji se od raznih profesija i njihova uloga je vrlo va\u017ena. Za pravnike je najva\u017enija presuda. U momentu kad nemate presude, oni \u0107e naravno biti malo zainteresirani za nekakvu jurisprudenciju, \u0161to se desilo, ali, ustvari, vrlo malo njih je \u2013 ja poznajem samo jednu iznimku, jednog pravnika, to je bio Geoffrey Nice<\/strong>, koji je nama za vrijeme su\u0111enja isto govorio da je jako va\u017eno \u0161to \u0107e to su\u0111enje ostaviti iza sebe kao arhiv.<\/p>\n Zna\u010di, pravnicima je presuda najva\u017enija i to je nekakva mera njihovog vlastitog uspjeha kao profesije. Isto tako policajci \u2013 njima je va\u017eno kako na\u0107i dokaze, kako te dokaze pretvoriti onda u sudske dokaze. I tu se gubi interes. Grupa ljudi koja je radila u tom timu gdje sam ja radila, gdje su bili akademici, bila je mala i vrlo malo nas je imalo uvid u sve \u0161to se de\u0161avalo u takvom jednom slu\u010daju, ali najva\u017eniji razlog za\u0161to niko to do sad jo\u0161 nije napravio jeste \u0161to je to jako, jako puno posla. Tu se zaista radi o tisu\u0107ama, tisu\u0107ama stranica, stotinama svjedoka i ako nemate dobar uvid u to \u0161to se zbivalo i unutar procesa, vrlo je te\u0161ko na\u0107i odrednice na koje se skoncentrirati za istra\u017eivanje.<\/p>\n Moja knjiga je napisana s tim ciljem u vidu, tako\u0111er, da ona bude nekakav putokaz stotinama novih istra\u017eiva\u010da, jer materijal je takav da niti istra\u017eiva\u010di u Bosni, niti na Balkanu, mogu upotrijebiti sav taj materijal, \u017eeljela sam ostaviti ne\u0161to generacijama da vide kako takav jedan poku\u0161aj izgleda. I nadam se da kao nekakav uspjeh ili cilj knjige to mo\u017ee biti najminimalniji doprinos za budu\u0107nost.<\/p>\n (Objavljeno na Radio Slobodna Evropa, <\/a>\u010cinjenica da je Milo\u0161evi\u0107 bio sam svoj pravni branilac, na Sudu je bila od velike va\u017enosti, jer je, ustvari, on vrlo \u010desto davao takve komentare, osobito u unakrsnom ispitivanju svjedoka Tu\u017eila\u0161tva, da je to nekad li\u010dilo kao da on sam svjedo\u010di na su\u0111enju. Tu\u017eila\u0161tvo je imalo priliku da \u010duje njegove reakcije na nekoliko vrlo kontroverznih doga\u0111aja, o kojima se jo\u0161 uvijek puno \u0161pekulira.<\/em><\/h3>\n