Pi\u0161e Doc. dr Zilka Spahi\u0107-\u0160iljak<\/p>\n
\u00a0<\/strong><\/p>\n I \u017eene su ljudi, uporno su govorile feministice, nadaju\u0107i se da o tome ne\u0107emo morati pri\u010dati u 21. stolje\u0107u. Taman kada smo pomislile da o tome ne moramo vi\u0161e govoriti pokazalo se da je potrebno usvojiti jo\u0161 jedan me\u0111unarodni dokument koji \u0107e dodatno izvr\u0161iti pritisak na me\u0111unarodne i nacionalne pravne subjekte da osiguraju ravnopravno u\u010de\u0161\u0107e \u017eena u svim oblastima \u017eivota. Tako je i usvojena UN Rezolucija 1325 o \u017eenama, miru i sigurnosti (2000), kao podr\u0161ka me\u0111unarodnom pravnom okviru za za\u0161titu \u017eenskih ljudskih prava.<\/p>\n Pro\u0161lo je vi\u0161e od \u0161est decenija od kako je usvojena Univerzalna deklaracija o osnovnim pravima i slobodama (1948) u kojoj se po prvi put garantiraju jednaka prava svim ljudima (human beings), a ne samo mu\u0161karcima (men) kako su to do tada regulirale poznata ameri\u010dka Povelja o pravima (1776) i francuska Deklaracija o pravima \u010dovjeka i gra\u0111anina (1789). Eleonor Roosvelt se borila da u tekstu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima bude kori\u0161ten rodno osjetljiv jezik, a ne jezik mu\u0161ke norme. Nakon toga uslijedilo je usvajanje brojnih me\u0111unarodnih i evropskih dokumenata o ljudskim pravima, uklju\u010duju\u0107i i CEDAW konvenciju kao najobuhvatniji instrumentarij za za\u0161titu \u017eenskih prava, jer uklju\u010duje gra\u0111anska, politi\u010dka, ekonomska, socijalna i kulturna prava, s ciljem da bude pravno obavezuju\u0107a. Sve to nije bilo dovoljno, ve\u0107 je iznova trebalo podsjetiti dr\u017eave da se pridr\u017eavaju potpisanih obaveza.<\/p>\n Kroz Rezoluciju 1325 namjera je bila zahtijevati kako rad na prevenciji sukoba tako i aktivno uklju\u010divanje \u017eena u procese izgradnje mira. \u017dene i djeca najvi\u0161e trpe u ratovima, a \u017eensko tijelo se \u010desto koristi kao bojno polje preko kojeg se prelamaju razli\u010diti etno-nacionalni interesi. Silovanje je kori\u0161teno kao mo\u0107no sredstvo otjelovljenja takvih politika, \u017eensko tijelo (teritorij) jedne nacije ili etnije bi se okupiralo i iskoristilo za ra\u0111anje vojnika druge nacije, \u010demu smo svjedo\u010dili u masovnim silovanjima na Balkanu, posebno u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n Rezolucija 1325 jo\u0161 jednom \u017eeli naglasiti da je od iznimne va\u017enosti da \u017eene budu subjekti svoje sudbine i aktivne sudionice kreiranja politika u svojim zajednicama i dr\u017eavama. \u017dene u malom procentu participiraju na pozicijama mo\u0107i, pa, stoga, niti imaju priliku kreirati sukobe niti pregovarati o miru.<\/p>\n Tome smo svjedo\u010dili i na Balkanu u ratovima devedesetih godina u kojima su \u017eene bile ne samo objekti etno-nacionalnih politika ve\u0107, na\u017ealost, i proponenti takvih politika, jer \u017eene nisu prirodno determinirane za mirotvorstvo, iako su zbog svojih dru\u0161tvenih uloga vi\u0161e okrenute komunikaciji i mirovnom rje\u0161enju konflikta.<\/p>\n Moje iskustvo u Bosni i Hercegovini u proteklih 25 godina svjedo\u010di o tome da su \u017eene u svojim lokalnim zajednicama gradile mir tokom rata i nakon rata i da su to bile pripadnice razli\u010ditih etni\u010dkih, religijskih i nereligijskih identiteta. Kako jedan veliki autor mirovnih studija, Johan Galtung, tvrdi da izgradnja mira po\u010dinje onog momenta kada i sam konflikt, tako su i \u017eene u BiH, pokazuju\u0107i lice ljudskosti i u najte\u017eim trenucima svoga \u017eivota, gradile mir, a da toga nisu bile ni svjesne, jer su, kako ka\u017eu, samo radile ono \u0161to im je savjest nalagala ili, bolje kazano, dosljedno su svjedo\u010dile svoju ljudskost. Tek su kasnije nau\u010dile da to artikuliraju kao mirovni aktivizam. Iako su brojne \u017eene radile na izgradnji mira u svojim lokalnim zajednicama, ali i \u0161ire, njih jo\u0161 uvijek nema u pregovorima na kojima se donose bitne odluke o miru i strategijama za provedbu mirovnih sporazuma. Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma do brojnih drugih mirovnih pregovora \u017eene nisu pozvane za pregovara\u010dke stolove i niko i ne pomi\u0161lja je to va\u017eno, a vjerujem da ve\u0107ina politi\u010dkih lidera koji vode BiH i ne zna za Rezoluciju 1325.<\/p>\n Na temelju moga istra\u017eivanja o \u017eenama i mirotvorstvu u periodu od 2011\u20122013. godine pokazalo se da su \u017eene predano radile preko dvije decenije na izgradnji mira, a da njihovi napori nisu vidljivi niti adekvatno vrednovani u dru\u0161tvu. One same nemaju vremena raditi na promociji svoga rada, jer je ve\u0107ina njih zaokupljena time da se \u0161to vi\u0161e uradi, da se \u0161to vi\u0161e postigne, a za pri\u010du \u0107e, ka\u017eu, imati vremena kada odu u penziju. Njihove pri\u010de pokazuju snagu ljudskosti koja mo\u017ee nadi\u0107i sve podjele, nametnutu mr\u017enju i strah od drugoga, od kom\u0161ija i prijatelja s kojima se do rata \u017eivjelo u miru. Mirotvorke iz BiH su heroine, ali nisu svetice. Kao obi\u010dne \u017eene sa neobi\u010dnim mirovnim iskustvima i snagom duha i ljudskosti, pokazuju svima nama da je mogu\u0107e napraviti promjenu samo ako se usudimo iskora\u010diti naprijed i ako smo u stanju savladati strahove koji petrificiraju ve\u0107inu ljudi pa nisu u stanju reagirati kao odgovorna ljudska bi\u0107a na nepravdu i nasilje.<\/p>\n Pri\u010de BiH \u017eena, tako\u0111er, pokazuju da su one radile na provedbi Rezolucije 1325 mnogo prije nego \u0161to je sama Rezolucija usvojena 2000. godine. Rezoluciju su samo prigrlile i koristile kao jo\u0161 jedan alat koji mo\u017ee biti od koristi u promociji \u017eenskih ljudskih prava i izgradnje mira. Njihov rad obuhvata \u0161irok spektar aktivnosti u lokalnim zajednicama, ali i zajedni\u010dki koordiniran rad na usvajanju zakona i dono\u0161enje politika va\u017enih za implementaciju Rezolucije 1325. Ono \u0161to je posebno fascinantno u njihovom radu je duboka vjera da rade dobre stvari i da, bez obzira na prepreke, treba ustrajati u tome i tra\u017eiti rje\u0161enje. Prepreka je mnogo, a me\u0111u zna\u010dajnije su istakle sljede\u0107e: a) patrijarhalnu kulturu sa rodnom hijerarhijom; b) ekonomsku ovisnost i siroma\u0161tvo \u017eena; c) nedostatak institucionalne podr\u0161ke i dominaciju etno-nacionalizma; d) strah da se ne izgube ste\u010dene pozicije i e) nerazumijevanje koncepta mirotvorstva.<\/p>\n Patrijarhalna kultura i rodna hijerarhija<\/strong><\/p>\n Ve\u0107ina mirotvorki koje sam intervjuirala navodila je sjajne primjere anga\u017eiranosti \u017eena u lokalnim zajednicama kroz svoje pri\u010de, \u0161to je u nekim slu\u010dajevima izgledalo kao esencijaliziranje \u017eenskog mirotvorstva. Naime, posvjedo\u010dile su da su \u017eene, zapravo, na svojim ple\u0107ima nosile veliki teret rata i postratne obnove. Mu\u0161karci su se vra\u0107ali iz rata i bili zaokupljeni traumama koje su pre\u017eivjeli, a \u017eene kao da nisu imale svoje traume, \u010dinile su sve da njihove porodice pre\u017eive i grade novi \u017eivot. Danka Zeli\u0107 iz B. Grahova govori o srpskim povratnicama u tom dijelu BiH kojima je pomagala nakon rata i zbog toga trpila veliki pritisak svoje, hrvatske zajednice. \u017dene u povratni\u010dkim selima bi s njom razgovarale o svemu, ali kada je trebalo donijeti neku odluku, recimo da se poha\u0111a seminar ili da se dodijeli humanitarna pomo\u0107, onda bi zvale mu\u017ea ili oca ili svekra da tu odluku donese. Kako Danka svjedo\u010di, \u017eene su obavljale svu logistiku, sav posao, svu komunikaciju, ali odluke su donosili mu\u0161karci. Svojim zalaganjem je djelomi\u010dno uspjela ubijediti \u017eene da je va\u017eno da se i same anga\u017eiraju i da u\u010destvuju u dono\u0161enju odluka, kako u svojoj porodici tako i u zajednici. No, kako i sama ka\u017ee, dug je put do pune ravnopravnosti, ali ona ne odustaje, jer za nju, kao i za druge mirotvorke, mir nema alternativu.<\/p>\n Ekonomska ovisnost i siroma\u0161tvo<\/strong><\/p>\n Za o\u010dekivati je da u zemljama Balkana nakon rata siroma\u0161tvo poga\u0111a ve\u0107inu stanovni\u0161tva. To dakako najvi\u0161e utje\u010de na \u017eene, jer \u017eene op\u0107enito vrlo malo naslije\u0111uju porodi\u010dnu imovinu, \u0161to je posebice izra\u017eeno u ruralnim sredinama, pa onda i nisu u prilici da donose odluke niti da neovisno pokre\u0107u poslove. Takva iskustva su imale mirotvorke na terenu kada su radile na programima povratka i obnove, kada su poku\u0161avale, ba\u0161 na temelju Rezolucije 1325, da poka\u017eu kako je va\u017eno da \u017eene budu uklju\u010dene, da se njima dodijele grantovi, a ne mu\u0161karcima. Me\u0111utim, suo\u010davale su se sa formalno-pravnim preprekama vlasni\u0161tva imovine koje je u ve\u0107ini slu\u010dajeva bilo na ime mu\u017ea ili svekra. Jednu takvu situciju iznosi u svojoj pri\u010di i Nada Golubovi\u0107 iz Banjaluke, koja je radila na izgradnji mira kroz povezivanje sela na entitetskim linijama u Zapadnoj BiH. Mu\u0161karci su se bunili za\u0161to se njihovim \u017eenama dodjeljuju krave i druga sredstva za obnovu farmi, ali je onda jedan stari deda objasnio mladim mu\u0161karcima da ne treba da se bune, jer je zemlja njihova, \u0161tale su njihove, \u017eene su njihove, pa i stoka koju one dobiju bit \u0107e posredno njihova, bez obzira \u0161to ih nevladine organizacije dodjeljuju na ime njihovih \u017eena. Iz ove anegdote se, zapravo, ogleda pravo stanje stvari na terenu koje \u017eenama, zbog ekonomske ovisnosti, ne dozvoljava zna\u010dajniji iskorak.<\/p>\n Me\u0111utim, mirotvorke su nastavile da, kroz programe ekonomskog osna\u017eivanja, motiviraju \u017eene da se vi\u0161e anga\u017eiraju i zauzimaju za sebe i da, kroz sticanje ekonomske neovisnosti i dodatnog obrazovanja, budu spremne da izbore povoljniji polo\u017eaj sa sebe, ali i za druge \u017eene. Vjeruju da je ekonomska neovisnost klju\u010dna za postizanje ravnopravnosti u porodici i dru\u0161tvu i u tom pravcu nastavljaju djelovati.<\/p>\n Nedostatak institucionalne podr\u0161ke i dominacija etno-nacionalizma<\/strong><\/p>\n Da bi se provela bilo koja me\u0111unarodna norma ljudskih prava ili dr\u017eavni zakon potrebna je institucionalna podr\u0161ka koja \u0107e, kroz adekvatne politike djelovanja i finansijska sredstva, osigurati da te norme za\u017eive na terenu. Sve zemlje Balkana su ratificirale i CEDAW i Rezoluciju 1325 i imaju zakone koji reguliraju pitanja ravnopravnosti spolova, ali njihova provedba je vrlo slaba. \u017dene su jo\u0161 uvijek podzastupljene na mjestima odlu\u010divanja, a kada i dobiju \u0161ansu za to onda je to u najve\u0107oj mjeri omogu\u0107eno kroz politi\u010dke partije koje svoj rad utemeljuju na etno-nacionalnim programima. Kada \u017eene i do\u0111u na pozicije odlu\u010divanja onda one vi\u0161e vode ra\u010duna o interesima svoje politi\u010dke partije nego o interesima \u017eena, pa \u0107e i kada zastupaju interese \u017eene to \u010diniti parcijalno, uglavnom za \u017eene iz vlastite etni\u010dke i nacionalne grupe. Etno-nacionalna kompartmentalizacija prisutna je u svim oblastima, pa umjesto provedbe Rezolucije 1325 imamo zagovaranje u\u010de\u0161\u0107a \u017eena u kreiranju i provedbi mira, ali pod uvjetima zasnovanim na temeljima etno-nacionalnih ideologija na vlasti.<\/p>\n Jedna od mirotvorki, Radmila \u017digi\u0107 iz Bijeljine, kroz svoj novinarski anga\u017eman borila se koliko je mogla da trgovina ljudima i seksualno izrabljivanje \u017eena i nasilje u porodici budu op\u0107i dru\u0161tveni problemi, a ne problemi jedne etni\u010dke grupe. U svom radu nailazila je na otpore, ali i nerazumijevanja samih \u017eena koje podlije\u017eu pritisku etno-nacionalnih ideologija, pa ona sa \u017ealjenjem konstatira da dijalo\u0161ka scena u BiH nije gra\u0111anski orijentirana, ve\u0107 etni\u010dki i nacionalno i dokle god je tako te\u0161ko \u0107e biti provesti Rezoluciju 1325. Naravno, ona, kao ni druge mirotvorke, ne odustaje, ve\u0107 nastavlja stvarati mala ostrvca dijaloga i pomirenja za koja se nada da \u0107e jednoga dana tvoriti jednu mirnu i ure\u0111enu zemlju u kojoj ne\u0107e biti toliko va\u017eno kojoj etniji se pripada, ve\u0107 koliko ljudskosti i rada je neko spreman ulo\u017eiti za zajedni\u010dku dobrobit.<\/p>\n Strah da se ne izgube ste\u010dene pozicije<\/strong><\/p>\n Jo\u0161 jedan od razloga zbog \u010dega provedba Rezolucije 1325 nije za\u017eivjela ni nakon 15 godina je i strah samih \u017eena da ne izgube ste\u010dene pozicije. Naime, u patrijarhalnom dru\u0161tvu pojedine \u017eene uspijevaju izgraditi karijeru i dobiti odre\u0111ene pozicije u politici, ali to ne zna\u010di da ve\u0107ina ima priliku ravnopravno se natjecati za mjesta odlu\u010divanja u politici ili biznisu i biti izabrana isklju\u010divo na temelju svoga znanja i iskustva. \u017dene koje su ve\u0107 na pozicijama uglavnom nisu rodno osjetljive i vrlo \u010desto su upla\u0161ene za vlastite pozicije i ne\u0107e ni\u0161ta uraditi da pokrenu odre\u0111ena pitanja koja \u0107e dovesti do promjena. Uglavnom \u0107e se braniti time da su sve stekle svojim radom, \u0161to je mo\u017eda ta\u010dno samo u manjem broju slu\u010dajeva i, od ogromnog straha da ne izgube ste\u010deno, ne\u0107e ni\u0161ta uraditi da omogu\u0107e i drugim \u017eenama ravnopravnije u\u010de\u0161\u0107e na mjestima odlu\u010divanja. S tim se susretala i Sabiha Husi\u0107, mirotvorka iz Zenice, koja se nadala da \u0107e dobiti podr\u0161ku \u017eena na vlasti i da \u0107e lak\u0161e pokrenuti odre\u0111ene inicijative za definiranje statusa \u017eena koje su pre\u017eivjele ratno silovanje i nasilje u porodici. Nailazila je na zidove \u0161utnje i ne\u010dinjenja, \u0161to je ona razumjela kao strah od gubitka ste\u010denog, ako se usude pokrenuti pitanja koja izlaze iz okvira interesa etno-nacionalne grupe na vlasti. Samo prisustvo \u017eena na pozicijama mo\u0107i ne zna\u010di mnogo ako one nisu rodno osvije\u0161tene. Rodno neosvije\u0161tene \u017eene izgledaju kao \u201dpo\u010dasni\u201d mu\u0161karci na pozicijama mo\u0107i. Ovakvo stanje nije obeshrabrilo ni Sabihu ni druge mirotvorke u tome da uporno insistiraju na pitanjima za\u0161tite \u017eena koje su pre\u017eivjele ratno silovanje I, samo zahvaljuju\u0107i njihovoj velikoj upornosti, u pojedinim dijelovima BiH potpisani su prvi protokoli o za\u0161titi svjedoka i zakonski je reguliran status \u017ertava silovanja i nasilja. Njihova borba se nastavlja, a dio te borbe je senzibilizacija \u017eena na politi\u010dkoj sceni.<\/p>\n Nerazumijevanje koncepta mirotvorstva<\/strong><\/p>\n Jedna zanimljiva opservacija mirotvorke iz Sarajeva, Amre Pand\u017eo, odnosi se na nerazumijevanje koncepta mirotvorstva. Naime, kada se ljudima poku\u0161a objasniti da se neko bavi mirotvorstvom to uglavnom izgleda apstraktno. Njena majka bi joj znala re\u0107i da, i nakon svih godina njenog mirovnog aktivizma, ona jo\u0161 uvijek ne zna \u010dime se to\u010dno njena k\u0107er bavi. To nije ni\u0161ta novo, jer su takva iskustva imali mirotvorci diljem svijeta, kao npr. John Paul Lederach, poznati znanstvenik i mirovni aktivista. Na terenu je, ka\u017ee, \u010desto morao opisno odgovarati na pitanje \u010dime se on to bavi, jer ljudi izgradnju mira jo\u0161 uvijek ne vide kao stvarni posao, ve\u0107 kao dio svakodnevne komunikacije i razrje\u0161avanja li\u010dnih ili grupnih konflikata.<\/p>\n Razlog tome je nedovoljna informiranost i nedovoljno poznavanje koncepta mirotvornog rada koji treba da bude vrednovan i priznat kao i bilo koji drugi posao, jer zahtijeva umje\u0161nost, vjeru i posve\u0107enost.<\/p>\n Mirotvorke iz BiH pokazuju kako izgleda ljudskost sa \u017eenskim licem. Ljudskost koja se ne srami i stotinu puta pokucati na jedna vrata da bi se dobila podr\u0161ka za \u017eene i djecu \u017ertve rata i nasilja, da se usvoje potrebni zakoni, da se donesu adekvatne politike koje \u0107e omogu\u0107iti ostvarivanje osnovnih prava i sloboda ne samo \u017eenama nego i svim drugim marginalnim grupama u dru\u0161tvu. Njihova ljudskost je umivena sna\u017enom empatijom, etikom brige i pravde. Isto tako, njihova ljudskost ih pokre\u0107e da se i \u017eestoko bore i zauzimaju za prava \u017eena i da se suprotstavljaju diskriminaciji i isklju\u010divanju. I dalje nam valja ponavljati da su i \u017eene ljudi, jer je o\u010dito da tu poruku mnogi ne razumiju niti je \u017eele razumjeti i prihvatiti.<\/p>\n <\/p>\n