{"id":134462,"date":"2015-08-08T11:49:51","date_gmt":"2015-08-08T10:49:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.recom.link\/puhovski-oluja-2\/"},"modified":"2020-04-12T01:09:53","modified_gmt":"2020-04-12T00:09:53","slug":"puhovski-oluja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/","title":{"rendered":"Puhovski: “Oluja”!?"},"content":{"rendered":"

\"resize.aspx\"<\/a><\/p>\n

\n
<\/div>\n
“Oluja” je za veliku ve\u0107inu hrvatskoga pu\u010danstva jednostavno oznaka velike pobjede. No, pobjeda jedne strane svagda je i poraz one druge, jedni, stoga, slave, drugi \u017ealuju, u nemogu\u0107nosti da uop\u0107e uspostave odnos – ba\u0161 kao dvije strane istoga nov\u010di\u0107a. Etno-nacionalni naboj ne dopu\u0161ta da se i druga strana uzme u obzir, jer bi tako relativirao vlastitu (etno)moralnu poziciju<\/em><\/div>\n<\/div>\n
<\/div>\n
\u017darko Puhovski<\/strong> za portal “Banka”, 07.08.2015.<\/a><\/div>\n

 <\/p>\n

\u201cHell is empty and all the devils are here.\u201d\u00a0\u2013 <\/em>Shakespeare,\u00a0\u201eThe Tempest<\/em><\/a>\u201c, Act1 , Scene 2.<\/em>
\nSvake godine kolovoz Hrvatskoj donosi patriotski Troglav – obljetnicu “Oluje”, Sinjsku alku i Veliku Gospu; dani su to (i no\u0107i) u kojima se hrvatski nacionalni (dakako: katoli\u010dki) identitet svagda iznova reafirmira, rehabilitira (i reciklira). Simboli ostavljaju realnost u pozadini, euforija olak\u0161ava \u010dak i podno\u0161enje ljetnih vru\u0107ina (jer, uostalom, od pregrijanosti i \u017eivi), no, sre\u0107om, sve se to zbiva usred ljeta i bit \u0107e – kao i ve\u0107ina sezonskih dogodov\u0161tina – najesen tek uspomenom, kada se zbiljski egzistencijski problemi (opet jednom) neprijeporno nametnu kao bitni u svakodnevici.<\/p>\n

Ovogodi\u0161nji je kolovoz ozna\u010den “okruglim”! obljetnicama (“Oluje” i Alke), ali, iznad svega, percepcijom da se istovremeno radi i o prijeizbornoj kampanji. No, dok obljetnice pripadaju manifestacijsko-simboli\u010dkome postavu, prijeizborna kampanja apelira na posve konkretne, “prizemne” interese. Pritom se je, me\u0111utim, u ve\u0107ini politi\u010dkih analiza potkrao elementarni previd: izbori su najvjerojatnije tek za pola godine (o Valentinovu, mo\u017eda), a do tada prakti\u010dki ni\u0161ta od orkestrirano potaknutih emocija vi\u0161e ne\u0107e djelovati. Naravno, politi\u010dka vodstva imaju (gotovo) samo parlamentarne izbore pred o\u010dima, nastoje se dodatno pozicionirati na svojem podru\u010dju i zahvatiti koliko je mogu\u0107e tu\u0111ega (bira\u010dkog) terena, no sve je to jo\u0161 daleka priprava.<\/p>\n

Izborne nao\u010dale<\/strong><\/p>\n

\u010cinjenica da politi\u010dke stranke vide realnost kroz izborne nao\u010dale svakako je u pozadini nekih od zbivanja proteklih dana. Manje oprezni me\u0111u politi\u010dkim govornicima gdjegdje su, u padu koncentracije valjda, svojim otvorenim prokazivanjem vlastitih strana\u010dkih taktika pomalo i ruinirali “veli\u010danstvenu patriotsku sve\u010danost svekolikoga hrvatskog naroda u kraljevskome gradu Kninu” – tako \u0161to bi, poput me\u0111unarodnoga tajnika HDZ-a Mire Kova\u010da, biv\u0161ega direktora kampanje Kolinde Grabar-Kitarovi\u0107, prokomentirali (u “Direktu”) kako kninska slika “podsje\u0107a na dane njezine kampanje”.<\/p>\n

Neki se drugi, poput premijera Milanovi\u0107a – e da bi izbjegli (prete\u017eito prosta\u010dke) reakcije na svoje pojavljivanje kakvih su se naslu\u0161ali proteklih godina u Kninu – ne\u0107e libiti ni hoh\u0161taplerske organizacije “veli\u010danstvenoga mimohoda Hrvatske vojske” u Zagrebu (uz velike tro\u0161kove, maltretiranje tisu\u0107a zagreba\u010dkih gra\u0111ana\/ki, ali i diplomatsku sramotu zbog neuspjeha u zbrzanome pozivanju saveznika da se pridru\u017ee “svehrvatskome slavlju” – da se o neuspjelome poku\u0161aju ka\u0161iranja stvarnoga stanja hrvatske oru\u017eane sile, od sramote s “posu\u0111enim haubicama” na dalje, i ne govori).<\/p>\n

Ipak, koliko se god politi\u010dko vodstvo trsilo obilje\u017eiti kolovo\u0161ke dane “ponosa i slave”, oni funkcioniraju u mnogome mimo napora politi\u010dkih stranaka. “Oluja” je za veliku ve\u0107inu hrvatskoga pu\u010danstva jednostavno oznaka velike pobjede (i to nad Srbima). Sve su drugo naknadne – za bitnu \u010dinjenicu tek izvanjske – interpretacije. Doista se mo\u017ee s dobrim razlogom ustvrditi kako je Hrvatska oslobodila dio svojega zaposjednutoga teritorija (ali, dakako, samo ako se prihva\u0107aju granice \u0161to ih je “prihva\u0107aju\u0107i referat druga \u0110ilasa” odredio Politbiro Centralnoga komiteta KPJ nepoznatoga dana u ljeto 1945.).<\/p>\n

Mo\u017ee se, tako\u0111er, s pravom, re\u0107i kako je Hrvatska do “Oluje” bila socijalno, prometno i ekonomijski paralizirana svojevrsnom kanceroznom tvorbom koja je obuhva\u0107ala gotovo tre\u0107inu njezina teritorija, koje je time bilo izvan njezina politi\u010dko-pravnoga sustava (i dru\u0161tvenoga tkiva). \u010cini se tako\u0111er neprijepornim da je “Oluja” sru\u0161ila tzv. Republiku Srpsku Krajinu, re\u017eim koji je prema svojim bitnim zna\u010dajkama u ovome dijelu svijeta usporediv samo s “NDH”. Skra\u0107eno formulirano: “RSK” je bila republikom otprilike toliko koliko je “NDH” bila neovisna politi\u010dka zajednica, da se o ostalim sli\u010dnostima i ne govori (obje su nastale i u svemu bile odr\u017eavane izvanjskom vojnom \u2013 i drugom \u2013 intervencijom, obje su bile bez ikakve politi\u010dke legitimacije \u2013 ako se izuzmu podr\u0161ke vodstava lokalnih ve\u0107inskih vjerskih zajednica, obje su \u2013 podjednako dugo \u2013 pre\u017eivljavale bez ikakvih elemenata vladavine prava, u sukobu nacionalisti\u010dkih fantazama i vojne realnosti obje nisu znale gdje su im zapravo granice, itd.).<\/p>\n

Dvije strane nov\u010di\u0107a<\/strong><\/p>\n

No, ovi, koliko-toliko racionalni, argumenti nisu (kao i obi\u010dno) igrali odlu\u010duju\u0107u ulogu u vrednovanju “Oluje”. Pokazala je to matica slavljenik(c)a ovih dana – uza sve poku\u0161aje politi\u010dkoga manipuliranja, pa i uvo\u0111enja hrvatske ina\u010dice “political correctness”, prije svega u iskazima Predsjednice Republike koja je opetovano navodila \u017ertve s obje strane i (uglavnom uzaludno) insistirala na tomu da sve\u010danosti nisu uperene ni protiv koga. Premijer je, za razliku od nje, tek na ulasku u kampanju, pa je svesrdno nastojao naglasiti svoj novokomponirani \u2013 tu\u0111manovski(!?) \u2013 patriotizam.<\/p>\n

Nije u zbrci pomogao ni (kultivirano) naivni Gotovina tvrdnjom: “Oluja je kraj rata, tu su nastali temelji moderne, demokratske Hrvatske, na tim temeljima smo izgradili demokraciju u kojoj svi imaju jednaka prava i jednake obaveze prema svojoj dr\u017eavi” (kao da je “Oluja” imala funkciju demokratskih izbora, ili, po sebi, nosi neki trans-sistematski demokratski naboj). Jer, etno-nacionalno interpretiranje suverenosti (o kojemu je bilo rije\u010di u pro\u0161lome tekstu iz ove serije) “veli\u010danstvenu pobjedu” smatra veli\u010danstvenom ba\u0161 zato \u0161to je izvojevana protiv Srba; jedan od patentiranih govornika ove \u2013 intelektualno suhonjave \u2013 pozicije (i nove EPH-ove ergele), Tihomir Dujmovi\u0107, ovih \u0107e to dana posve uvjerljivo pokazati u povodu najnovijih sporova sa Slovenijom, skandiraju\u0107i: “Slovenijo, ime ti je Srbija!”<\/p>\n

Nacionalisti\u010dki privid svenazo\u010dnosti (i nepresu\u0161nosti) srpskih neprijateljskih planova znakovit je za politi\u010dki i socijalno nesigurne nacionaliste. Ta nesigurnost dovodi, primjerice, do toga da (u “tportalu”) “istaknuti politolog” (svojevremeno univerzitetski nasilnik koji je poku\u0161avao fizi\u010dki izbaciti s nastave kolege srpskoga podrijetla)\u00a0 tra\u017ei da Hrvatska odredi uvjete pod kojima \u0107e Srbija biti primljena u EU, a me\u0111u njima je i “javno odricanje od Memoranduma 2”. Da bi objasnilo o \u010demu je rije\u010d, uredni\u0161tvo upu\u0107uje na “\u201eB.H. magazin Europa”, iz travnja 2011. Tamo se pak mo\u017ee na\u0107i: “Prema na\u0161im saznanjima ovaj dokument dostupan je uskom krugu srpske politi\u010dke elite, koja prakti\u010dnim potezima, naro\u010dito posljednjih nekoliko mjeseci, operacionalizira novu srpsku nacionalnu i geopoliti\u010dku doktrinu”. Druk\u010dije re\u010deno, Hrvatska bi ne samo trebala pre\u0107i preko ranijih obe\u0107anja troje premijera da se kod pristupnih pregovora ne\u0107e pona\u0161ati spram Srbije kao Slovenija spram Hrvatske, nego bi od susjedne dr\u017eave trebala tra\u017eiti i “javno odricanje” od (tajnoga) inoficijelnog dokumenta za koji se ne zna postoji li, jer ga nitko (osim “uskoga kruga srpske elite”) nije vidio (ali mnogi novinari i analiti\u010dari ga ve\u0107 dugo zdu\u0161no tuma\u010de).<\/p>\n

I kada su pora\u017eeni, srpski susjedi snuju nove spletke (barem za one koji se osje\u0107aju nesigurnima u svojoj nacionalisti\u010dkoj poziciji), ali i za njih se u sve\u010darskim prigodama radi\u00a0 naprosto o pobjedi Hrvatske nad Srbijom, ipak ne tako davne 1995. Obje to strane posve dobro razumiju i obje \u2013 s razli\u010ditim motivima, naravno \u2013 nastoje tu po jedu\/poraz zakriti nacionalisti\u010dkim ideologemima koji se, stalno iznova, izri\u010du kao moralizatorske packe “drugoj strani” (ali, po potrebi, i kao materijal za nove sukobe). Na ovoj to\u010dki zapo\u010dinje aktualna hrvatsko-srpska (ili srpsko-hrvatska) igra s dvije strane nov\u010di\u0107a, aversom i reversom, koje, jasno je, ne vide jedna drugu. U Srbiji su “\u0161okirani time \u0161to Hrvatska slavi doga\u0111aj koji je uzrokovao masovni progon Srba”, u Hrvatskoj su pak zaprepa\u0161teni time \u0161to se u Srbiji \u017ealuje u povodu hrvatskoga trijumfa (do te mjere da se je, uz sve javne funkcionare, i Hrvatski helsin\u0161ki odbor za ljudska prava – u svojoj nogometno-fudbalerskoj fazi \u2013 na\u0161ao ponukanim prosvjedovati protiv \u010dinjenice da je FK “Partizanu” iz UEFA-e\u00a0 odobreno obilje\u017eavanje dana “Oluje” komemoriranjem \u017ertava).<\/p>\n

Proslave i provokacije<\/strong><\/p>\n

Nije ovo \u0161to se zbiva izme\u0111u Hrvatske i Srbije ni po \u010demu specifi\u010dno; pobjeda je jedne strane svagda i poraz one druge, jedni, stoga, slave, drugi \u017ealuju, u nemogu\u0107nosti da uop\u0107e uspostave odnos – ba\u0161 kao dvije strane istoga nov\u010di\u0107a (mo\u017eda je u ovome kontekstu bolje ne spominjati medalje). Etno-nacionalni naboj ne dopu\u0161ta da se i druga strana uzme u obzir, jer bi tako relativirao vlastitu (etno)moralnu poziciju. Mo\u017ee se to vidjeti na svim stranama, ne samo u (jedno)nacionalnim okvirima; jednostavno re\u010deno \u2013 oni koji bi, npr., 5. kolovoza govorili o \u017ertvama nisu to pripravni \u010diniti i 9. svibnja i, obratno, naravno. Svima je ponajprije do vlastite moralne (to\u010dnije: moralizatorske) pozicije.<\/p>\n

O tomu je ovih dana (u “Jutarnjem listu”) poku\u0161ao razumno pisati i Luka Mi\u0161eti\u0107. Na po\u010deku se je teksta \u2013 odista iznena\u0111uju\u0107e s obzirom na njegov javni opus \u2013 \u010dinilo da bi mogao dose\u0107i pravu razinu problema, onu na kojoj se postavlja pitanje o (na\u010delno nemogu\u0107oj) objektivnosti nacionalisti\u010dki inspiriranih proslava\/komemoracija povijesnih pobjeda\/poraza. No, kompleksnost materije (i jednostavnost autorova motiva) odveli su ga na drugu stranu, u zaklju\u010dak: “Nadajmo se da \u0107e jednoga dana Vu\u010di\u0107 i Pupovac uvidjeti da je odr\u017eavanje ‘dana \u017ealosti’ na dan oslobo\u0111enja Hrvatske jednako provokativno kao da Hrvatska odr\u017ei ‘dan \u017ealosti’ za \u017ertve Kri\u017enog puta 8. svibnja, na Dan pobjede u Europi”. Po strani od manjih oma\u0161ki (Dan pobjede u Evropi je 9., a ne 8. svibanj \u2013 autor se je, vjerojatno, spleo zbog izvanjskoga, povr\u0161nog promatranja doma\u0107ih zgoda vezanih uz obljetnicu oslobo\u0111enja Zagreba 1945.) \u2013 Mi\u0161eti\u0107 demonstrira krupno nerazumijevanje problema. Jer, stvar je u tomu da nema mjesta “provokaciji” ako se u samosvjesnoj, pluralisti\u010dki ustrojenoj naciji omogu\u0107i i pluralizam povijesnih interpretacija. Dijelom to (i) u Hrvatskoj ve\u0107 postoji \u2013 za svaku “partizansku” obljetnicu organiziraju se komemoracije \u017ertvama (koje u medijima dobivaju jedva ne\u0161to manje mjesta od onih pobjedni\u010dkih proslava). No, \u010dak i oni koji bi da budu objektivni vide u tomu provokaciju; stoga (i) Hrvatska ostaje \u2013 jo\u0161 zadugo, izgleda – zarobljenicom mistifikacije aversa i reversa.<\/p>\n

\u010cini se dalekose\u017eno komfornom pozicija onih koji, poput Mi\u0161eti\u0107a, mogu jednostavno pospremiti problem ukazom na sudsku odluku: “\u017dalbeno vije\u0107e ve\u0107inom je glasova utvrdilo da hrvatska vojska nije protjerala Srbe iz tih \u010detiriju gradova”. I ne znaju\u0107i, mo\u017eda, autor se priklanja \u2013 u Hrvatskoj rijetkim – zastupnicima postmodernoga koncepta arhipelaga znanja u oceanu informacija, koji stubokom mijenja donedavno naizgled posve solidna uvjerenja. Primjerice, Op\u0107a skup\u0161tina Me\u0111unarodne astronomske unije, donijela je 24. kolovoza 2006., glasovima ve\u0107ine delegata, odluku da se Plutonu ukine status planeta i svrsta ga se u kategoriju “patuljastih planeta”. Odlu\u010divanje i prethodna rasprava u svemu su li\u010dili suvremenoj politi\u010dkoj (poglavito parlamentarnoj) praksi, a mnogim laicima takav se je postupak u\u010dinio skandalozno neznanstvenim. No, za razliku od Plutona, iseljavanje\/protjeravanje brojnih stanovnik(c)a Hrvatske nakon “Oluje” izaziva kontroverzije koje nijedno sudi\u0161te ne mo\u017ee tako jednostavno razrije\u0161iti (uz put, isto ono sudi\u0161te koje je, prije osloba\u0111aju\u0107e presude Gotovini i Marka\u010du, op\u0107enito u Hrvatskoj smatrano fundamentalno neprijateljski nastrojenim).<\/p>\n

Protjerivanje i povratak<\/strong><\/p>\n

U tom je kontekstu kardinal Bozani\u0107, na svoj, tako \u010desto nedomi\u0161ljen na\u010din,<\/strong> na misi u Kninu izrekao ono \u0161to mnogi u Hrvatskoj smatraju neupitno jasnim: “Kako je mogu\u0107e da danas netko optu\u017euje Hrvatsku za protjerivanje, nazvano etni\u010dkim \u010di\u0161\u0107enjem, kada su upravo Hrvati\u00a0i pripadnici nesrpskog stanovni\u0161tva s tog okupiranog podru\u010dja bili ujesen 91. protjerani, a mnogi su me\u0111u njima bili i pogubljeni?”. Odgovor je, me\u0111utim, posve jednostavan; nakon ubijanja i protjerivanja \u0161to su ih, prije svega 1991., izvr\u0161ili JNA i lokalni teritorijalci, velika se je ve\u0107ina etni\u010dki hrvatskoga pu\u010danstva vratila u ranija prebivali\u0161ta. S onim srpskoga podrijetla stvari stoje druk\u010dije.<\/p>\n

\u010cinjenica je da je hrvatska pobjeda dovela (u najmanju ruku) do \u017eurnoga iseljavanja srpskoga pu\u010danstva s podru\u010dja koje je zaposjela hrvatska vojska. U razdoblju kra\u0107em od 48 sati 125-150.000 Srba (i Srpkinja \u2013 koje ni srpsko-nacionalisti\u010dka promi\u010dba uglavnom ne spominje) napustilo je podru\u010dje na kojemu su, u ve\u0107ini slu\u010dajeva, njihovi pred\u0161asnici nara\u0161tajima \u017eivjeli. Pritom se je, zna\u010dajnim dijelom, radilo o seoskome pu\u010danstvu, za koje je poznato da rijetko napu\u0161ta prebivali\u0161ta bez neposrednoga nasilja (ili prijetnje nasiljem). Po strani od dramati\u010dnosti kolovoza 1995., suhe brojke jasno pokazuju \u0161iri problem: postotak stanovni\u0161tva srpske nacionalnosti u Hrvatskoj smanjio se je izme\u0111u popisa iz 1991. i onoga iz 2001. za vi\u0161e od tri puta, tj. za vi\u0161e od 400000 osoba (ura\u010duna li se i zna\u010dajan dio od preko 100000 Jugoslavena koliko ih je bilo u Hrvatskoj 1991., a koji su prakti\u010dki nestali s Jugoslavijom). Takve se demografijske promjene nigdje ne doga\u0111aju socijalnom spontano\u0161\u0107u.<\/p>\n

A kada su se ve\u0107 dogodile, vlastita \u0107e (nacionalna) moralna pozicija biti olak\u0161ana interpretacijom kakvu, paradigmati\u010dki, pru\u017ea Vladimir \u0160eks: “Dio je oti\u0161ao dobrovoljno i to onaj koji se bojao odgovornosti za ono \u0161to je \u010dinio u ratu, a drugi su oti\u0161li pod pritiskom srpskih vo\u0111a”. Tako je sve jednostavno razlo\u017eeno \u2013 sli\u010dno formulacijama (jo\u0161-ne-komunisti\u010dkih) vlasti \u010cehoslova\u010dke u povodu protjerivanja njema\u010dkoga pu\u010danstva 1945. (ali i jugoslavenskih vlasti u isto vrijeme i u istome povodu). Svagda iznova ovakve su se formulacije pokazivale cinizmom mo\u0107nika, no to ne smeta njihovu ponavljanju u aktualnim hrvatskim prigodama. Dapa\u010de, pritom se jo\u0161 i lokalnim tiranima iz “RSK” pridaje \u2013 s hrvatske strane(!?) \u2013 epitet “vo\u0111a” hrvatskih gra\u0111ana srpske etni\u010dke nacionalnosti.<\/p>\n

Realnost – neovisno o ve\u0107inskim sudskim odlukama (koje su, tko zna za\u0161to, toliko \u010desto mijenjane) i radosnome, sve\u010darskom ideologiziranju \u2013 nije tako te\u0161ko doma\u0161iti. U kolovozu 1995. na djelu je bila sukladnost interesa hrvatskoga i srpskoga vodstva. Prvi su htjeli \u0161to vi\u0161e teritorija sa \u0161to manje srpskoga stanovni\u0161tva (“Srbi su neslavno nestali iz ovih krajeva kao da ih nikad nije ni bilo. Nisu uspjeli pokupiti ni svoje prljave ga\u0107e. Neka im je sretan put! A oni iz svijeta koji nam i danas predbacuju da palimo srpske ku\u0107e na oslobo\u0111enim dijelovima Hrvatske, neka se prisjete da je upravo biblijsko na\u010delo, iz Starog zavjeta: oko za oko, zub za zub!”, Franjo Tu\u0111man na postajama “Vlaka slobode” u Kninu i Karlovcu, 26. kolovoza 1995.). Druga je strana \u017eeljela izbjeglice kako bi o\u0161tetila me\u0111unarodni\u00a0image<\/em>\u00a0Hrvatske kao \u017ertve (Peter Galbraith na N1:\u00a0 “Jasno je da Hrvatska nije u\u010dinila dovoljno da za\u0161titi civilno stanovni\u0161tvo i dopustila je pale\u017e srpske imovine u Krajini. Bila je to tragedija za Hrvatsku jer je umanjila ono \u0161to je trebala biti veli\u010danstvena pobjeda”), ali i zbog \u2013 tada jo\u0161 aktualnih \u2013 uvjerenja da je “svje\u017eom krvlju” mogu\u0107e promijeniti etni\u010dke odnose na Kosovu.<\/p>\n

Zato su uglavnom tolike desetine tisu\u0107a hrvatskih dr\u017eavljana napustile Hrvatsku (u velikome dijelu, bez povratka), a zna\u010dajan je dio zemlje ostao posve prazan (i spaljen). Od preostalih, mahom stara(i)ca mnogi su ubijeni, to se sada \u010dak i slu\u017ebeno, pa i me\u0111u radikalnim nacionalistima, mora priznati. U danima same akcije, kolovoza 1995., politi\u010dka i novinarska krema (od Tu\u0111mana do Budi\u0161e, od Kusti\u0107a do Gojanice) natjecala se je u epitetima “nevi\u0111enoj humanosti ratovanja”(!?). No, s vremenom je hrvatski\u00a0mainstream<\/em>\u00a0prihvatio nalaze \u0161to su ih (mukotrpno) dostavljale organizacije civilnoga dru\u0161tva (koje su se tada, uz put, nalazile pod znatno ja\u010dim pritiskom od onoga \u0161to ga trpe oni koji ih danas opona\u0161aju u kazali\u0161tu, a nisu imale nikakvu policijsku za\u0161titu, dapa\u010de).<\/p>\n

Kada je postalo jasno da se neke \u010dinjenice ne mo\u017ee nijekati, hrvatska je dr\u017eavna (pa i radikalno nacionalisti\u010dka) naracija pre\u0161la na pri\u010duvne pozicije: “I kod nas je bilo zlo\u010dina ali nisu bili sustavni”, Haa\u0161ko je sudi\u0161te prihvatilo ovo stajali\u0161te, te su se, kako (na portalu “Dnevno”) tvrdi Pero Kova\u010devi\u0107, “pravni ekspert”: “Obrane generala i tu\u017eiteljstvo usuglasile za 44 ubojstva\u201c. Naravno, ubijenih je bilo znatno vi\u0161e (\u0161to se i na lokalnim grobljima mo\u017ee \u017ealosno lako provjeriti), naravno da se svako od “dogovorenih” imena nalazi na popisima koje su, mnogo ranije, pripravile organizacije civilnoga dru\u0161tva (\u010dak i ako to sada neke od njih \u2013 HHO primjerice \u2013 nastoje zaba\u0161uriti), no za ve\u0107inu u Hrvatskoj “pri\u010da je zaklju\u010dena”; neki, cini\u010dniji, poput Zorana Milanovi\u0107a hladnokrvno \u0107e o izbjeglicama (ili, ipak, prognanicima) re\u0107i tek: “vrata su im otvorena\u201c (nakon dvadeset i vi\u0161e godina\u2026). Jer, haa\u0161ke presude objektivno zna\u010de da Hrvatska nije “samo” pobijedila, nego joj je me\u0111unarodno-pravno priznato i to da je pobijedila u skladu s (trenutno prihva\u0107enim) pravilima.<\/p>\n

Jedinstvena patriotska fronta<\/strong><\/p>\n

Novi (ili, bolje, obnovljeni) hrvatski patriotizam (\u010dak i kada se smiri njegova histeri\u010dna ina\u010dica koja je bila u pogonu proteklih dana) karakterizira (kao i sve druge) ponajprije nehaj spram (neugodnih) \u010dinjenica (“Mi smo narod koji slavi pobjede, a ne poraze”, rekla je u Kninu Kolinda Grabar Kitarovi\u0107 \u2013 \u0161to ju ne\u0107e sprije\u010diti da za nekoliko mjeseci pohodi opet Vukovar). Patriotska tendencija mobiliziranja emocija nije\u010de svaku logiku \u2013 ovih dana opet popularan, izvorno Tu\u0111manov, uzvik to bjelodano pokazuje: “Neka nam \u017eivi jedina i vje\u010dna najdra\u017ea domovina Hrvatska!”. Nije posve jasno kako bi to domovina \u2013 svoj svojoj neprispodobivosti unato\u010d \u2013 mogla biti istovremeno jedina i najdra\u017ea; pomalo to podsje\u0107a na stari (protu)socijalisti\u010dki vic u kojemu je Adamu re\u010deno: “Evo ti Eve, pa biraj!”.<\/p>\n

Nasuprot svim (ne samo profesionalno politi\u010dkim) nastojanjima, zborno pjevanje, ve\u0107 po svojoj naravi, ne mo\u017ee dugo trajati \u2013 potaknut oficijalnim talambasanjem, nacionalisti\u010dki je radikalizam odmah zao\u0161trio retoriku. Thomsonov je pozdrav: “Za dom!\u201c mno\u0161tvo je u Kninu pripravno do\u010dekalo odgovorom: “Spremni!”. Rije\u010dki su nacionalisti\u010dki radikali, napadaju\u0107i one koji su poku\u0161ali alternativno (Mi\u0161eti\u0107 bi rekao: “provokativno”) obilje\u017eiti obljetnicu “Oluje”, repetirali omiljenu posko\u010dicu: “Mi Hrvati ne pijemo vina, samo krvi \u010detnika iz Knina” (\u0161to je, indikativno, varijacija na temu zadanu pjevanjem srpskih kolja\u010da u Vukovaru 1991.). Svi su vukovarski veterani koji su – nasuprot stavu raznih sto\u017eera, uvjerenih da su jedini ovla\u0161teni za ispravno postupanje s ratnom tradicijom – sudjelovali u mimohodu u Zagrebu “dobili telefonske pozive s prijetnjama i s ucjenama da ne sudjeluju, da su jugofili”, rekao je ministar Mati\u0107. Itd. Oni, me\u0111utim, koji su sve skupa slu\u017ebenim putem, tj. dr\u017eavno postrojenim paradama i okupljanjima zagrijali (\u010dak: potpalili) nemaju sada pravo skandalizirati se nad radikalima, jer, kako stara kineska poslovica ka\u017ee: Tko ho\u0107e ma\u010dku, mora uzeti i rep.<\/p>\n

\u010cinjenica da se patriotska jedinstvena fronta po\u010dinje raspadati i prije no \u0161to je pravo konstruirana (pa makar i za pokazivanje na sve\u010danosti) jasno pokazuje da je njezin koncept ve\u0107 unutra\u0161nje, po sebi, neodr\u017eiv. No, i njezino nestabilno egzistiranje mo\u017ee donijeti mnogo nevolja. Nikako samo (etni\u010dkim, ili svjetonazorskim) manjinama, ili susjedima. Nije rije\u010d niti “samo” o svjetonazorskoj zabrani suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u. U osnovi, rije\u010d je o sustavnome eskapizmu, o kultiviranome zaboravu realnosti – koje je za svako dru\u0161tvo pogubno. Ostane li se u eskapisti\u010dkome mistificiranju nepremostive razlike aversa i reversa, odista se i dalje (prete\u017eito veselo) prebiva u vremenu u kojemu je “pakao prazan, a \u0111avli su ovdje” (ili, barem, \u0111avol\u010di\u0107i).<\/p>\n

(Tekst prenosimo uz dozvolu autora)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"“Oluja” je za veliku ve\u0107inu hrvatskoga pu\u010danstva jednostavno oznaka velike pobjede. No, pobjeda jedne strane svagda je i poraz one… ","protected":false},"author":8,"featured_media":134458,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[593],"tags":[1048,1822,1903],"class_list":["post-134462","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-tranziciona-pravda-bhsc","tag-hrvatska","tag-oluja","tag-zarko-puhovski"],"acf":[],"yoast_head":"\nPuhovski: "Oluja"!? - REKOM ~ KOMRA ~ RECOM<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Puhovski: "Oluja"!? - REKOM ~ KOMRA ~ RECOM\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"“Oluja” je za veliku ve\u0107inu hrvatskoga pu\u010danstva jednostavno oznaka velike pobjede. No, pobjeda jedne strane svagda je i poraz one...\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"REKOM ~ KOMRA ~ RECOM\" \/>\n<meta property=\"article:publisher\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/ZaREKOM.PerKOMRA.ForRECOM\/\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2015-08-08T10:49:51+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2020-04-12T00:09:53+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/www.recom.link\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/resize.aspx_.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"432\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"237\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Recom Editor\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:creator\" content=\"@REKOM_KOMRA\" \/>\n<meta name=\"twitter:site\" content=\"@REKOM_KOMRA\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Recom Editor\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"16 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/\",\"url\":\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/\",\"name\":\"Puhovski: \\\"Oluja\\\"!? - REKOM ~ KOMRA ~ RECOM\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/en\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/www.recom.link\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/resize.aspx_.jpg\",\"datePublished\":\"2015-08-08T10:49:51+00:00\",\"dateModified\":\"2020-04-12T00:09:53+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/en\/#\/schema\/person\/0b0fce47cdf986c8b4194146b69999a3\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"bhsc\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bhsc\",\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\/\/www.recom.link\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/resize.aspx_.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/www.recom.link\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/resize.aspx_.jpg\",\"width\":432,\"height\":237},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/www.recom.link\/en\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Puhovski: “Oluja”!?\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/en\/#website\",\"url\":\"https:\/\/www.recom.link\/en\/\",\"name\":\"REKOM ~ KOMRA ~ RECOM\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/www.recom.link\/en\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"bhsc\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/en\/#\/schema\/person\/0b0fce47cdf986c8b4194146b69999a3\",\"name\":\"Recom Editor\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bhsc\",\"@id\":\"https:\/\/www.recom.link\/en\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/b345ee03975bccfc62280b0fd1ffd916?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/b345ee03975bccfc62280b0fd1ffd916?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Recom Editor\"},\"url\":\"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/author\/jelanag\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Puhovski: \"Oluja\"!? - REKOM ~ KOMRA ~ RECOM","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Puhovski: \"Oluja\"!? - REKOM ~ KOMRA ~ RECOM","og_description":"“Oluja” je za veliku ve\u0107inu hrvatskoga pu\u010danstva jednostavno oznaka velike pobjede. No, pobjeda jedne strane svagda je i poraz one...","og_url":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/","og_site_name":"REKOM ~ KOMRA ~ RECOM","article_publisher":"https:\/\/www.facebook.com\/ZaREKOM.PerKOMRA.ForRECOM\/","article_published_time":"2015-08-08T10:49:51+00:00","article_modified_time":"2020-04-12T00:09:53+00:00","og_image":[{"width":432,"height":237,"url":"https:\/\/www.recom.link\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/resize.aspx_.jpg","type":"image\/jpeg"}],"author":"Recom Editor","twitter_card":"summary_large_image","twitter_creator":"@REKOM_KOMRA","twitter_site":"@REKOM_KOMRA","twitter_misc":{"Written by":"Recom Editor","Est. reading time":"16 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/","url":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/","name":"Puhovski: \"Oluja\"!? - REKOM ~ KOMRA ~ RECOM","isPartOf":{"@id":"https:\/\/www.recom.link\/en\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/www.recom.link\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/resize.aspx_.jpg","datePublished":"2015-08-08T10:49:51+00:00","dateModified":"2020-04-12T00:09:53+00:00","author":{"@id":"https:\/\/www.recom.link\/en\/#\/schema\/person\/0b0fce47cdf986c8b4194146b69999a3"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/#breadcrumb"},"inLanguage":"bhsc","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bhsc","@id":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/#primaryimage","url":"https:\/\/www.recom.link\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/resize.aspx_.jpg","contentUrl":"https:\/\/www.recom.link\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/resize.aspx_.jpg","width":432,"height":237},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/puhovski-oluja\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/www.recom.link\/en\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Puhovski: “Oluja”!?"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/www.recom.link\/en\/#website","url":"https:\/\/www.recom.link\/en\/","name":"REKOM ~ KOMRA ~ RECOM","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/www.recom.link\/en\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"bhsc"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/www.recom.link\/en\/#\/schema\/person\/0b0fce47cdf986c8b4194146b69999a3","name":"Recom Editor","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bhsc","@id":"https:\/\/www.recom.link\/en\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/b345ee03975bccfc62280b0fd1ffd916?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/b345ee03975bccfc62280b0fd1ffd916?s=96&d=mm&r=g","caption":"Recom Editor"},"url":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/author\/jelanag\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/134462"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=134462"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/134462\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":178899,"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/134462\/revisions\/178899"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/media\/134458"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=134462"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=134462"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.recom.link\/bhsc\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=134462"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}