Tijekom ekumenskog i me\u0111ureligijskog susreta u Franjeva\u010dkom me\u0111unarodnom studentskom centru u Sarajevu, 6. lipnja 2015., na kojem su sudjelovali: nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Pulji\u0107, resu-l-ulema Husein ef. Kavazovi\u0107, episkop zahumsko-hercegova\u010dki i primorski Grigorije i predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci, Sveti Otac papa Franjo odustao je od pripremljenog govora i okupljenima se obratio slijede\u0107im re\u010dima:<\/p>\n
(dostupno samo na engleskom jeziku)<\/p>\n
I had prepared an address for you, but after having heard the testimonies of this priest, this Religious Brother and Religious Sister, I feel the need to offer some spontaneous reflections.<\/p>\n
They have recounted the story of their life, telling us their experiences, telling us many both horrible and beautiful things. I will give the address I had prepared, which has its own appeal, to the Cardinal Archbishop.<\/p>\n
The witnesses accounts speak for themselves. And this is the memory of your people! A people that forgets the past has no future. This is the memory of your fathers and mothers in the faith: only three people have spoken, but behind them there are many, many others who suffered the same things.<\/p>\n
Dear sisters, dear brothers, you do not have the right to forget your own history. Not for the purpose of revenge, but rather to make peace. Not to look [at these testimonies] as something odd, but through them to love as they have loved. In your blood, in your vocation, there is the vocation and the blood of these three martyrs. And it is the blood and the vocation of many Religious women and men, many priests, many seminarians. The author of the Letter to the Hebrews writes, I beg you, do not forget your elders, these who have handed on the faith to you<\/i>. \u201cThese\u201d (pointing to the ones who testified) have handed on to you a witness as to how to live the faith. The same author tells us, \u201cDo not forget Jesus Christ\u201d, the first Martyr. And these<\/i> have walked in the footsteps of the Jesus.<\/p>\n
Keeping memory alive so as to make peace. Some words struck my heart. One of them, repeated, \u201cForgiveness\u201d. A man, a woman who is consecrated to the Lord\u2019s service who does not know how to forgive, is not helpful. To forgive a friend who swore at you, or someone with whom you have argued, or a sister who is jealous of you, this is not all that difficult. But to forgive the one who slaps you in the face, who tortures you, who abuses you, who threatens to shoot you\u2026 this is difficult. And these three have done it, and they teach others to do it.<\/p>\n
Another thing that struck me in their talks was mention of the one hundred and twenty days spent in the concentration camp. How many times the spirit of the world makes us forget our ancestors, the sufferings of our forebears! Those days are counted, not in days, but by the minute, because every minute, every hour is torture. To live together like this, dirty, with no food or water, in the heat and cold \u2013 and for a long time! And we, who complain when we have a toothache, or who want to have a television in our comfortable rooms, or who whisper behind the back of our Superior when the meals are not so good\u2026 Do not forget, I beg of you, the witness of your ancestors. Think of how much these persons have suffered; think of the six litres of blood that this priest had to receive \u2013 he, the first one who spoke \u2013 in order to survive. Conform your lives worthily to the Cross of Christ.<\/p>\n
Worldly sisters, priests, bishops, and seminarians are a caricature, and are of no use to the Church. They do not remember the martyrs. They have lost the memory of Jesus Christ crucified, our only glory.<\/p>\n
Another thing that comes to mind is the story of the soldier who gave a pear to the Sister; and that Muslim woman who now lives in America, who brought something to eat\u2026 We are all brothers and sisters. Even the cruel man has thought\u2026 well, I don\u2019t know what he thought, but he felt the Holy Spirit in his heart and perhaps he thought of his mother and said, \u201cHave this pear and say nothing to anyone\u201d. And the Muslim woman who reached out beyond her own religious tradition: she loved. She believed in God and she did good.<\/p>\n
Look for the good of everyone. Each person has potential, the seed of goodness. We are all children of God.<\/p>\n
You are blessed who have such witnesses so close to you: Do not forget them, please. Your life will grow with this memory. I think of that priest, whose father died when he was a child, and later his mother, and then his sister, leaving him alone\u2026 But he was the fruit of a love, a marital love. Think of that Sister-martyr: she too was the daughter in a family. And remember the Franciscan, the one with two sisters who are Franciscan Religious; and I think also of what the Cardinal just said: what is happening in the garden of life, namely, the family? An awful thing is happening: the family is not producing fruit. Pray for families, so that they may have many children and that there may also be many vocations.<\/p>\n
Finally, I wish to say to you that this has been a story of cruelty. Even today, in this world war we see many, many, many acts of cruelty. Do always the opposite of cruelty: have an attitude of tenderness, of brotherhood, of forgiveness. And carry the Cross of Jesus Christ. The Church, holy Mother Church, wants it this way: small, tiny martyrdoms, before these small martyrs, these small witnesses to the Cross of Jesus.<\/p>\n
May the Lord bless you. And please, pray for me. Thank you.<\/p>\n
<\/p>\n
Prenosimo i pripremljeni papin govor:<\/p>\n
“Gospodine Kardinale,
\nPo\u0161tovani predstavnici vjerskih zajednica,
\nDragi prijatelji,<\/p>\n
drago mi je \u0161to mogu sudjelovati na ovome susretu, koji ujedinjuje predstavnike vjerskih zajednica prisutnih u Bosni i Hercegovini. Srda\u010dno pozdravljam svakoga od vas, kao i va\u0161e zajednice, zahvaljuju\u0107i posebno na lijepim pozdravima i mislima koje ste izrekli.<\/p>\n
Dana\u0161nji je susret znak zajedni\u010dke \u017eelje za bratskim zajedni\u0161tvom i mirom. On o\u010dituje svjedo\u010danstvo prijateljstva koje gradite ve\u0107 godinama i \u017eivite ga u svakodnevnom su\u017eivotu i suradnji. Va\u0161a prisutnost ovdje ve\u0107 je jedna \u201cporuka\u201d dijaloga kojega svi tra\u017eimo i kojega se trudimo izgra\u0111ivati.<\/p>\n
Htio bih se posebno prisjetiti 1997. godine kada je, kao plod ove \u017eelje za susretom i pomirenjem, osnovano lokalno Vije\u0107e za me\u0111ureligijski dijalog koje okuplja muslimane, \u017eidove i kr\u0161\u0107ane. Veselim se zbog uloge koju Vije\u0107e vr\u0161i u promicanju razli\u010ditih vidova dijaloga, prije svega koordinacijom zajedni\u010dkih inicijativa i susreta s dr\u017eavnim vlastima. Va\u0161 je rad na ovim prostorima veoma dragocjen, a osobito u Sarajevu, raskri\u017eju naroda i kultura, gdje je razli\u010ditost, s jedne strane, veliko bogatstvo koje je omogu\u0107ilo dru\u0161tveni, kulturni i duhovni razvoj ove zemlje, a s druge je pak strane bila motivom \u017ealosnih podjela i krvavih ratova.<\/p>\n
Osnivanje Vije\u0107a za Me\u0111ureligijski dijalog nije bio tek puki slu\u010daj ba\u0161 kao i druge hvalevrijedne inicijative na ekumenskom i me\u0111ureligijskom polju. Sve su se one pokrenule po zavr\u0161etku rata, kao odgovor na nu\u017enost pomirenja i kao potreba za obnavljanjem ratom razorenoga dru\u0161tva. Me\u0111ureligijski je dijalog, zapravo, ovdje kao i u svakome dijelu svijeta, neophodan uvjet za mir te je kao takav obveza svih vjernika\u00a0(usp.<\/em>Apostolska pobudnica\u00a0Radost evan\u0111elja,\u00a0<\/em>250).<\/p>\n Me\u0111ureligijski je dijalog, osim razmatranja o velikim temama vjere, prije svega razgovor o \u00abljudskome \u017eivotu\u00bb\u00a0(cit. dj).\u00a0<\/em>U njemu se dijeli \u017eivotna svakodnevica u svoj svojoj konkretnosti, s radostima i \u017ealostima, naporima i nadama; njime se preuzimaju zajedni\u010dke odgovornosti; njime se ostvaruje bolja budu\u0107nost za sve. Njime se u\u010di kako zajedno \u017eivjeti, upoznati se i prihvatiti se u svojim razli\u010ditostima, slobodno, prema onomu \u0161to svatko od nas jest. U dijalogu se prepoznaje i razvija odre\u0111eno duhovno zajedni\u0161tvo koje ujedinjuje i poma\u017ee promicati moralne vrijednosti, pravdu, slobodu i mir. Dijalog je, napokon, \u0161kola \u010dovje\u010dnosti i \u010dimbenik jedinstva koji poma\u017ee graditi dru\u0161tvo utemeljeno na toleranciji i uzajamnom po\u0161tovanju.<\/p>\n Zbog toga se me\u0111ureligijski dijalog ne mo\u017ee ograni\u010diti samo na pojedince, na predstavnike -odgovorne vjerskih zajednica, nego bi se trebao pro\u0161iriti koliko je vi\u0161e mogu\u0107e na sve vjernike, uklju\u010duju\u0107i razli\u010dita podru\u010dja gra\u0111anskoga dru\u0161tva. U tom smislu posebnu pa\u017enju zaslu\u017euju mladi koji su pozvani graditi budu\u0107nost ove zemlje. Kona\u010dno, uvijek je korisno podsjetiti kako dijalog, da bi bio u\u010dinkovit i autenti\u010dan, pretpostavlja izgra\u0111eni identitet: bez oblikovanog identiteta, dijalog je beskoristan i \u0161tetan. Ovo govorim misle\u0107i na mlade, ali to va\u017ei za sve.<\/p>\n Zaista cijenim sve ono \u0161to ste do sada u\u010dinili i poti\u010dem vas u va\u0161emu nastojanju oko izgradnje mira, \u010diji ste prvi \u010duvari ovdje u Bosni i Hercegovini kao vjerski vo\u0111e, upravo vi. Jam\u010dim vam da \u0107e Katoli\u010dka Crkva nastaviti pru\u017eati svoju punu potporu i osigurati biti potpuno na raspolaganju.<\/p>\n Svi smo svjesni da je pred nama za prije\u0107i jo\u0161 dugi put. No, ne dopustimo se obeshrabriti zbog pote\u0161ko\u0107a i nastavimo ustrajno kora\u010dati putem oprosta i pomirenja. Dok stvaramo pravedno sje\u0107anje na pro\u0161lost, koja nas mo\u017ee pou\u010diti, izbjegavajmo samosa\u017ealijevanja i uzajamna optu\u017eivanja te se prepustimo da nas Bog o\u010disti, onaj koji nam daruje sada\u0161njost i budu\u0107nost: On je na\u0161a budu\u0107nost, On je krajnji izvor mira.<\/p>\n Ovaj grad, koji je u nedavnoj pro\u0161losti, na\u017ealost, postao simbol rata i razaranja, danas, sa svojom raznoliko\u0161\u0107u naroda, kultura i vjera, mo\u017ee iznova postati znak jedinstva, mjesto u kojemu razli\u010ditost ne bi predstavljala prijetnju, nego bogatstvo i priliku za zajedni\u010dkim rastom. U svijetu koji je na\u017ealost jo\u0161 uvijek razdiran sukobima, ova zemlja mo\u017ee postati porukom: potvrditi kako je mogu\u0107e \u017eivjeti jedan pored drugoga, u razli\u010ditosti, ali u zajedni\u010dkom \u010dovjekoljublju, grade\u0107i zajedno budu\u0107nost u bratstvu i miru.<\/p>\n Zahvalan sam svima vama na va\u0161oj prisutnosti i za molitve koje dobrotom prikazujete za moju slu\u017ebu. S moje strane, jam\u010dim vam da \u0107u tako\u0111er moliti za vas. Neka nas sve Gospodin blagoslovi.”<\/p>\n Papa Franjo odr\u017eao je susret i sa sve\u0161tenicima, redovnicima i redovnicama i mladima iz sjemeni\u0161ta u Sarajevskoj katedrali, i tom prilikom tako\u0111e govorio o odr\u017eivom miru i zna\u010daju procesa pomirenja. Evo govora:<\/p>\n “Draga bra\u0107o i sestre,<\/i><\/p>\n sve vas srda\u010dno pozdravljam, a osobito va\u0161u bolesnu i stariju subra\u0107u i sestre koji ne mogu biti ovdje, ali su u duhu s nama. Zahvaljujem kardinalu Pulji\u0107u na njegovim rije\u010dima, kao i sestri Ljubici, don Zvonimiru i fra Jozi. Hvala svima za slu\u017ebu koju vr\u0161ite za Evan\u0111elje i Crkvu. Do\u0161ao sam u va\u0161u zemlju kao hodo\u010dasnik mira i dijaloga, kako bih u\u010dvrstio i ohrabrio bra\u0107u u vjeri, a osobito vas, pozvane raditi \u201cna puno radno vrijeme<\/i>\u201d u vinogradu Gospodnjem. On nam govori: \u201cEvo, ja sam s vama u sve dane do svr\u0161etka svijeta\u201d (Mt<\/i> 28,20). Ovo je sigurnost koja nam ulijeva nadu i utjehu, osobito u te\u0161kim trenucima na\u0161e slu\u017ebe. Mislim ovdje na sve pro\u0161le i sada\u0161nje patnje i ku\u0161nje va\u0161ih kr\u0161\u0107anskih zajednica. Iako \u017eivite u te\u0161kim okolnostima, niste se predali. Oduprli ste se, trude\u0107i se s neumornim duhom slu\u017eenja suo\u010diti s osobnim, dru\u0161tvenim i pastoralnim pote\u0161ko\u0107ama. Gospodin neka vas nagradi!<\/p>\n Pretpostavljam da se ponekad, zbog situacije Crkve u va\u0161oj zemlji koja je u broj\u010danoj manjini, ili pak zbog neuspjeha u slu\u017ebi, osje\u0107ate kao i neko\u0107 Isusovi u\u010denici kada nisu ni\u0161ta ulovili, iako su ribarili cijelu no\u0107 (usp. Lk<\/i> 5,5). No, ukoliko se pouzdamo u Gospodina, upravo u tim trenucima mo\u017eemo iskusiti snagu njegove Rije\u010di i njegovoga Duha koji obnavlja u nama povjerenje i nadu. Plodnost na\u0161e slu\u017ebe ovisi iznad svega o na\u0161oj vjeri; o vjeri u Kristovu ljubav od koje nas ni\u0161ta ne mo\u017ee odijeliti, kako veli apostol Pavao (usp. Rim<\/i> 8,35-39) koji je dobro shva\u0107ao ku\u0161nje! Tako\u0111er, i bratsko zajedni\u0161tvo nas podr\u017eava i sokoli; bratstvo me\u0111u sve\u0107enicima, redovnicima, posve\u0107enim laicima, bogoslovima i sjemeni\u0161tarcima; bratstvo me\u0111u svima nama, koje je Gospodin pozvao da, ostaviv\u0161i sve, njega slijedimo, ono nam daje radost i utjehu te \u010dini na\u0161 rad djelotvornijim. Mi smo svjedoci ovog bratskog zajedni\u0161tva!<\/p>\n \u00abPazite na sebe i na sve stado\u00bb (Dj<\/i> 20,28). Ovaj poticaj svetoga Pavla \u2013 iz Djela apostolskih \u2013 podsje\u0107a nas da, ako \u017eelimo pomo\u0107i drugima da postanu sveti, ne smijemo zanemariti sami sebe, to jest, na\u0161e posve\u0107ivanje. I obrnuto, predanost vjernom Bo\u017ejem narodu, utkanost u njegov \u017eivot te iznad svega blizina siroma\u0161nima i malenima, omogu\u0107ava nam da napredujemo sve vi\u0161e u suobli\u010davanju s Kristom. Briga za vlastiti pastoralni rast i pastoralna ljubav prema ljudima uvijek idu zajedno i uzajamno se oboga\u0107uju, te se nikada ne mogu odvojiti.<\/p>\n \u0160to bi zna\u010dilo za jednog sve\u0107enika i za jednu Bogu posve\u0107enu osobu, danas, u Bosni i Hercegovini, slu\u017eiti Kristovom stadu? Dr\u017eim da bi prije svega zna\u010dilo ostvarivati pastoral nade<\/i>, paze\u0107i na ovce koje su u stadu, ali znati i izi\u0107i iz njega u potragu za onima koji tra\u017ee Radosnu Vijest, a ne znaju je sami na\u0107i ili ponovno otkriti put koji vodi k Isusu; susretati ljude ondje gdje \u017eive, pa \u010dak i onaj dio stada koji \u017eivi izvan njegovih granica, daleko, prihva\u0107ati one koji mo\u017eda jo\u0161 ne poznaju Krista Isusa; brinuti o odgoju katolika u vjeri i kr\u0161\u0107anskome \u017eivotu; ohrabrivati vjernike laike da budu promicatelji evangelizacijske misije Crkve. Stoga vas poti\u010dem da podupirete katoli\u010dke zajednice u njihovom rastu da budu otvorene i usmjerene \u201cprema van<\/i>\u201d, sposobne za susret te odva\u017ene u evan\u0111eoskom svjedo\u010denju.<\/p>\n Sve\u0107enik, redovnik, pozvan je \u017eivjeti i bojazni i nade svojega naroda; pozvan je djelovati u stvarnim prilikama svoga vremena, \u010desto obilje\u017eenima napetostima, neslogama, nepovjerenjem, neizvjesno\u0161\u0107u i siroma\u0161tvom. U najte\u017eim trenucima molimo Gospodina da nam dade srce koje se znade ganuti, da nam dade sposobnost suosje\u0107anja. Ne postoji bolje svjedo\u010danstvo od onoga da budemo blizu onima koji su u duhovnoj ili materijalnoj potrebi. To je zadatak nas biskupa, sve\u0107enika i redovnika da ljudima o\u010ditujemo Bo\u017eju blizinu, da im pru\u017eimo Njegovu ruku koja sna\u017ei i ozdravlja. Na\u0161a je briga sjediniti se s bolima i suzama na\u0161ega naroda; ne umarati se u otvaranju srca i pru\u017eanju ruke svima koji nas trebaju, osobito onima koji, mo\u017eda zbog srama, od nas ni\u0161ta ne tra\u017ee, a toliko im je potrebno. Ovdje osobito \u017eelim izraziti moje po\u0161tovanje sestrama redovnicama za sve ono \u0161to velikodu\u0161no \u010dine, a ponajvi\u0161e za njihovu vjernu i bri\u017enu prisutnost.<\/p>\n Dragi sve\u0107enici, redovnici i redovnice, poti\u010dem vas da s rado\u0161\u0107u nastavljate s va\u0161im pastoralnim slu\u017eenjem, \u010dija je plodnost zajam\u010dena vjerom i milo\u0161\u0107u, ali i svjedo\u010danstvom skromnoga \u017eivota, odvojenog od svjetovnih interesa. Molim vas, ne padajte u napast da postanete jedna vrsta elite<\/i>, zatvorene u samu sebe. Velikodu\u0161no i jasno sve\u0107eni\u010dko i redovni\u010dko svjedo\u010danstvo primjer je i poticaj bogoslovima i sjemeni\u0161tarcima te onima koje Gospodin poziva da mu slu\u017ee. Dok stojite uz bok mladima te ih pozivate da podijelite s njima iskustva va\u0161e molitve i slu\u017eenja, poma\u017eete im otkriti Kristovu ljubav koja ih poziva da se odazovu Gospodinovu pozivu. Neka vjernici laici vide u vama onu vjernu i nesebi\u010dnu ljubav koju je Krist ostavio kao oporuku svojim u\u010denicima.<\/p>\n Uputio bih posebnu rije\u010d i vama, dragi bogoslovi i sjemeni\u0161tarci. Me\u0111u tolikim lijepim svjedo\u010danstvima osoba posve\u0107enoga \u017eivota u va\u0161oj zemlji, prisjetimo se sluge Bo\u017ejega Petra Barbari\u0107a. On ujedinjuje rodnu Hercegovinu i Bosnu u kojoj se posvetio, kao i \u010ditav kler, bilo biskupijski, bilo redovni\u010dki. Neka ovaj mladi sve\u0107eni\u010dki pripravnik krjeposnoga \u017eivota bude svima velikim primjerom.<\/p>\n Djevica Marija je uvijek pored nas kao bri\u017ena majka. Ona je prva u\u010denica Gospodinova i primjer \u017eivota posve\u0107enoga Njemu i bra\u0107i. Kada se nalazimo u pote\u0161ko\u0107ama ili do\u017eivimo stanja u kojima osje\u0107amo svu na\u0161u nemo\u0107, obratimo se njoj sinovskom odano\u0161\u0107u. Ona nam neprestano poru\u010duje \u2013 kao na svadbi u Kani \u2013 : \u201c\u0160to god vam rekne, u\u010dinite\u201d (Iv<\/i> 2,5). Ona nas u\u010di da slu\u0161amo Isusa i slijedimo njegovu Rije\u010d, ali s vjerom! To je njezina tajna, koju nam \u017eeli prenijeti kao majka: vjera, ona izvorna, prava vjera, kojoj je dovoljna samo jedna trunka da i planine premjesti!<\/p>\n Ovim vjernim zagovorom mo\u017eemo s rado\u0161\u0107u\u00a0 slu\u017eiti Gospodinu i biti svagdje sija\u010di nade. Obe\u0107avam vam moj spomen u molitvi te od srca blagoslivljam sve vas i va\u0161e zajednice. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. ”<\/p>\n Oba susreta odr\u017eana su 06. juna 2015.<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Tijekom ekumenskog i me\u0111ureligijskog susreta u Franjeva\u010dkom me\u0111unarodnom studentskom centru u Sarajevu, 6. lipnja 2015., na kojem su sudjelovali: nadbiskup… ","protected":false},"author":8,"featured_media":133784,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[1657,4085],"tags":[1041,1882,1821,2012,948],"class_list":["post-133798","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-memorijalizacija-bhsc","category-reconciliation","tag-bih","tag-papa-franjo","tag-pomirenje","tag-reconciliation-bhsc","tag-sarajevo-bhsc"],"acf":[],"yoast_head":"\n