Analiza izjava lidera post-jugoslovenskih zemalja
Januar-Avgust, 2016.

Piše: Bojan Munjin, pozorišni kritičar i novinar 

 
Uvod

 

 
Kada je reč o pomirenju i regionalnoj suradnji u duhu prevazilaženja posledica ratova i ljudskih trauma na prostoru nekadašnje Jugoslavije, analiza izjava najviših predstavnika državnih institucija, objavljenih u medijima u prvih osam meseci 2016. godine, govori da su oni deklarativno spremni raditi u duhu pomirenja i suradnje, ali nema konkretnih dela koja to potvrđuju. Tako su mediji u regiji ove godine bili puni napisa o porastu animoziteta među državama, na relaciji Hrvatska-Srbija-Bosna i Hercegovina. Jedan od generatora ovog zahlađenja bila je nova vlada Hrvatske, formirana na samom početku godine i sastavljena od stranaka desnice na čelu sa HDZ-om. Ova vlada nije bila presudno motivirana unapređenjem regionalne suradnje, nego unutarnjim ideološkim sukobima i nacionalnim ekskluzivizmom, koji se često ogledao u „bahatom ponašanju prema Srbiji i sprečavanju njenih pregovora sa EU“ . Srbija je odgovorila ne manje agresivnom retorikom i sa nekoliko protestnih nota Zagrebu, pa je u avgustu 2016. postojala opravdana briga kako će se ovi odnosi razvijati do kraja godine.

 
Također, ni odnosi između Srbije i Bosne i Hercegovine nisu ove godine išli u pravcu regionalne suradnje: uz nekoliko uspešnih regionalnih sastanaka i konferencija na evropskom nivou, bilo je tenzija oko toga da li je državni vrh Srbije dobrodošao na komemoraciju žrtvama u Srebrenici ili ne , da li je poseta člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića Sandžaku, ‘diplomatski skandal’ ili ne , te da li će BiH ponovo pokrenuti tužbu za genocid protiv Srbije nakon presude Radovanu Karadžiću u Hagu. Ovome treba dodati tenzije u BiH na relaciji Federacija – Republika Srpska, kao i napetostima oko državnog statusa Crne Gore, unutrašnjeg odnosa Crnogoraca i Srba, kao i želje vlade ove zemlje da pristupi NATO savezu.

 
Takođe, odnosi na relaciji Beograd – Priština već godinama su napeti i neizvesni, a unutrašnji odnosi u Makedoniji, politički i etnički, učestalo se zaoštravaju do tačke nasilnog sukoba. Zaključno, kada je reč o regiji u celini na delu je kompleksan proces, koji se sa jedne strane kreće prema pomirenju i suradnji a sa druge strane je bremenit starim tenzijama koje se na sporadičan način obnavljaju i proces pomirenja donekle otežavaju i usporavaju.

 

ovde možete pročitati ceo tekst